Prema definiciji fobije su pretjerani i često neutemeljeni strahovi od stvari, situacija, događaja i slično. Fobija dolazi iz grčke riječi phobos koja znači strah/bijeg.
Fobije možemo podijeliti prema težini i to na: specifične/ jednostavne fobije koje se manifestiraju kao strah od specifičnih stvari kao od npr. aviona/letenja, kukaca, igla/vađenje krvi, prolaz kroz tunel, strah od visine, vode/dubine i slično, zatim društvene fobije koje izazivaju tešku tjeskobu i osobe često izbjegavaju veće skupine ljudi ili javne nastupe i agorafobija koja označava skup strahova koji uključuju otvoreni prostor i mnogo ljudi, javna mjesta, te strah od svih situacija iz kojih se ne može brzo pobjeći i dobiti pomoć (gužve, vožnja liftom, tuneli, prostorije s puno ljudi… Agorafobija se često javlja kod ljudi koji imaju napadaje panike i može postati jako ozbiljna i to do te mjere da osobe u potpunosti izbjegavaju izaći iz stana/kuće i izoliraju se od ostatka svijeta.
Činjenice o fobijama
Fobije su dosta česta pojava i najčešći anksiozni poremećaj. Neki podaci govore o tome da svaki 10 čovjek pati od fobija (U SAD-u se procjenjuje da oko 19 milijuna ljudi ima fobije). Kada osoba ima fobije to će neminovno oblikovati njen/njegov život i učinit će sve kako bi izbjegli ono što smatraju opasnim. Trenutak kada strah prerasta u fobiju je kada dosegne nepodnošljivu razinu ili kada nam počinje narušavati kvalitetu života, stvarati određene poremećaje u ponašanju i kada višene možemo obavljati uobičajene životne funkcije.
Većina fobija nastaje u ranom djetinjstvu, tinejdžerskim godinama ili ranoj odrasloj dobi, a glavni uzrok njihova nastanka može biti neko stresno iskustvo, zastrašujući događaj ili roditelj s fobijom koju dijete “nauči” i prekopira kao svoju. Neka istraživanja nam pokazuju da su strah i fobije nasljedni i da ih je moguće prenijeti na buduće generacije. Isto tako je činjenica da neki ljudi koji su iz iste obitelji i odgojeni u istim uvjetima nisu razvili fobije dok njihova braća i sestre jesu. To nam također pokazuje da osim odgoja i genetike još nešto igra ulogu u svemu tome, a to je vjerojatno činjenica da smo kao ljudi različiti i da naš sustav različito reagira na zastrašujuće događaje – neki od nas razviju jak strah, dok druge on u potpunosti zaobiđe.
Fobije zaista dolaze u svim oblicima, veličinama i jačinama. Budući da postoji beskonačan broj situacija i objekata, tako je i popis fobija specifičan i poprilično dugačak. Neke fobije su jako neobične i vjerujem da za neke niste nikada čuli!
Popis neobičnih fobija
Aliumfobija – strah od češnjaka
Autofobija – strah od samoga sebe
Ideofobija – strah od ideja
Japanofobija – strah od Japanaca
Trihofobija – strah od kose
Plutofobija – strah od bogatstva
Najčešći simptomi fobije
- iracionalan strah od određenih situacija, objekata, predmeta, aktivnosti
- javlja se osjećaj panike kada se osoba izloži predmetu njenog straha (ubrzano disanje i rad srca, pojava tjeskobe, pretjerano znojenje…)
- želja da se izbjegne susret s predmetom straha pod svaku cijenu (u nekim slučajevima čak i razmišljanje o tome će podići osjećaj tjeskobe i panike)
- loše ili nikakvo funkcioniranje u određenim situacijama zbog strahova
Ljudi s ovom problematikom prepoznaju da je njihov strah pretjeran i bezrazložan, ali unatoč tome mu se ne mogu oduprijeti i on na neki način “vlada” njima. Pomoć je potrebno potražiti kada nam takvi strahovi onemogućavaju normalno funkcioniranje i kada zbog njih počinjemo izbjegavati životne situacije.
Uzrok fobija
Spomenuli smo da fobije uglavnom nastaju zbog određenog prijetećeg događaja ili zbog toga što je netko nama blizak u djetinjstvu imao neku fobiju koju smo mi zatim usvojili. No, kako se to događa?
