Publika Irmu Dragičević poznaje kao akademsku glazbenicu, sopranisticu i crossover pjevačicu koja se s lakoćom kreće između opere, mjuzikla, popa i vlastitih koncertnih projekata. Iza nje su godine glazbenog obrazovanja, brojne kazališne uloge, samostalni koncerti te dva nastupa na Dori, ali iza pozornice nalazi se još jedna, manje vidljiva strana njezina posla. Irma velikim dijelom samostalno vodi svoju karijeru, dogovara projekte, donosi poslovne odluke i gradi vlastiti profesionalni put.
Za She RULES govori o životu samostalne umjetnice, poduzetničkoj strani glazbe, cijeni neovisnosti te idejama i planovima koje tek želi ostvariti.
Završili ste Glazbenu akademiju, nastupate u operama i mjuziklima, gradite crossover karijeru i objavljujete vlastite pjesme. Je li vam upravo ta širina bila najveća prednost ili ste se morali izboriti s očekivanjem da se kao izvođačica smjestite u samo jednu glazbenu kategoriju?
Tako je. Završila sam Glazbenu akademiju i na sebi, svom glasu, plesu i glumi radim praktično od svoje pete godine. Nakon završetka Akademije postala sam još svjesnija sebe, svog glasa, svog talenta, ali i širine koju mogu pokazati kroz svoj crossover pristup. Upravo mi je to obrazovanje dalo dodatnu sigurnost i potvrdilo da mogu spojiti različite glazbene i umjetničke izričaje u nešto autentično i svoje.
Definitivno mislim da je upravo ta širina moja najveća prednost na našoj glazbenoj sceni. Volim se igrati svim tim elementima – glazbom, plesom i glumom – jer u njima iskreno uživam. Mislim da me upravo to čini drugačijom i prepoznatljivom.
Što se tiče prihvaćanja i potrebe da me ljudi svrstaju u neku kategoriju, rekla bih da se to u posljednjih godinu-dvije jako lijepo iskristaliziralo. Ljudi su prepoznali da se sve to može spojiti u jednu cjelinu, da crossover pristup može biti kvalitetan, autentičan i istovremeno blizak širokoj publici.
Iza svakog nastupa postoji mnogo posla koji publika ne vidi, a velik dio svoje karijere vodite sami. Kako izgleda biti istodobno pjevačica, vlastita menadžerica, organizatorica i osoba koja donosi sve važne poslovne odluke?
Iza svakog nastupa, svake pjesme i svakog gostovanja stoji jako puno rada i pripreme. Međutim, najveći dio tog posla napravljen je tijekom svih ovih godina, pa sada, kada sam u jednom lijepom uzletu svoje karijere, imam osjećaj da sve to dolazi puno prirodnije. S lakoćom uspijevam uskladiti nastupe, gostovanja i sve obveze koje ovaj posao nosi jer je iza toga veliko iskustvo i kontinuiran rad na sebi.
Uz to, mnogi ljudi možda još ni ne znaju da svoju karijeru zapravo vodim sama. Sama donosim poslovne odluke, vodim financije i brinem o cijelom svom poslovanju. Mogu reći da nije uvijek lako biti sam sebi menadžer. Ponekad surađujete s divnim ljudima i sve ide glatko, a ponekad postoje situacije u kojima treba zauzeti malo čvršći stav ili voditi zahtjevnije pregovore. To nije u potpunosti u skladu s mojom prirodom, pa vjerujem da ću se uskoro povezati s nekim tko će preuzeti taj dio posla. Sigurna sam da će mi to biti velika pomoć.
S druge strane, volim imati odgovornost i volim voditi svoj posao. Uživam u tome da razvijam svoju karijeru i svoj showbusiness, uvijek imam puno ideja, puno energije i entuzijazma. Bez obzira na izazove koji se pojave, nastojim ostati pozitivna i u svemu pronaći priliku za rast.
Samostalna umjetnička karijera traži i financijska ulaganja, pregovaranje, promociju te spremnost na rizik. Koji vam je dio poslovne strane glazbe bio najteže naučiti i jeste li s vremenom naučili jasnije odrediti vrijednost vlastitog rada?
Budući da sam sama sebi šef, sva sredstva koja zaradim od nastupa ulažem u svoje buduće projekte – bilo da je riječ o Dori, novim pjesmama, spotovima ili koncertima. Naravno, tu su i sponzori koji mi uvelike pomažu i bez kojih bi neke projekte bilo puno teže realizirati.
