Kada govorimo o starenju, najčešće razmišljamo o borama, gubitku čvrstoće kože i promjenama kontura lica. No rijetko razmišljamo o tome koliko na naš izgled utječu zubi. Njihovo trošenje, povlačenje zubnog mesa, promjene zagriza, pa čak i gubitak samo nekoliko zubi mogu promijeniti osmijeh, ali i izgled donjeg dijela lica.
Istodobno, bolesti poput parodontitisa mogu se razvijati godinama bez izraženih bolova, a prve znakove često zanemarujemo. Postoje li razlike u oralnom zdravlju žena i muškaraca? Što se sa zubima doista događa nakon četrdesete ili pedesete godine i možemo li spriječiti promjene koje često pripisujemo isključivo starenju?
O tome razgovaramo s dr. med. dent. Ivanom Brezac Stihović iz Dental studija Brezac.
Kada govorimo o starenju lica, uglavnom se bavimo kožom, borama i gubitkom volumena. Koliko na izgled lica zapravo utječu zubi i zagriz? Može li istrošenost zubi ili promjena njihove visine vizualno postarati lice?
Tako je, najčešće razmišljamo o koži, borama i gubitku volumena, a pritom često zaboravljamo koliko važnu ulogu imaju zubi i njihov međusobni odnos. Zubi nisu važni samo za lijep osmijeh i žvakanje, već sudjeluju i u oblikovanju donje trećine lica.
U stomatologiji govorimo o takozvanoj vertikalnoj dimenziji okluzije, odnosno visini donje trećine lica kada su zubi u međusobnom kontaktu. Ona je važna za skladne proporcije lica, a na njezine promjene mogu utjecati izrazita istrošenost zuba, gubitak većeg broja zuba i narušena stabilnost zagriza.
Kada dođe do značajnog smanjenja visine zagriza, donja trećina lica može izgledati skraćeno, kutovi usana mogu djelovati spuštenije, a bore oko usana postati izraženije. Istodobno, gubitak zuba i potpornih struktura može promijeniti potporu usana i obraza, zbog čega lice može poprimiti umorniji i stariji izgled.
Posebno bih naglasila važnost stražnjih zuba. Iako su prednji zubi najvidljiviji i najčešće ih povezujemo s estetikom osmijeha, stražnji zubi imaju ključnu ulogu u žvakanju i održavanju stabilnih kontakata među zubima. Njihov gubitak može dovesti do promjena u raspodjeli žvačnih sila, pomicanja preostalih zuba i postupnog narušavanja funkcije cijelog žvačnog sustava.
Naravno, nije svako trošenje zuba razlog za zabrinutost niti automatski znači da će se lice promijeniti. Međutim, kod pacijenata s izrazito istrošenim zubima ili gubitkom stražnje potpore važno je na vrijeme procijeniti funkciju zagriza i eventualne promjene njegove visine.
Očuvanje zuba nije samo pitanje lijepog osmijeha, već i očuvanja funkcije, stabilnosti zagriza te prirodnih proporcija lica kroz godine.
Mnogi primjećuju da im se s godinama zubi troše, postaju kraći, mijenjaju boju ili položaj. Koje su promjene prirodan dio starenja, a koje upozoravaju da nešto nije u redu? Možemo li te procese usporiti ili zaustaviti?
S godinama može doći do postupnih promjena položaja zuba i pojave zbijenosti donjih sjekutića, čak i kod osoba koje ranije nisu imale izražene ortodontske nepravilnosti. Također, zubi često poprimaju nešto tamniju i topliju nijansu zbog promjena u caklini i dentinu.
Međutim, nije svako trošenje zuba normalno niti ga treba pripisivati godinama. Ako primijetimo da zubi postaju izrazito kraći, da im rubovi pucaju, da su osjetljivi ili da se njihov oblik brzo mijenja, to može upućivati na patološko trošenje. Među važnijim uzrocima su bruksizam, odnosno stiskanje i škripanje zubima, djelovanje kiselina iz hrane i pića te želučani refluks. Na opterećenje pojedinih zuba mogu utjecati i nepovoljni funkcijski odnosi.
