Ovisnost o internetu i kompjutorskim igricama postala je jedna od najraširenijih pošasti modernog vremena. Prema procjenama stručnjaka, u Hrvatskoj između 50 i 100 tisuća ljudi ima ozbiljan problem s pretjeranom upotrebom interneta i igrica. Najugroženija skupina su mladi između 20. i 30. godine, a liječenje je dugotrajno i zahtjevno.
Na jednom zagrebačkom okruglom stolu o mentalnom zdravlju mladih, prof. dr. sc. Ante Bagarić, pročelnik Zavoda za liječenje bolesti ovisnosti pri Klinici za psihijatriju Vrapče, iznio je šokantan primjer: 25-godišnji mladić zbog igranja igrica deset godina gotovo da nije izlazio iz stana. „Imamo u tretmanu studente koji ‘kao’ studiraju i po pet-šest godina, a da nisu ni pristupili učenju jer znaju po 16 sati dnevno igrati igrice“, otkriva Bagarić, prenosi Šibenski portal.
Epidemija modernog doba
„Ovisnost o internetu novijeg je datuma, ali zajedno s drogom, alkoholom i kockom zahvaća oko 400 tisuća ljudi u Hrvatskoj, odnosno oko deset posto populacije“, objašnjava psihijatar.
I dok djeca i mladi najčešće u virtualni svijet bježe zbog emocionalnih ili socijalnih poteškoća, roditelji često kasno primijete da je bezazleno korištenje mobitela ili računala preraslo u ozbiljan problem. Znakovi koji ukazuju na ovisnost uključuju: nesanicu, razdražljivost, agresivnost, povlačenje iz društva i teško razlikovanje stvarnog od virtualnog svijeta.
„Ako netko provodi tri do četiri sata dnevno igrajući igrice, već postoji problem. A mnogi naši pacijenti igraju i po 16 sati“, ističe Bagarić.
Djeca i ekrani od najranije dobi
Pročelnik Odjela za ovisnosti upozorava na zabrinjavajući trend – sve češće se događa da djeca već s dvije ili tri godine u ruke dobiju mobitel, što, kako ističe, može ozbiljno ugroziti njihov emocionalni razvoj. „U Hrvatskoj gotovo da i nema djeteta koje s deset godina nema vlastiti mobitel, iako bi do tada trebala biti potpuna zabrana korištenja. Isto vrijedi i za društvene mreže“, naglašava Bagarić.
Ipak, rješenje nije u strogim zabranama. Ključ je, kaže, u razgovoru i aktivnom sudjelovanju roditelja u digitalnom životu djece: „Roditelji moraju znati što njihova djeca rade online – koje igre igraju, s kim komuniciraju i koliko vremena provode na internetu. To nije lako jer su i sami često iscrpljeni, ali odustajanje vodi u još veće probleme.“
Ovisnost rijetko dolazi sama
U praksi se vrlo rijetko susreće isključivo ovisnost o internetu. Najčešće je riječ o stanju isprepletenom s depresijom, anksioznošću ili drugim oblicima ovisnosti, poput alkohola i kocke. Upravo ta povezanost čini liječenje posebno zahtjevnim i dugotrajnim.
Proces terapije obično započinje u dnevnoj bolnici, gdje pacijent mijenja okolinu i svakodnevne obrasce ponašanja. Ključnu ulogu pritom ima psihoterapija, budući da za ovu vrstu ovisnosti još uvijek ne postoji specifičan lijek. Pacijentu se nastoji ponuditi nove načine komunikacije i suočavanja sa svijetom, jer su igrice ili internet često jedini prostor u kojem se osjeća sigurno i prihvaćeno.
Kako prepoznati rizično ponašanje i kako pomoći?
Rizično ponašanje kod djece i adolescenata često se očituje kroz preokupiranost videoigrama, gdje igre postaju dominantna aktivnost u svakodnevici. Osobe mogu pokazivati simptome iritabilnosti, tjeskobe ili tuge kada im se igra prekine, a tijekom vremena razvija se tolerancija – potreba za sve duljim periodima igranja.
Neuspjeli pokušaji smanjenja vremena provedenog za ekranom, gubitak interesa za društvo, hobije i druge aktivnosti, kao i nastavak pretjeranog igranja unatoč negativnim posljedicama, također su znakovi upozorenja. Uz to, može doći do laganja o vremenu provedenom u igri, korištenja igrica za izbjegavanje negativnih emocija, ugrožavanja školskog uspjeha te propuštanja prilika za obrazovni ili karijerni napredak.
Stručnjaci iz Centra za sigurniji internet ističu da je ključ u aktivnoj uključenosti roditelja. To uključuje redoviti razgovor o tome što djeca rade online, postavljanje jasnih granica za vrijeme provedeno pred ekranima (od 1 do 3 sata dnevno), praćenje sadržaja i aktivnosti na društvenim mrežama te strpljenje i dosljednost, jer promjene ne dolaze preko noći. Roditeljima se savjetuje da ne podcjenjuju problem i da potraže stručnu podršku ako primijete da dijete sve češće bježi u virtualni svijet i gubi interes za školu, prijatelje i svakodnevne obveze.
Ovisnost o internetu jednako je ozbiljna kao i svaka druga, a izlaz iz začaranog kruga moguć je kroz strpljivost, otvorenu komunikaciju i stručnu podršku.