Do Frana Peterlina nije bilo tako teško doći. Sve je lakše kad zamoliš njegovu sestru, a svoju prijateljicu, da ga malo „posudi“. Želja nam je dati malo prostora pomalo zaboravljenom sportu – odbojci! A vama, mamama, tatama, bakama možda ideju kamo s klincima!
Dobar dan, Fran! Odbojkaški si reprezentativac, klupska i reprezentativna sezona su završeni – ljeto provodiš sa sve 4 u zraku, ili?!
Nakon duge i naporne sezone ljeto provodim u aktivnom odmoru – drugačije ne znam. Uz učenje za ispite, formu održavam treninzima fizičke snage u teretani, ali i rekreativnom vožnjom bicikla, trčanjem, vaterpolom i odbojkom na pijesku te igranjem padela – sporta kojeg sam tek ove godine otkrio a koji me oduševio a koji koristim kako bi koordinaciju nogu i brze promjene smjera poboljšao te ih primijenio na odbojku. Isto tako nakon cijele sezone u inozemstvu zaželio sam se prijatelja i obitelji pa je većinu vremena provodim u društvu dragih osoba.
Prošle si sezone po drugi puta igrao u Švicarskoj. Jesi li zadovoljan ostvarenim uspjesima koje si postigao u Aarau?
Klupski ciljevi su više-manje ostvareni, treće mjesto u Švicarskom prvenstvu je ipak objektivan plasman za moj, sad već bivši, klub. Naravno, kao što i svaki sportaš teži biti najbolji, tako sam i ja malo razočaran jer mislim da smo mogli ostvariti bolji plasman.
Prije toga si igrao u zagrebačkoj Mladosti. Što je sljedeće?
Sljedeće godine nastupit ću u 3. ligi u mojoj karijeri. Nakon hrvatske i švicarske, selim se u Grčku gdje ću nastupati za Syros Foinikas. Klub ima ambicije za plasman među prve četiri ekipe u prvenstvu tako da motiva za nadmetanje neće nedostajati. Mislim da je to odličan potez i stepenica više što se tiče moje odbojkaške karijere.
Odbojka je vaš sport? Kako si se odlučio baš za taj sport?
Isprobao sam puno sportova. Zapravo odabir za odbojku je došao skroz spontano. Profesorica tjelesnog odgoja me pozvala da se pridružim muškoj školskoj ekipi. S obzirom na to da je moja sestra Jana već trenirala odbojku, otišao sam „vidjeti“ što se to tamo radi. Kada mi se odbojka svidjela, upisao sam se u odbojkaški klub i u odbojci ostao sve do danas. To je moj poziv!
Svi sportaši imaju male rituale, imaš li ti neki? Kako se pripremaš za utakmicu? Imaš li neki predmet koji nosiš?
Svi sportaši imaju nekakve rituale, ali ja baš i nemam, osim što obavezno ujutro popijem kavu uz novine. Na utakmicu kao i svaki dan oko vrata nosim Tau (franjevački križ).
Od 17.- te godine si u seniorskoj reprezentaciji Hrvatske, pripreme, putovanja, utakmice… Je li obrazovanje patilo?
Uvijek sam se trudio uskladiti sportske s akademskim obavezama. Nekad s više, a nekad manje uspjeha. Na primjer, za Državnu maturu sam se spremao u pauzama od treninga na pripremama reprezentacije. Nakon Sportske gimnazije sam u svakom slučaju htio nastaviti s obrazovanjem pa sam tako došao i to studija sportskog menadžmenta na kojem pohađam 3. godinu.
Idealno ljeto za tebe bi bilo?
Kao i svako ljeto dosad, najviše volim s obitelji otići u Kaštela gdje ljetujem od kad znam za sebe. Nakon jutarnjeg trčanja ili laganog treninga na terasi ili uz more čitati knjigu, popiti kavu, družiti se s prijateljima i obitelji.
Kada si u Zagrebu i okolici koja su top mjesta na koja odlaziš?
Volim Zagreb jer je to moj rodni grad i volim obilaziti razna mjesta. Šetnja po Zrinjevcu, ispijanje kave u Gin Gardenu i Santo caffeu, uživanje u pizzama u Nokturnu (ne mogu sve zdravo jesti), gledanje kazališnih predstava u Kerempuhu, planinarenje na Medvednici kao i nezaobilazni shopping u Roses fashion outletu.
Ono što naše čitateljice sigurno zanima, imaš li odabranicu svog srca?
Već više od 3 godine u sretnoj sam vezi s djevojkom Katarinom.
Čuli smo da motivirajuće citate i inspiracijske govore jako voliš, koji je tvoj privatni, a koji sportski moto?
Volim motivirajuće gledati motivirajuće filmove i iz takvog jednog sam zapamtio citat kojeg se često sjetim. Smiješno bi zvučalo na hrvatskom jeziku pa sam ga ostavio u izvornom obliku.
„People can’t do something themselves, they wanna tell you- you can’t do it. If you want something go and get it.“
Nakon završenog Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, desetak godina je radila u građevinskom i sektoru energetike. Odlučila je sve promijeniti i vratiti se svojoj tajnoj ljubavi – medijima i pisanju. Bavi se i društveno odgovornim poslovanjem te je članica udruge Mogu sve čiji je cilj promicanje i inkluzije osoba s invaliditetom u društvo. Autorica zbirke kolumni 'Kobile trče počasni krug'.