Dobra je vijest da na mnoge od tih procesa možemo utjecati. Prije svega, važno je pravovremeno prepoznati uzrok promjena. Kod pacijenata koji stišću ili škripe zubima možemo koristiti individualno izrađene zaštitne udlage, dok kod erozija savjetujemo prilagodbu prehrambenih navika i liječenje eventualnog refluksa. Pravilna oralna higijena i redovite kontrole dodatno smanjuju rizik od bolesti zuba i parodonta.
Ako je već došlo do značajnijeg gubitka zubnog tkiva, suvremena dentalna medicina omogućuje nam obnovu oblika i funkcije zuba različitim restaurativnim i protetskim postupcima, a kada je potrebno, i obnovu izgubljene visine zagriza.
Zubi ne moraju nužno postajati sve kraći i istrošeniji kako starimo. Blage promjene su očekivane, ali izraženo trošenje nije nešto s čime se jednostavno moramo pomiriti. Pravovremenom dijagnostikom i individualnim pristupom možemo usporiti ili zaustaviti mnoge patološke procese te dugoročno očuvati zdravlje, funkciju i estetiku osmijeha.
Parodontitis se često naziva tihom bolešću jer može dugo napredovati bez izraženih bolova. Koji su prvi znakovi koje ljudi najčešće zanemaruju? Je li krvarenje desni već dovoljan razlog za odlazak stomatologu i može li se izgubljena potpora zubima obnoviti?
Parodontitis s razlogom nazivamo tihom bolešću jer može godinama napredovati bez boli i izraženih simptoma. Jedan od prvih znakova koje pacijenti često zanemaruju upravo je krvarenje zubnog mesa tijekom četkanja ili čišćenja međuzubnih prostora. Zdravo zubno meso u pravilu ne krvari, bez obzira na životnu dob, i zato je ponavljano krvarenje uvijek razlog za stomatološki pregled.
Ono što često primjećujem u praksi jest da pacijenti, kada im određeno područje počne krvariti, upravo taj dio počinju izbjegavati tijekom četkanja. Misle da će tako pomoći zubnom mesu, a zapravo se događa suprotno. Bakterijski plak ostaje na tom području, upala se održava i stvara se začarani krug. Ponekad pacijenti krvarenje uopće ne primjećuju jer ne čiste dovoljno temeljito područja uz rub gingive i između zuba.
Osim krvarenja, znakovi na koje treba obratiti pozornost mogu biti crvenilo, otečenost zubnog mesa, neugodan zadah ili postupno povlačenje gingive. Pacijenti često kažu da su im zubi s godinama postali dulji, a zapravo je došlo do otkrivanja dijela korijena zuba. Povlačenje gingive može imati različite uzroke, ali svakako zahtijeva pregled. U uznapredovalim stadijima parodontitisa mogu se pojaviti pomicanje i povećana pomičnost zuba, što upućuje na značajan gubitak njihove potpore.
Važno je razlikovati gingivitis od parodontitisa. Gingivitis je upala ograničena na zubno meso i uz odgovarajuću terapiju potpuno je reverzibilan. Kod parodontitisa upalni proces zahvaća i dublja potporna tkiva zuba, uključujući alveolarnu kost. Međutim, ako bolest prepoznamo na vrijeme, odgovarajućom parodontološkom terapijom možemo zaustaviti ili značajno usporiti njezino napredovanje i dugoročno očuvati zube.
Kada govorimo o obnovi izgubljene potpore, važno je imati realna očekivanja. Jednom izgubljena kost ne vraća se spontano u prvobitno stanje. Ipak, suvremena parodontologija omogućuje regenerativne kirurške postupke kojima u određenim slučajevima možemo postići djelomičnu obnovu izgubljenih potpornih tkiva.
Posebno bih istaknula i važnost svakodnevne oralne higijene. Električne četkice u istraživanjima u prosjeku pokazuju prednost u smanjenju plaka i upale gingive u odnosu na klasične manualne četkice. Ono što smatram posebno korisnim jesu dodatne funkcije poput senzora pritiska, koji upozorava kada prejako pritišćemo četkicu, i ugrađenog timera koji pomaže održati preporučeno trajanje četkanja. Upravo takvi detalji mogu pacijentima olakšati usvajanje pravilnih navika i učiniti svakodnevnu higijenu učinkovitijom.
