Motivacijski govornik Simon Sinek objašnjava odnos milenijske generacije prema radu te nabraja izazove s kojima se poslodavci susreću kada je u pitanju Generacija Y.
“Optužuju ih da su povlašteni, narcisoidni, sebični, nefokusirani, lijeni… Poslodavci su zbunjeni njihovim ponašanjem, pitaju ih što žele raditi, a oni kažu ‘želimo raditi za kompaniju koja ima viši cilj, želimo mijenjati svijet, želimo besplatnu hranu i vreće za sjedenje’. Onda poslodavac definira neki viši cilj, da im gomilu besplatne hrane i vreće za sjedenje, a iz nekog razloga, oni još uvijek nisu sretni. Zašto?”
Četiri ključna faktora – odgoj, tehnologija, nestrpljivost i okruženje
Generacija koju zovemo ’Milenijska ili Y generacija’ odrasta uz pogrešne strategije odgoja, gdje im se stalno govori da su posebni, da mogu imati što god žele u životu, samo zato što to žele, objašnjava motivacijski govornik Simon Sinek te upozorava da neki ‘Milenijci’ spadaju među bolje učenike samo zato što su se njihovi roditelji žalili, a neki su dobili odlične ocjene ne zato što su ih zaslužili, već jer nastavnici nisu željeli imati posla s roditeljima, prenosi Buka.
“Dobivali su medalje za sudjelovanje…imate čak i medalje za onoga koji stiže posljednji, što obezvrjeđuje medalje i nagrade za one koji su naporno radili…zbog toga se osobe koje su došle posljednje osjećaju posramljeno, znaju da nisu zaslužili medalju pa se zbog toga osjećaju još gore. Ti ljudi, kada završe školu i dobiju posao te kada ih bacite u stvarni svijet, istog trena shvate da nisu posebni, da im mama ne može osigurati promaknuće, da neće ništa dobiti ako stignu posljednji i da ne mogu imati nešto samo zato što to žele. U tom trenutku njihova predodžba samih sebe je uništena. Na kraju, imate cijelu generaciju koja odrasta s manje samopouzdanja od prethodne generacije.”
Drugi problem, koji samo pogoršava situaciju, je taj što odrastamo u vrijeme društvenih mreža. Drugim riječima, dobri smo u uljepšavanju stvari, iako smo depresivni. Svi zvuče kao da su jaki, kao da su sve shvatili, a u stvarnosti je malo jakih ljudi i većina nije sve shvatila, upozorava Sinek.
Loša strana tehnologije i dopamin koji stvara ovisnost
“Poznato je da naše tijelo luči dopamin, hormon sreće, kada koristimo mobilni telefon ili društvene mreže. Zbog toga se dobro osjećate kada dobijete poruku. Zbog toga brojimo lajkove, zbog toga se vraćamo deset puta da vidimo kako nam prolaze fotografije na Instagramu, zašto idu loše, jesam li nešto pogrešno napravio, zar me više ne vole… ”
“Za djecu je trauma da netko na društvenim mrežama s njima raskine prijateljstvo. A kada dobijete pozitivnu informaciju, raste dopamin, zato nam se to sviđa, zato se dobro osjećamo, zato se stalno tome vraćamo“, objašnjava ovaj govornik.
Dopamin je ista kemikalija zbog koje se dobro osjećamo kada pušimo, kada pijemo i kada kockamo. Drugim riječima, izaziva ovisnost. Imamo starosne granice kada su u pitanju cigarete, alkohol i kocka, ali nemamo starosne granice kada su u pitanju mobilni telefoni i društvene mreže. Sinek smatra kako tinejdžeri imaju pristup izuzetno ovisnom, otupljujućem dopaminu, putem mobilnih telefona i društvenih mreža, i to u periodu kada prolaze kroz stresan period adolescencije.
Neki ljudi sasvim slučajno otkriju alkohol i otupljujući učinak dopamina, koji im pomaže da se nose s brigama i stresom adolescencije. Nažalost, to se automatizira u njihovom mozgu i kasnije kada imaju problem, neće se okrenuti osobi, već boci.
“Društveni, financijski, poslovni stres uglavnom su razlozi zbog kojih alkoholičar pije. Omogućavamo neograničen pristup uređajima i medijima koji proizvode dopamin, to se automatizira i vidimo da djeca odrastaju, a da mnogi od njih ne znaju uspostaviti duboke i značajne odnose s ljudima. Oni će vam priznati da su mnoga od njihovih prijateljstava površna, da ne računaju na svoje prijatelje, ne oslanjaju se na njih, da se zabavljaju sa svojim prijateljima, ali znaju da će ih prijatelji ostaviti ako naiđe nešto bolje.”
Površni odnosi
Duboki odnosi ne postoje jer mladi ljudi nikada nisu vježbali socijalne vještine i, još gore, nemaju mehanizme za nošenje sa stresom tako da, kada im se u životu pojavi veliki stres, oni se ne okreću osobi, već uređaju, društvenim mrežama, koje nude privremeno olakšanje.