Što se tiče pregovaranja, mogu reći da mi to stvarno dobro ide. Tko zna, možda bih se jednog dana jednako dobro snašla i na čelu neke tvrtke ili u nekom sasvim drugom poslu. Za promociju imam sjajne prijatelje i suradnike koji me predano prate i zajedno sa mnom grade cijelu priču. Ono što sam kroz sve ove godine naučila jest da bez rizika i bez hrabrosti nema ni uspjeha. Ponekad se jednostavno moraš odvažiti, vjerovati u svoju ideju i dati sve od sebe, jer jedino tako možeš napraviti iskorak.
Najteže mi je zapravo bilo naučiti kako pravilno vrednovati sebe, svoj rad i svoju cijenu. Budući da iskreno volim pjevati, često sam bila spremna prilagoditi honorar jer mi je bilo važnije da nastupim nego da razmišljam o vlastitoj vrijednosti. S vremenom sam shvatila da to nije dugoročno ispravan pristup. Kada pogledate tržište i vidite tko sve nastupa, s kakvim iskustvom, kvalitetom i honorarima, a istovremeno znate koliko ste uložili u svoje obrazovanje, koliko kontinuirano radite na sebi i koliko profesionalno pristupate svakom nastupu, onda shvatite da morate znati cijeniti vlastiti rad. Pogotovo kada vam se ljudi vraćaju i ponovno vas angažiraju, to je najbolja potvrda kvalitete.
Umjetnice se često moraju neprestano dokazivati, biti prisutne na društvenim mrežama i same govoriti o svojim uspjesima. Koliko vam je prirodno promovirati samu sebe i jeste li ikada osjećali da morate biti glasniji kako bi se vaš rad uopće primijetio?
Mislim da živimo u vremenu u kojem se stalno moramo nekome dokazivati. I ja sam se posljednjih petnaestak godina na različite načine morala dokazivati kako bi ljudi danas prepoznali tko sam, što radim, zašto to radim i da iza svega postoji kontinuitet kvalitete.
S druge strane, mislim da to i nije loše. Upravo vas to tjera da budete sve bolji, da neprestano radite na sebi i da nikada ne odustanete od svog talenta. Jednostavno, to je dio ovog posla. Što se tiče društvenih mreža, priznajem da ponekad malo zaostajem jer danas one imaju nevjerojatnu snagu. Vidjeli smo koliko su pomogle izvođačima poput Jakova Jozinovića, ali i brojnim drugim domaćim i svjetskim glazbenicima da dođu do velike publike.
Ipak, još uvijek vjerujem da ništa ne može nadmašiti pjevanje uživo i energiju koju razmjenjujete s publikom na koncertu. Nijedan Reels ni video na društvenim mrežama ne može zamijeniti taj osjećaj. Možda je takav put sporiji i zahtjevniji, ali vjerujem da je dugoročniji i da upravo u tome leži prava ljepota naše umjetnosti
Nakon dva nastupa na Dori, kazališnih uloga, vlastitih pjesama i samostalnih koncerata, što za vas predstavlja sljedeći veliki korak? Koje projekte, suradnje ili ideje želite ostvariti u novom poglavlju karijere?
Rekla bih da posljednjih pet godina doslovno nisam stala. Stalno imam osjećaj da nisam napravila dovoljno ili da uvijek mogu još više, a onda se na trenutak zaustavim i pogledam sve što se dogodilo. Iza mene su rasprodani koncerti u Zagrebu, uloga u svjetski poznatom mjuziklu SIX, nekoliko uloga u kazalištu Madlenianum u Beogradu, sjajne suradnje s Operom B.B., brojni samostalni koncerti i gostovanja, dva nastupa na Dori te suradnja s diskografskom kućom Dancing Bear. Kada sve to sagledam, shvatim da ipak postoji puno razloga za zadovoljstvo i zahvalnost.
Ako postoji jedna velika želja koju još nisam ostvarila, onda je to album. Ali znam da se želje ne ostvaruju same od sebe – iza njih stoji puno rada. Zato vjerujem da ću uskoro prionuti tom projektu i iskreno se nadam da će moj prvi album ugledati svjetlo dana već sljedeće godine.
No prije albuma veselim se jednoj sasvim novoj i najljepšoj životnoj ulozi – postat ću mama. To je, rekla bih, ekskluziva za vaš portal jer o tome još nisam javno govorila. Za mene, moju obitelj i cijeli tim ljudi koji radi sa mnom to je jedna velika i prekrasna životna novost.
Iako mi slijedi jedno posebno životno razdoblje, ne prestajem razmišljati o glazbi. Već je postala tradicija da u prosincu održim svoj božićni koncert. Još nisam donijela konačnu odluku hoće li se održati ove godine, ali ako ga malo odgodimo, onda bih voljela da sljedeće godine bude doista grandiozan – uz veliki orkestar i produkciju kakvu sam oduvijek zamišljala. To mi je jedna od velikih želja i vjerujem da će se ostvariti kada za to dođe pravi trenutak.
Fotografi su Ante Photgraphy i Matea Jurešić