Međutim, jednako su važni pravilna tehnika četkanja i svakodnevno čišćenje međuzubnih prostora.
Ono što bih voljela da pacijenti zapamte jest da krvarenje zubnog mesa nije nešto normalno na što se trebamo naviknuti. To je upozorenje koje ne treba zanemariti jer pravovremenom reakcijom često možemo spriječiti puno ozbiljnije posljedice.
Istraživanja pokazuju da je parodontitis češći kod muškaraca nego kod žena. Zašto je tako? Postoje li razlike u oralnom zdravlju žena i muškaraca, bilo zbog bioloških čimbenika, životnih navika ili odnosa prema preventivnim pregledima?
Istraživanja doista pokazuju da je parodontitis, odnosno kronična upalna bolest potpornog aparata zuba, češći kod muškaraca nego kod žena. Razlozi za to nisu isključivo biološki, već se radi o kombinaciji životnih navika, odnosa prema preventivnoj skrbi i mogućih razlika u imunološkom odgovoru organizma.
Jedna od važnijih razlika odnosi se upravo na oralnu higijenu i preventivne navike. Istraživanja pokazuju da žene u prosjeku više pozornosti posvećuju oralnom zdravlju, redovitije održavaju higijenu i češće odlaze na preventivne stomatološke preglede. Muškarci, s druge strane, u nekim populacijama češće odgađaju odlazak stomatologu sve dok se ne pojave izraženiji problemi. Važnu ulogu imaju i životne navike, osobito pušenje, koje je jedan od najznačajnijih čimbenika rizika za razvoj i napredovanje parodontitisa.
Međutim, razlike nisu samo u navikama. Novija istraživanja upućuju i na određene razlike u imunološkom odgovoru muškaraca i žena. Primjerice, zabilježene su razlike u razinama pojedinih upalnih medijatora koji sudjeluju u procesima razgradnje parodontnih tkiva. To sugerira da i biologija može imati važnu ulogu, iako se ti mehanizmi još uvijek istražuju.
Kod žena su posebno zanimljive hormonalne promjene tijekom života. U pubertetu i trudnoći povećane razine spolnih hormona mogu pojačati reakciju gingive na bakterijski plak, zbog čega se češće pojavljuju crvenilo, otečenost i krvarenje zubnog mesa. U menopauzi, zbog pada razine estrogena, mogu se javiti suhoća usta i promjene na oralnoj sluznici, a hormonalne promjene mogu utjecati i na metabolizam koštanog tkiva.
Ipak, bez obzira na spol, najvažnije je prepoznati individualne čimbenike rizika i redovito kontrolirati zdravlje parodonta. Parodontitis može napredovati gotovo neprimjetno, a kada se pojavi pomičnost zuba, bolest već može biti značajno uznapredovala.
Koliko nepravilan zagriz, stiskanje čeljusti i noćno škripanje zubima mogu utjecati na njihovo trošenje? Koji simptomi upućuju na problem i može li se dogoditi da osoba godinama nesvjesno oštećuje vlastite zube?
Stiskanje čeljusti i noćno škripanje zubima, odnosno bruksizam, mogu imati velik utjecaj na trošenje i oštećenje zuba. Tijekom tih aktivnosti mogu nastati izrazito velike sile koje se ponavljaju izvan uobičajene funkcije žvakanja. S vremenom to može dovesti do postupnog trošenja cakline, skraćivanja zuba, nastanka pukotina, pa čak i lomova zuba ili postojećih protetskih radova.
Nepravilan zagriz može dodatno utjecati na raspodjelu žvačnih sila i dovesti do preopterećenja pojedinih zuba, iako je važno naglasiti da sam po sebi nije dokazani uzrok bruksizma.
Ono što je posebno zanimljivo jest da mnogi pacijenti uopće nisu svjesni da stišću ili škripe zubima. To se može događati tijekom spavanja, ali i tijekom dana, osobito u situacijama pojačane koncentracije ili stresa. Zbog toga osoba doista može godinama nesvjesno oštećivati vlastite zube, a da problem primijeti tek kada promjene postanu vidljive na osmijehu.