“Znamo da je kod ljudi koji provode više vremena na Facebooku veća stopa depresije nego ljudi koji provode manje vremena na Facebooku. Alkohol nije loš, previše alkohola je loše, kockanje je zabavno, previše kockanja je opasno, nema ništa loše u mobilnim telefonima i društvenim medijima, ali radi se o disbalansu.
Ako večerate s prijateljem i šaljete poruke nekom tko nije tu, to je problem, to je ovisnost. Ako sjedite na sastanku s ljudima koje bi trebalo slušati i s kojima biste trebali razgovarati, a vi stavite telefon na stol, bilo da je okrenut licem prema gore ili prema dolje, šaljete podsvjesnu poruku ljudima oko sebe da vam oni nisu toliko važni. A razlog zbog kojeg ga ne možete skloniti je taj što ste ovisni. Ako ustanete i provjerite svoj telefon prije nego što kažete dobro jutro svom momku, djevojci, supružniku, patite od ovisnosti. I kao svaka ovisnost, ona će s vremenom uništiti vašu vezu, koštat će vas vremena i novca i učinit će vaš život gorim”, kaže Sinek.
Nisko samopouzdanje, nemogućnost nošenja sa stresom, ali i nestrpljivost!
Mlade generacije rastu u svijetu instant nagrade. “Želite nešto, odete na Amazon i to vam stigne već sljedeći dan. Želite gledati film, gledate ga odmah, ne morate čekati da se prikazuje na TV. Znam ljude koji namjerno propuste cijelu sezonu serije da bi na kraju mogli sve odjednom pogledati. Želite ići na spoj? Ne morate naučiti i vježbati društvene vještine koje su vam za to potrebne, sve što poželite možete dobiti iste sekunde. Jedino što ne možete dobiti odmah jest zadovoljstvo u poslu i u odnosima s ljudima. Za to ne postoji aplikacija. To su spori, komplicirani procesi.
Stalno viđam tu fantastičnu, pametnu, vrijednu djecu, idealiste, koji su tek završili fakultete i dobili prve poslove. Pitam ih kako im ide, a oni kažu da će možda dati otkaz. Ja ih pitam zašto, a oni kažu ‘ne mijenjam svijet’. Ja im kažem da su tu tek 8 mjeseci… To je kao da stoje u podnožju planine i imaju taj apstraktni koncept mijenjanja svijeta, koji je na vrhu, ali ono što oni ne vide je planina. Ne zanima me hoćeš li se popeti brzo i sporo, ali i dalje je tu planina… Ta mlada generacija se mora naučiti strpljenju, da neke stvari koji su zaista važne, kao što su ljubav ili ispunjenost poslom koji radite, radost, ljubav prema životu, samopouzdanje, vještine, traže vrijeme.”
Sinek upozorava da cijelo to dugačko i teško putovanje nije moguće bez savladavanja određenih vještina i traženja pomoći. Upozorava kako već sada dolazi do porasta stope samoubojstava, smrtnih slučajeva zbog prekomjerne upotrebe droga, napuštanja škole ili dugih perioda odsustva zbog depresije. U najboljem slučaju, smatra, imat ćemo cijelu jednu generaciju koja prolazi kroz život ne nalazeći nikada radost i duboko ispunjenje u poslu ili vezama.
Mogu li fantastična djeca raditi u korporacijama?
“To me vodi do četvrte točke – okruženja. Ako uzmemo svu tu fantastičnu djecu i stavimo ih u korporacije kojima su bitnije brojke nego ljudi, zanima ih više kratkoročna dobiti, nego dugoročni životi ovih mladih ljudskih bića, zanima nas više godina, nego životni vijek, stavljamo ih u to okruženje koje im neće pomoći da izgrade samopouzdanje, koje im ne pomaže da nauče vještine suradnje, koje im ne pomaže da savladaju izazove digitalnog svijeta… Oni misle da je do njih, ali nije, radi se o potpunom nedostatku dobrog vodstva u svijetu.
Na kompanijama je odgovornost. Volio bih da su društvo i roditelji odradili bolji posao, ali nisu. Mi ih primamo u svoje kompanije i sada moramo preuzeti odgovornost. Moramo uložiti dodatni napor da im pomognemo u izgradnji samopouzdanja, moramo ih naučiti društvenim vještinama koje nemaju. U sobe za sastanke uopće ne treba nositi mobitele. Kada čekamo da počne sastanak, svi gledamo u svoje telefone. Tako se ne uspostavljaju odnosi među ljudima. Kada čekate da počne sastanak, razgovarate sa svojim kolegama, tako se uspostavlja povjerenje. To se ne može dogoditi u jednom danu, jednom događaju, to je sporo i zahtjeva dosljednost. Potrebni su nam mehanizmi koji dozvoljavaju te male interakcije među ljudima“, savjetuje Sinek.
Kada uklonite iskušenje, onda je mnogo lakše. Ako nemate telefon, onda jednostavno uživate u svijetu oko sebe i tada se rađaju ideje. Konstantno angažiran um ne može proizvesti inovativne ideje, inovacije se događaju kada naš um slobodno luta i kada vidite nešto što vas inspirira, zaključuje ovaj govornik.
Izvor: www.moj-posao.net
