Kužiš li ti, draga moja, kako si glupa?! Tehnički pregled svog četverokotačnog ljubimca redovno obavljaš, na datum. Platiš čak i dodatno osiguranje za slučaj da se neka budaletina skrši u njegovu pozadinu. A kaj si napravila da svoju zaštitiš? Kad si posljednji puta promijenila ulje, provjerila kočnice, prozračila malo tamo dolje? Znaš, ginekolog je zapravo mehaničar za tvoju mašinu…
„Smiri se, hajdemo korak po korak…“ govori meni moj doktor nakon što sam ga po milijunti puta uhvatila na hodniku i izrecitirala sve što sam izguglala o atipičnim skvamoznim stanicama – neodređenog značaja *, histerektomiji kod žena ispod 30-e i svim onim upalama koje su kod mene na PAPA testu prisutne. A da se razumijemo, toliko ih je da su razvrstane abecednim redom!
„Ok, a kak’ da ja sad dođem do svojih uzoraka biopsije? Ona koza (vjerujte, još sam se i pristojno izrazila) iz privatne poliklinike mi ne da da dođem do njih. Zvala je Medicinski fakultet i uzela ih… Rekla je da su tu, kod vas, na patologiji… „ živčanim ja na svog spasioca doktora koji se i dalje smješka i smiruje me.
„ Ajde ti skokni dolje i traži doktora XYZ, reci da sam te ja poslao i da ti napiše što je on vidio iz uzoraka, ako su kod njega, pa se vrati.“ – nenormalno smirenim glasom diktira meni moj doktor Bijelokutić, dok iza njega stoje dvojica krkana i buljeći u moje kaotične nalaze, ispod oka gledaju i sažalijevaju me. Ma marš, ne treba meni to! Ako me nešto uspijevalo izbaciti iz takta to su bili, ispod obrva „Jadno dijete, vidi kako je naje***“ pogledi, od ljudi koji se nisu niti trudili sagledati stvar iz svih kutova. A jedan takav upravo me čekao u podrumu Petrove.
„Dobar dan, mene je poslao doktor Bijelokutić…. treba mi…. vi imate…“ nabrajam ja na patologiji manja od makova zrna jer ispred mene stoji dvometraš koji je u prvi mah pomislio da sam fulala galaksiju i tražim dječji vrtić. Mrtav hladan uzme papir, iz džepa izvadi kemijsku i napiše „Tumorsko tkivo 3X5 mm“, preda mi to i kaže:
„To je za vas?!“
Odgovaram „Da“ mijenjajući sve nijanse zelene.
„Sretno…“ kaže spodoba, odmjerivši me od glave do pete.
Držim taj papir na kojem je ispisana moja sudbina, moje prokletstvo i budućnost, penjem se na drugi kat Petrove i opet ugledam poznato, uvijek nasmiješeno lice.
„Ajmo ovako… to je tumor koji je velik, ali opet ne prevelik. Obavi ti što prije magnetnu, vidjet ćemo što će ona potvrditi, pa ćemo se dogovoriti za operaciju.“ pojašnjava meni doktor, a ja imam fakat pametno pitanje u tom trenu:
„ A, hoću li morati na kemoterapiju?“
„Ajde polako, gdje je još to. Idemo redom, daj se smiri!“ slušam po stoti puta istu rečenicu i prestanem razmišljati o tome kako ću izgledati bez kose. Bar na tren.
Magnetna rezonanca je jedna od najogavnijih stvari koje sam iskusila i još sam pritom, u toj kupoli, morala slušati lošeg dj-a na stanici koju ne volim. (Što ti je život!) Rezultati su pokazali da nemam izvanzemaljca u trbuhu, tumor nije toliki crnjak, pa sam ja, nakon detaljnog guglanja latinskih naziva, gluplja no ikad, otišla doktoru. Gleda on tako nalaze, čita, vrti i kaže:
„Isuse, pa ti imaš hazhskiolknis – iju!“
„Imam kaj?!“ pitam i već razmišljam da kažem ekipi da mi ne kupuje bijele ruže za sprovod, već nekaj originalnije
„Žućne kamence, pa što radiš ti ženo?“ pukne se smijati i ja po stoti puta zaključim da je lud i genijalan u isto vrijeme. Nego doktore… hajdemo se mi malo fokusirati na ono nešto dolje na grliću maternice. Hvala.
„Znači, magnetna je pokazala da je tumor ta veličina koju smo napisali, pa ćemo se sad dogovoriti za operaciju. Kad ti odgovara?“ pita on i vadi planer na kojem je sve ispisano, otprilike onako kako ja zapisujem kave i sastanke. Logičan odgovor slijedi: Ne odgovara mi nikad!
„Za dva i pol tjedna?! Znači, ja moram za dva i pol tjedna NE biti na poslu, niti doma, već ležati u bolnici. I za koliko mogu doma?!“ prva su pitanja koja mi padaju na pamet
U svom stilu bombardira me odgovor: „Vidjet ćemo, ali za tri dana bi mogla već biti doma. Ali onda nema mrdanja dva tjedna. I na sex zaboravi!“
Da da, sex je prvo što će mi pasti na pamet, pomislim i zacementiram razgovor.
„Doktore, ja apstiniram do kraja života, vjerujte! I odoh u opatice.“
Nisam. Otišla sam na operaciju, nakon nje rigala 15 sati u komadu, vratila se doma i za dva tjedna doznala da su nalazi ok. Ipak, ne zadugo. Čekala me još jedna operacija, još mnogo guglanja nepoznatih pojmova, a suze sam mogla izvoziti u sve zemlje svijeta koliko ih je bilo. No, živa sam. Budi i ti, skokni na svoju grabu.
Pojmovnik
* atipične skvamozne stanice (ASC) početne promjene na stanicama, ili promjene za koje se ne može odrediti jesu li reaktivne, povezane s infekcijom ili pak pretkanceroznog karaktera.
**histerektomija: naziv za operaciju kojom se odstranjuje maternica. Inače, druga najčešća velika kirurška operacija koja se radi u žena diljem svijeta.
Pusa, Tvoja Frendica!