Na problem mogu upućivati jutarnja napetost i umor žvačnih mišića, glavobolje, bolovi u području čeljusnih zglobova, povećana osjetljivost zuba te vidljivo zaravnjeni, istrošeni ili skraćeni zubi. Međutim, bruksizam može biti prisutan i bez izraženih simptoma, zbog čega je važno prepoznati njegove znakove tijekom redovitih stomatoloških pregleda.
Ako problem otkrijemo na vrijeme, možemo značajno smanjiti rizik od daljnjih oštećenja. Jedna od najčešćih metoda zaštite jest individualno izrađena okluzijska udlaga koja se nosi tijekom noći. Ona ne mora zaustaviti samo stiskanje ili škripanje, ali može zaštititi zube od njihovih štetnih posljedica.
Kod pacijenata kod kojih je već došlo do značajnog gubitka zubnog tkiva ponekad je potrebna i opsežnija protetska rehabilitacija kojom obnavljamo izgubljeni oblik i funkciju zuba, a prema potrebi i narušenu visinu zagriza.
Važno je razumjeti da trošenje zuba nije samo estetski problem. Ono može biti znak dugotrajnog preopterećenja žvačnog sustava, a što ga ranije prepoznamo, veće su mogućnosti da očuvamo vlastite zube i izbjegnemo opsežnije zahvate u budućnosti.
Danas se mnogo govori o estetskoj stomatologiji, ljuskicama, krunicama i pomlađivanju osmijeha. Gdje je granica između estetskog poboljšanja i očuvanja zdravih zubi? Što biste savjetovali ženama i muškarcima u četrdesetima i pedesetima koji žele sačuvati prirodan osmijeh što dulje?
Granica između estetskog poboljšanja i očuvanja zdravlja zuba leži prije svega u pravilnoj dijagnostici i planiranju terapije. Smatram da je najljepši osmijeh onaj koji je istovremeno prirodan, zdrav i funkcionalan. Zato estetska stomatologija ne bi smjela podrazumijevati nepotrebno brušenje zdravih zuba, već bi cilj uvijek trebao biti očuvati što više prirodnog zubnog tkiva.
S druge strane, važno je razumjeti da suvremena protetika nije samo način uljepšavanja osmijeha. Ona ima i važnu zaštitnu ulogu. Primjerice, kada je zub značajno istrošen, oslabljen velikim ispunama ili strukturno oštećen, pravovremeno izrađena krunica ili druga odgovarajuća restauracija može ga zaštititi od daljnjeg oštećenja i omogućiti mu dugotrajnu funkciju.
Ono što pacijenti često ne primjećuju jest da su zubi dio jednog povezanog sustava. Gubitak samo jednog zuba može postupno dovesti do naginjanja susjednih zuba, pomicanja nasuprotnih zuba i promjene raspodjele žvačnih sila. S vremenom takve promjene mogu narušiti stabilnost zagriza i znatno otežati kasniju rehabilitaciju. Ponekad tada moramo provoditi opsežnije zahvate i na zubima koji su prethodno bili zdravi.
Upravo se u četrdesetima i pedesetima često počinju primjećivati posljedice dugogodišnjeg trošenja zuba, starih protetskih radova ili gubitka pojedinih zuba. Zato svojim pacijentima uvijek savjetujem da ne promatraju svaki zub zasebno, nego da razmišljaju o zdravlju cijelog žvačnog sustava.
Pravilnim planiranjem možemo očuvati stabilnost zagriza, smanjiti rizik od daljnjeg trošenja zuba i, kada je to potrebno, obnoviti izgubljenu visinu zagriza, što može pozitivno utjecati i na izgled donje trećine lica.
Moj je savjet jednostavan, nemojte čekati da se pojavi velik problem, ali nemojte ni mijenjati zdrave zube samo zbog prolaznih estetskih trendova. Najbolji rezultati postižu se kada estetika proizlazi iz zdravlja i pravilne funkcije, a cilj nam je da pacijent što dulje zadrži vlastite zube i prirodan osmijeh.