Ako sagledamo način na koji je postavljen naš autonomni ili vegetativni živčani sustav (sustav koji regulira fiziološke procese) jasno je da stanje u koje upadamo zbog fobije (stanje anksioznosti) nas u biti alarmira da postoji potencijalna opasnost i zatim kreće priprema organizma za “borbu ili bijeg”. Strah je iznimno bitna i korisna ljudska emocija. Da nemamo strah vjerojatno se kao vrsta ne bi razvili i opstali.
Svrha straha je doslovno očuvanje života. Strah je adekvatna reakcija kada u našem okolišu za nas postoji realna prijetnja, a neurotski strah zovemo onaj koji je potaknut našim unutarnjim svijetom – našim emocijama. Naše emocije uglavnom aktiviraju alarm kada nisu prepoznate, osviještene ili kada su potisnute. Tada govorimo o našim nezadovoljenim potrebama koje se s vremenom pretvaraju u tjeskobna stanja, napadaj tjeskobe ili napadaj panike.
Neko vrijeme naš sustav će pojavu tjeskobe kompenzirati mehanizmima obrane ličnosti. One služe našem Egu kako bi se obranio od nagona i tenzija, a osnovni cilj im je zaštita, izbjegavanje nelagode i nezadovoljstva, te adaptacija na vanjski svijet.
Mehanizmi obrane
Prvi mehanizam obrane kod fobija je potiskivanje i tu je cilj da se svi nepoželjni, instinktivni impulsi odstrane, drže izvan dosega svjesnoga, a da izvor naše nelagode i tjeskobe potisnu u nesvjesno. Ovaj mehanizam funkcionirat će do određene točke, no s vremenom postat će nam sve teže i teže potiskivati te izranjajuće emocije, tjeskoba će postojati sve veća i naš sustav će morati početi koristiti neke druge mehanizme ne bi li održao psihološku ravnotežu.
Pomak je obrambeni mehanizam koji koristi pomicanje ili premještanje straha s prave mete na nešto drugo. Iako premješten, strah je svejedno tu i vidljiv je u simboličnoj reprezentaciji koja izaziva manju bol od one prvotne. Često se koristi i obrambeni mehanizam projekcije kroz koju naš sustav “lijepi” taj unutrašnji strah na neki vanjski objekt/okolinu i drugima se pripisuju vlastiti prijeteći impulsi.
Mehanizmi obrane drže neko vrijeme i pomažu nam da se na neki način odvojimo od tog strašnog osjećaja straha i tjeskobe, no potrebno je uvidjeti da nam tjeskobna stanja signaliziraju da nešto nije u redu i da nešto moramo učiniti. Fobije se danas uspješno tretiraju, a u nekim slučajevima potrebna je i primjena lijekova. Razni psihoterapijski pravci daju dobra rješenja kojima možemo tretirati fobije i vratiti svoj život u normalu.
Bioterapija i fobije
S gledišta energetskih terapija osobe koje pate od fobija i fobičnih napada mogu se uspješno tretirati. Ranije smo spomenuli naš živčani sustav i njegovu ulogu u svemu tome – bitno je naglasiti da primjena bioterapije regulira živčani sustav i dovodi tijelo u stanje opuštenosti i relaksiranosti. Primjenom bioterapijskih tehnika potičemo stvaranje novih obrazaca emocionalne reakcije, učvršćujemo mentalne procese i čistimo emocionalne blokade što će u konačnici stvoriti prostor da osoba drugi put u prijetećim situacijama ostvari uspješan ishod.
Bioterapeut ili bioterapeutkinja primjenom energetskih tehnika podržava vaš imuno sustav kako bi doveo vaš sustav u stanje ravnoteže, a s obzirom na to da je bioterapija komplementarna terapija, moguće ju je kombinirati i s medicinskim liječenjem, te ona djeluje kao podržavajuća i neinvazivna energo-terapija. Naši klijenti jako cijene opuštenu i sigurnu atmosferu koja se stvori u našim grupama. Za osobe koje su pod velikim stresom to je od iznimne važnosti.
Ako se borite s fobijama ili u vašem krugu poznajete nekoga tko ima fobije – jako je bitno da ne omalovažavate njihova stanja iako za vas ona izgledaju potpuno nerealno i neadekvatno. Osobe koje imaju fobiju često ne mogu drugačije nego oblikovati svoj život tako da izbjegnu ono što smatraju da je za njih opasno.
“Nema te sile koja trajno može izdržati pritisak straha” – Marcus Tullius Cicero Ciceron
autorica: Marina Pirš
Bioterapeutkinja, predavačica i osnivačica centra
