Pornografija je jedan od najdostupnijih izvora informacija o seksualnosti. Problem nastaje kada je počnemo doživljavati kao edukaciju. Njezina je primarna svrha zabava, a ono što vidimo pred kamerom često nema mnogo veze sa stvarnim seksualnim odnosima.
Od izgleda tijela i veličine penisa do trajanja odnosa, orgazma i seksualnih položaja – pornografija može stvoriti čitav niz nerealnih očekivanja.
Zabluda oko veličine penisa
Jedan od najraširenijih mitova koje pornografija podržava jest ideja da veći penis automatski znači i bolje seksualno iskustvo.
Pornografska industrija pritom prikazuje vrlo selektiran uzorak muških tijela, zbog čega gledatelji lako mogu steći pogrešnu predodžbu o tome što je uobičajeno.
U stvarnom životu veličina sama po sebi nije jamstvo seksualnog zadovoljstva. Štoviše, veća veličina nekim partnericama može izazvati nelagodu ili bol.
Seksualno zadovoljstvo ovisi o mnogo više faktora – uzbuđenju, komunikaciji, osjećaju sigurnosti, međusobnoj privlačnosti, poznavanju partnera i načinu na koji se partneri prilagođavaju jedno drugome.
Drugim riječima, centimetri su mnogo manje važni nego što pornografija sugerira.
Zabluda o „savršenom“ ženskom tijelu
Pornografija često prikazuje vrlo uzak spektar ženskih tijela: određene proporcije, velike grudi, uzak struk, specifičan izgled genitalija i vrlo malo onoga što smatramo uobičajenim tjelesnim nesavršenostima.
Problem nije u tome kako te žene izgledaju, nego u dojmu da tako izgleda većina žena.
Ne izgleda.
Ženska tijela razlikuju se po građi, proporcijama, veličini grudi, bokovima, izgledu kože i genitalija. Ako pornografija postane glavni izvor informacija o ženskom tijelu, vrlo je lako razviti potpuno pogrešnu predodžbu o tome što je „normalno“.
Zabluda da svaki seksualni položaj pruža vrhunski užitak
Neki seksualni položaji na ekranu izgledaju impresivno upravo zato što su osmišljeni za kameru.
To ne znači da su jednako ugodni ljudima koji ih prakticiraju.
Određeni položaji zahtijevaju fleksibilnost, kondiciju ili iskustvo, dok drugi jednostavno ne odgovaraju anatomiji ili preferencijama svakog para.
Ono što dobro izgleda pred kamerom ne mora dobro funkcionirati u spavaćoj sobi. Seks nije koreografija koju treba što preciznije ponoviti.
Zabluda da je oralni seks jednostavan i spontan
Pornografija često ostavlja dojam da svi instinktivno znamo što drugoj osobi odgovara.
U stvarnosti je upravo suprotno.
Ne postoji univerzalna tehnika koja odgovara svima. Ono što je jednoj osobi izrazito ugodno drugoj može biti potpuno nezanimljivo.
Zato kvalitetan oralni seks, kao i seks općenito, uključuje komunikaciju, praćenje reakcija partnera i prilagodbu. Anatomija je važna, ali još su važnije individualne preferencije.
Umjesto pitanja „radim li ovo pravilno?“, korisnije je pitati: „Odgovara li ovo osobi s kojom sam?“
Zabluda da je ženski orgazam zajamčen
Pornografski scenariji često prikazuju ženski orgazam kao brz, dramatičan i gotovo neizbježan rezultat penetracije.
Stvarna ženska seksualnost mnogo je kompleksnija.
Mnogim ženama za orgazam nije dovoljna samo penetracija, a vrijeme potrebno za uzbuđenje i vrhunac razlikuje se od osobe do osobe.
Problem nastaje kada muškarac pornografski scenarij počne doživljavati kao mjerilo vlastite seksualne „uspješnosti“, a žena stekne osjećaj da bi trebala reagirati upravo onako kako reagiraju glumice na ekranu.
Seks tada lako postaje izvedba umjesto zajedničkog iskustva.
