Novi film redateljice Vlatke Vorkapić „Sveta obitelj“ napeta je obiteljska priča. Iako inspirirana istinitim događajem koji se dogodio u Slavoniji 60-ih godina ta se priča mogla dogoditi i drugdje, ne samo u Hrvatskoj, nego i šire. Ivan Čuić u filmu glumi sina gazde Marka, Ivu.
Ovo je Vaša prva suradnja s Vlatkom Vorkapić, a ako se ne varam i prva filmska uloga? Kako ste se pripremali za tu ulogu?
Tako je! Iznimno sam zahvalan Vlatki Vorkapić za ovu ulogu jer je zbilja uloga za poželjet. Mladi dečko koji je u borbi sa svima, a zapravo je dubinski u borbi sa samim sobom. Ne može i ne smije tražiti razumijevanje i pomoć od ikoga. Tako da dobiti takvu priliku igrati moga Ivu, odnosno Ivu od Slavice Šnur koja je napisala scenarij je velika čast. Pa onda još i imati čast glumiti s divnim Nikolom Đuričkom, s čudesnom Anitom Matić, s čudesnom Juditom Franković i s genijalnom Lunom Pilić je bila dodatna posebnost.
Tako da sam ja samo trebao naučiti pucat s lovačkom puškom, tesariti, jahat konja, autoškolu položiti za zaprežna kola, sijeno slagat, đubre tovariti i naravno biti što iskreniji i prirodniji pred kamerom. Ali čini mi se da smo uspjeli sve napraviti što smo bolje mogli. Vlatka i ja smo imali dosta proba i prije snimanja tako da mi dolazak na set prošao bez velikog stresa.
Negdje sam pročitala kako ste dali otkaz u Komediji i zaposlili ste se kao kuhar. Između ostaloga, na Vašem sam Instagramu vidjela da radite pitu. Jeste li jednako dobar kuhar kao što ste glumac?
Meni je najveći problem što me puno stvari zanima! Pogotovo kad uplovim u neko područje koje mi je još neistraženo pa se krenem time baviti pa proučavati i zagrabi me. Uvijek sam u životu donosio impulzivne odluke i više manje me nisu nikad iznevjerile te odluke. Samo su mi s vremenom pokazale da je dobro da sam slušao prvi impuls.
A gluma kao i kuhanje…. Uvijek misliš nisam dovoljno dobar, imam još prostora za učiti. Ali u jednom trenutku shvatiš da si vještiji nego kad si počeo.
Svestrani ste. Možda biste mogli proći i kao učitelj joge? Kako ste uopće počeli prakticirati jogu? Kako Vam prakticiranje joge pomaže u glumi, a kako u svakodnevnom životu.
Eto! Čak sam i to razmišljao. Mogao bih otvoriti svoj yoga studio i živjeti od toga. Tijelo mi je dosta fleksibilno pa sam samo gledao koji bi sport mogao raditi pored kauča na kojem ionako provodim dosta vremena (film, serija, spavanje, čitanje, učenje tekstova, kava, vino). Tako da mi je i yoga još nova.
Nisam još otkrio neke duhovne razine. Osim što vidim da mi je tijelo zahvalno da sam nešto dobro napravio za sebe. Osjećam da mi zahvaljuje što sam se mrdnuo s kauča.
Vi ste nećak književnika Stjepana Čuića, imate li možda sklonosti pisanju kao i stric?
Jesam! Imam sklonost! Stalno u glavi slažem neke kratke priče, ali nakon osmišljene rečenice odustanem. Tako da volio bih jednom nešto napisati jer kao glumac uvijek govoriš “tuđe” rečenice pa mi se čini da je dobro s vremena na vrijeme staviti svoje misli u napisanu slovo na papiru.
Možete li zamisliti ekranizaciju neke stričeve knjige? Idete li u rodni kraj svojih roditelja?
Mogu! I stričeve knjige i moj stric su izvanredni materijali za ekranizaciju.
Odem kad stignem. I dalje u meni nešto zatitra kad vidim Hercegovinu, iako sam rođen u Zagrebu. Ali pošto mi je rodbina, kako to bude s nama Hercegovcima, uglavnom u Njemačkoj, onda sam češće u “Dojčland”!
