Lijepo je biti dio grupe, lijepo je pripadati. To obično znači da si prihvaćen, da si dio kolektiva iz kojega možeš dobiti malo samopouzdanja i vrijednosti. Možda ne zvuči pretjerano romantično, ali biti u grupi je sigurno. Biti član znači biti dio nečega, vrijediti. Barem malo.
Naravno, ovo sve vrijedi pod uvjetom da ti grupa nije sociopatska grupa gdje svako pokušava napredovati preko nečijih leđa i koristiti svoji viši status da vrišti, maltretira i ponižava one pod sobom. Kao žensko društvo, na primjer. Pripadati ženskim društvima često zna biti brutalno.
Kao ljudska vrsta napredovali smo okupljajući se u sve većem broju. Zajedno smo jači. Naša plemenska zajednica je rasla, pa smo tražili sve inventivnije načine da je tako brojnu održimo, koristeći za to hranu, lijekove, religiju ili oružje. Neki koriste i stranke. Ipak, život u grupi nije bio potpuno bez briga (pored ovog oružja). Grupa, velika ili mala, da bi te čuvala pod svojim okriljem, zahtjeva od tebe neke ustupke i žrtve. Zahtjeva od tebe rad i znoj, lojalnost, a nerijetko i da položiš svoji život za njenu zaštitu. Zahtjeva od tebe određeni stav i poštovanje njenih društvenih i kulturnih normi. Jednom riječju, zahtjeva konformizam, omiljenu riječ svakog studenta sociologije i srednjoškolca koji je pročitao Orwella (možda je samo odgledao film).
Konformizam čini čuda u fanatičnim kultovima i vojnim diktaturama. Oslobađa nas onog dosadnog kritičkog razmišljanja i otvara put suglasju i pritiscima okoline. Ali, koliko god društvo zavisilo od svakodnevnih radilica, skromnih i poštenih ljudi, posebno mjesto u srcu, puno divljenja, zavisti i bijesa, ima za svoje ekscentrične elemente. Buntovnici, boemi, bitange i svi koji su se na ovaj ili onaj način odmetnuli od norme i nastavili svojim putem, naše su vođe, umjetnici, odmetnici, pronalazači, filozofi ili obični luđaci (često miks navedenog). Svi oni vuku za sobom notu romantizma (jer su često sami na svom putu), tvrdoglavosti (jer odbijaju prihvatiti društvene norme) i arogancije (jer pored toga što su sami na putu i dalje odbijaju prihvatiti društvene norme).
Antikonformizam nije nova stvar. Mnogi pohodi, geografska otkrića i religije su bili rezultat čiste antikonformističke zadrtosti. Danas, antikonformizam je izjava. Bedž koji ljudi nakače i guraju pod nos drugima uz prešutnu implikaciju da su zbog toga na neki način bolji od ostalih. Poanta nije uraditi nešto različito, zato što je društvo ukopano i treba mu dobar, nogometaški udarac u dupe, već biti različit da bi bio različit i o svojoj različitosti pripovijedati na svim društvenim mrežama, jer ako svi tvoji foloveri ne znaju da si tako fantastično različit i drugačiji, čemu sve?
Potenciranje svoje različitosti, posebnosti kao vodeće karakterne osobine služi da te istakne u gomili mediokriteta. Biti ispred svog vremena, biti napredan, biti avangarda. Ipak u svoj toj potrazi za jedinstvenim identitetom dogodilo se nešto krajnje neočekivano. U činu beskrajne ironije, svi su počeli ličiti jedni na druge.
Instagram profilu su isti, u laganim bež nijansama, usne su jednako napućene i napumpane, obrve jednako nacrtane, kose jednake dužine istih boja i tako u beskraj…
Izvor:esquire.rs