Puno je korisnije upoznati partnericu, razgovarati o tome što joj odgovara i prihvatiti činjenicu da orgazam nije automatizam niti jedino mjerilo dobrog seksualnog odnosa.
Zabluda o nevažnosti zaštite, higijene i zdravlja
U pornografskim sadržajima zaštita, higijena i razgovor o seksualnom zdravlju uglavnom nisu dio priče.
U stvarnom životu jesu.
Odgovorno seksualno ponašanje uključuje brigu o vlastitom i partnerovu zdravlju, zaštitu od spolno prenosivih infekcija i neželjene trudnoće kada za nju postoji mogućnost, kao i otvorenu komunikaciju o seksualnom zdravlju.
Siguran seks možda nije posebno zanimljiv filmskoj kameri, ali je itekako važan u stvarnom životu.
Zabluda da su žene uvijek odmah spremne za seks
U pornofilmovima seksualno uzbuđenje često nastupa gotovo trenutačno. Nekoliko pogleda ili dodira i svi su spremni za akciju.
U stvarnom životu seksualna želja i uzbuđenje ne funkcioniraju uvijek tako.
Nekome treba više vremena, nekome manje. Na želju mogu utjecati stres, umor, osjećaj sigurnosti, odnos s partnerom, hormoni, raspoloženje i niz drugih čimbenika.
Predigra, bliskost i komunikacija zato mnogim ljudima imaju važnu ulogu.
I najvažnije: seksualni odnos treba biti rezultat obostrane želje i pristanka. Nečije „ne“ nije početak zavođenja koje treba nastaviti dok osoba ne promijeni mišljenje.
Zabluda da muškarci imaju neiscrpan izvor seksualne energije
Ni muškarci nisu pošteđeni nerealnih standarda.
Pornografija ih često prikazuje kao seksualne strojeve koji mogu održavati erekciju koliko god je potrebno, uvijek žele seks i gotovo nikada nemaju problema sa seksualnom izvedbom.
Stvarni muškarci nisu takvi – i ne trebaju biti.
Umor, stres, alkohol, lijekovi, zdravstveno stanje, raspoloženje i svakodnevne brige mogu utjecati na želju i erekciju. Povremene poteškoće ili brži orgazam nisu dokaz nečije muškosti niti automatski znače da postoji ozbiljan problem.
Pritisak da muškarac uvijek mora biti spreman za seks samo je druga strana istog pornografskog mita.
Najveća zabluda: da pornografija prikazuje stvaran seks
Možda je upravo ovo najvažnije.
Pornografija je produkcija.
Scene se planiraju, snimaju iz različitih kutova, prekidaju, ponavljaju i montiraju. Izvođači su odabrani prema kriterijima industrije, a položaji i reakcije često su prilagođeni tome kako nešto izgleda pred kamerom.
To nije bitno drukčije od akcijskog filma u kojem automobil leti kroz zrak i nakon toga nastavlja voziti.
Možemo uživati u filmu, ali ne očekujemo da fizika tako funkcionira u stvarnom svijetu.
Zašto bismo onda od pornografije očekivali da nam pokaže kako izgleda stvaran seks?
Pornografija može biti zabava, ali nije seksualni priručnik
Problem pornografije nije nužno u tome što postoji ili što je ljudi gledaju. Problem nastaje kada postane glavni izvor seksualnog obrazovanja.
Tada filmske konvencije lako postaju očekivanja koja prenosimo u vlastitu spavaću sobu – od izgleda tijela i trajanja odnosa do toga kako bi muškarac ili žena „trebali“ reagirati.
Stvarna seksualnost puno je manje spektakularna, ali istodobno mnogo kompleksnija.
U njoj postoje razgovor, nesigurnost, smijeh, pokušaji, pogreške, različita tijela, različite želje i potreba da upoznamo osobu s kojom smo.
I upravo ono što pornografija najčešće preskače – komunikacija, pristanak, povjerenje i međusobno poštovanje – u stvarnom je seksu često važnije od svega što dobro izgleda pred kamerom.
Autor Obscura Amoris