Emma Mečić: Ljubav prema plivanju za mene je važnija od pobjeda

Devetnaestogodišnja hrvatska paraplivačica Emma Mečić s ovogodišnjeg Europskog prvenstva u turskom Kocaeliju vratila se s dvije medalje: srebrom na 400 metara slobodno i broncom na 100 metara leđno u kategoriji S9. Njima je nastavila niz međunarodnih uspjeha koji uključuje svjetska srebra na 400 metara slobodno iz Manchestera 2023. i Singapura 2025. te europsko zlato u istoj disciplini i broncu na 100 metara leđno iz Portugala 2024. godine.

Iza najnovijih medalja, međutim, bila je sezona obilježena neizvjesnošću, umorom i pritiskom koji dolazi s prethodnim uspjesima. Emma otvoreno govori o tim izazovima, podršci obitelji i tima te važnosti mentalne pripreme. Plivanje, kojim se bavi od pete godine, za nju je i prostor slobode, sport uz koji je odrastala i naučila prihvaćati svoje tijelo.

U razgovoru se osvrnula i na način na koji javnost doživljava parasportaše te objasnila zašto želi da se više govori o njihovu radu, pripremama i ambicijama. Otkrila nam je i svoje planove izvan bazena, ljubav prema modi te najveći sportski san – zlato na Paraolimpijskim igrama.

Iz Kocaelija si se vratila sa srebrom i broncom, a rekla si da je iza tebe teška sezona. Što je obilježilo taj put do medalja i što ti je pomoglo u najzahtjevnijim trenucima?

Bila je to prilično teška sezona jer se dugo nije znalo hoće li se Europsko prvenstvo uopće održati, a konačna potvrda stigla je gotovo u posljednji trenutak. Što se tiče treninga, bila sam jako umorna, ali istodobno sam pod svaku cijenu željela osvojiti medalju na Europskom prvenstvu. Mislim da su me upravo ta odlučnost i motivacija potaknule i pomogle mi da ostvarim svoj cilj.

Moram istaknuti i da su mi obitelj, trener i cijeli tim bili velika podrška. U najtežim trenucima dali su mi dodatnu snagu koja mi je bila potrebna da nastavim dalje i što bolje se suočim sa svim izazovima.

S 19 godina već imaš velike međunarodne uspjehe. Osjećaš li zbog njih veći pritisak i kako u svemu tome čuvaš ljubav prema plivanju?

Da, moram priznati da nije lako pristupati velikim natjecanjima nakon što si već ostvarila pobjede jer automatski osjećaš da moraš dokazati kako si i dalje sposobna postizati takve rezultate. To može stvoriti velik pritisak.

Puno mi pomažu razgovori s mojom psihologinjom jer smatram da je mentalna priprema za natjecanja i tijekom njih od presudne važnosti.

Ipak, ljubav prema plivanju za mene je važnija od pobjeda. Počela sam plivati s pet godina i ovaj mi je sport omogućio da rastem, sazrijevam i postanem osoba kakva sam danas. Osim toga, jako uživam u plivanju, a to je iznimno važno jer dok god se zabavljam i uživam u onome što radim, postoji i strast!

Ranije si govorila da ti voda daje osjećaj slobode. Kako je plivanje utjecalo na tvoje samopouzdanje i odnos prema vlastitom tijelu tijekom odrastanja s protezom?

U vodi se osjećam slobodno. Na kopnu nosim protezu i moji su pokreti kontroliraniji i ukočeniji, dok se u vodi osjećam slobodno i okretno.

Plivanje mi je pomoglo da prihvatim svoje tijelo i razvijem veće samopouzdanje. Kada sam na bazenu, nosim kupaći kostim i plivam bez proteze. Na taj način svijetu pokazujem svoj invaliditet i nastojim pokazati da i on može biti dio svakodnevice, nešto sasvim normalno, unatoč različitostima.

Parasportašice se često predstavlja kao „inspiraciju“, dok se manje govori o njihovu radu i sportskim ambicijama. Kako ti doživljavaš takav pristup i što bi voljela da javnost bolje razumije?

Istina je da, nažalost, još uvijek postoji takav pogled na parasportaše, a osobno se s njim baš i ne slažem. Uostalom, i mi treniramo svaki dan, baš kao i sportaši bez invaliditeta, i ne smatram pravednim da nas se tijekom natjecanja prikazuje kao superjunake koji uspijevaju učiniti nešto nemoguće.

Mislim da bi naš trud trebalo prepoznati i vrednovati kroz rezultate koje ostvarujemo i sportaše u koje smo izrasli zahvaljujući svakodnevnom radu, ustrajnosti i predanosti.

Voljela bih da se više pažnje posvećuje našim pripremama, ambicijama i sportskim ciljevima, umjesto da se zadržavamo samo na invaliditetu. Mi smo sportaši koji imaju iste snove, suočavaju se s izazovima i jednako snažno žele napredovati.

Tko je Emma izvan bazena – što te veseli, o čemu sanjaš i kako zamišljaš svoju budućnost uz plivanje?

Izvan bazena upravo sam završila školovanje za komercijalisticu u ekonomskoj školi sa sportskim usmjerenjem. Odlučila sam napraviti dvogodišnju pauzu od daljnjeg školovanja kako bih se mogla u potpunosti posvetiti plivanju i pripremama za Paraolimpijske igre 2028. godine.

Moj najveći san je osvojiti zlato na Paraolimpijskim igrama. Što se tiče profesionalne budućnosti, voljela bih postati učiteljica u osnovnoj školi.

Još jedna moja velika strast je svijet mode, čiji bih dio jednog dana voljela postati. Pritom bih željela pridonijeti većoj vidljivosti i afirmaciji osoba s invaliditetom te potaknuti njihovu veću zastupljenost i uključivanje u taj svijet.

Bilo bi divno kada bih jednog dana mogla spojiti tu svoju strast s mogućnošću da prenesem pozitivnu poruku i pridonesem promjeni načina na koji se invaliditet prikazuje u društvu.