U digitalnom dobu, život se sve više pretvara u Instagram profil – filtriran, uredan, besprijekoran, savršen. Na svakom koraku susrećemo slike savršenih tijela, nevjerojatnih putovanja i besprijekornih trenutaka, ali gdje je u tom svijetu stvarnost?
Pitam se koliko društvene mreže utječu na našu percepciju i sebe i drugih? Kako se nositi s pritiscima koje donosi online život? Kako i koliko društvene mreže stvaraju nerealna očekivanja, kako gubimo autentičnost? Što uopće znači biti stvaran u svijetu koji veliča filtriranu stvarnost?
Prema podacima koje je objavio DataReportal, korisnici interneta širom svijeta u prosjeku provode oko 2 sata i 23 minute dnevno na društvenim mrežama. Na vrhu ljestvice je Kenija s 3 sata i 43 minute, a u Hrvatskoj prosječan korisnik interneta na društvenim mrežama provede 2 sata i 2 minute dnevno.
Savršenstvo u digitalnom svijetu
Kad se posvetimo društvenim mrežama (kod mene je to obično u krevetu, prije spavanja), čini se kao da se nalazimo u svijetu u kojem ništa nije prepušteno slučaju. Slike su savršene, svaki trenutak izrezan u idealnom kadru, a filteri čine čuda.
Sama pomislim kako sam samo strašno dosadna osoba koja u ovom malom, unajmljenom stančiću nema niti jedan tako kolosalno glam kutak iz kojega bih projicirala upravo tu svoju jednako kolosalnu dosadnu prosječnost, donekle i autentičnost. Još manje sam lik koji bi se snimao jer prosto ne znam što da pokažem!
Da nešto genijalno kuham, pa ni ne kuham. Da se nešto našminkavam ili šopingiram – ni to mi nije jača strana. Ne vjerujem da bi ikoga zanimali osvrti na milijune lakopernih knjiga ili praznomozgovnih serija koje pročitam ili odgledam. A tek vježbanje! Ni od njega ništa!
No, što se krije ispod površine u društvu koje je sve više okrenuto slikanju i dijeljenju svojih života, mnogi od nas postaju žrtve te površne slike savršenstva?
Gubimo autentičnost u online svijetu
Jedan od najvećih izazova koji nose društvene mreže svakako je gubitak autentičnosti. Stalna usporedba sa “savršeno sređenim” životima drugih ljudi dovodi do toga da se osjećamo nedovoljno dobri, manje uspješni ili čak nesretni. Postajemo toliko usmjereni na to kako ćemo izgledati na društvenim mrežama da zaboravljamo biti prisutni u trenutku. Zaboravljamo stvarnu povezanost s ljudima oko nas.
I meni se to događalo. Godinama se trčalo za savršenim kadrom sa svakog eventa da se zaboravilo i gdje smo i s kim smo i zašto smo uopće tu.
Lažni osmijeh i motivacijski citati
Živimo u vremenu kada je sve “motivacija” i “pozitiva“, dok se pravi problemi često ignoriraju ili prikrivaju. No, to nas ne zaustavlja u tome da i dalje pratimo te živote, postavljajući vlastite standarde prema onome što viđamo online.
I tako prolazi vrijeme, a mi još uvijek čekamo savršen trenutak – trenutak koji će nas “spasiti” i učiniti sretnima.
Povratak autentičnosti i stvarnosti
Što ako bismo prestali gledati društvene mreže kao mjerilo za uspjeh? Kao inspiraciju za novu frizuru ili uređenje interijera? Što kada bismo zaboravili na hit boje sezone i nosili žuto?
Što ako bismo se ponovno usmjerili na stvarni život i sve ono što on nosi sa sobom – nesavršenosti, pogreške i nesigurnosti koje su zapravo ono što nas čini stvarnima?
Ponavljam, život je sve ono što se događa u tišini, izvan objektiva kamere. Biti stvaran znači biti nesavršen, a to je u redu. Svaka emocija, svaka pogreška i svaki trenutak nesigurnosti čine nas ljudima. Umjesto da stalno težimo idealima koje društvene mreže nameću, vrijedi se prisjetiti da je pravi život u svemu onome što ne možemo filtrirati i posložiti prema pravilima internetskog svijeta.
