Često se pretpostavlja da su žene u prošlosti imale jasno definirane uloge: kućanica i majka. Međutim, povijesni zapisi otkrivaju daleko složeniju sliku. Iako su društvene norme često ograničavale ženske mogućnosti, to se nije odnosilo na rad; žene su svejedno radile. Pomagale su muževima obrađivati usjeve, muzle krave, prikupljale jaja i ložile vatru. U gradovima su siromašnije žene obavljale razne usluge za imućne, a mnoge su bile i vrsne majstorice u različitim obrtima. Sama ideja da bi žena mogla imati posao, dok ostavlja svoju djecu kod kuće, uopće nije nova i moderna. Kroz cijelu europsku povijest žene su zarađivale plaću i mjesto im nije bilo samo u kući.
Za većinu žena bilo je luksuz ne zarađivati i jednostavno se posvetiti djeci, kuhanju, čišćenju i čekanju muža koji se vraća kući s plaćom. Slika idealne domaćice, koju su Viktorijanci nazivali kućnim anđelom, bila je privilegija srednje klase, a ne svakodnevnica radničke klase. Za njih je bilo apsolutno nužno da žene rade – i to veliki broj sati. Ekonomija je jednostavno zahtijevala da oba roditelja zarađuju, a u mnogim slučajevima i djeca su morala pridonositi obiteljskom prihodu. No, vratimo se na žene, jer one su u središtu naše priče. Koje su točno poslove obavljale i koliko su radile?
Ženski poslovi
Jedan od najboljih izvora za razumijevanje ženskog rada je popis stanovništva Engleske i Walesa iz 19. stoljeća, tvrdi Amanda Wilkinson, profesorica na Odjelu za povijest Sveučilišta u Essexu i autorica članka Žene i zanimanja u popisu stanovništva Engleske i Walesa: 1851-1901. „Popisi su se provodili svakih 10 godina i sadrže informacije o svakom muškarcu, ženi i djetetu u zemlji,“ naglasila je povjesničarka u razgovoru za The Guardian. Analizirajući podatke o 23.000 žena, Wilkinson je otkrila da je u okruzima poput Norwicha više od 50 % udanih žena bilo istovremeno zaposleno. U gradovima istočne Engleske i Londonu, više od 30 % zaposlenih žena bilo je u braku.
Žene su prosječno radile od 12 do 15 sati dnevno, svaki dan, i to ne samo na poslovima koji se obično smatraju ženskim, poput kućne službe, čišćenja, pranja rublja ili šivanja. Popis stanovništva otkriva širok spektar zanimanja za žene, uključujući udane žene koje su radile u poljoprivredi, izradi umjetnog cvijeća, kemijskoj industriji, izradi cigara, nadzoru skladišta, litografiji, konzerviranju mesa, pletenju slame, proizvodnji hrane i pića, tiskarstvu, izvlačenju krzna kunića, pa čak i medicinskom galvaniziranju.
Zaključak: Ideja da je ženino mjesto isključivo u kuhinji nije samo povijesno netočna, već i ekonomski neodrživa. Uloga žene, kao i svakog ljudskog bića, počiva na temeljnoj biološkoj potrebi – preživjeti i osigurati opstanak vrste. Kada pogledamo oko sebe, jasno je da svi svakodnevno težimo istome: opstanku, napretku i osiguravanju bolje budućnosti.
Tea Bašić je komunikologinja koja je završila propedeutiku psihoterapije i uvodnu edukaciju iz transakcijske analize, psihoterapijskog pravca, a trenutno pohađa napredni studij psihoterapije – TA202. Živi u Svetoj Nedelji s obitelji i nevjerojatno razmaženim biglom. Kada nije za računalom, istražujući ili pišući, pronaći ćete je na planinarskoj stazi ili sklupčanu uz knjigu. Voli putovati, a ljubav prema povijesti pripisuje djetinjstvu koje je provela s djedom, gledajući TV kalendar. Na društvenim mrežama (@teabasicc) nastoji inspirirati i potaknuti druge na čitanje, dijeleći knjiške preporuke i svoja iskustva iz edukacija u psihoterapiji.
