Između lajkova i stvarnog života: Paula Jeričević Tonković

Svaki klik, svaki scroll i svaki pogled na ekran pretvara se u broj, a svaki taj broj postaje tiha referenca u našem umu.

Koliko je brojeva danas već prošlo kroz tvoj mozak? 10? 100? 1.000? Broj koraka, broj kalorija, broj lajkova, broj pregleda, stanje na računu, postotak rasta, ocjena restorana, trajanje treninga, cijena kvadrata. Živimo okruženi brojkama, a da toga često nismo ni svjesni. Brojke su polako počele upravljati nama.

Danas generiramo više podataka nego što je čovječanstvo proizvelo kroz cijelu povijest do 2010. godine. Svaki klik, svaki scroll i svaki pogled na ekran pretvara se u broj, a svaki taj broj postaje tiha referenca u našem umu.


Brojevi, brojevi…

Brojevi nas motiviraju, uspoređuju, procjenjuju i rangiraju. Na poslu određuju koliko “vrijedimo”, na društvenim mrežama koliko smo “zanimljivi”, a na fitness aplikacijama jesmo li bili dovoljno “dobri”. U početku djeluju bezazleno, ali s vremenom postaju mjerilo uspjeha, sreće i vlastite vrijednosti. Polako prestaju biti alat i počinju oblikovati način na koji doživljavaš sebe.

Upravo o tom pritisku govori i Paula Jeričević Tonković, zagrebačka plesačica i koreografkinja. Paula je u više navrata na svojim društvenim mrežama progovorila o tome kako njezin sadržaj drugi često doživljavaju kao “samo content”, dok ona naglašava da je riječ o njezinoj stvarnoj svakodnevici: životu u kojem se isprepliću majčinstvo, obitelj i posao.

Paula naglašava: “Kako sam ja plesačica i profil mi je orijentiran na ples, a otkad sam rodila ga logično ima manje u mom životu, ljudi i dalje očekuju od mene da im objavljujem takav sadržaj, a zaista mi je trenutno isključivo bitan Jadro i obitelj. Mislim da je bitno da ljudi shvate kako mi ‘influenceri’ isto imamo život i da se naš životni put mijenja, okolnosti se mijenjaju i nismo roboti koji razmišljaju što objaviti na Instagramu.”

Kako ističe, većinu vremena provodi sa sinom, a kada nije s njim, posvećena je poslu. Upravo zato društvene mreže vidi kao prostor uspomena i dokumentiranja života, a ne kao isključivo “influencerski” posao.

Naglašava i da se ne doživljava kao klasična influencerica, već kao osoba koja kroz svoj profil bilježi ono što joj je važno. Trenutke koje želi sačuvati i podijeliti, bez potrebe da ih uklopi u tuđe definicije uspjeha ili očekivanja.

U svijetu u kojem se gotovo sve može izmjeriti, njezina priča podsjeća da ono najvažnije često ostaje izvan brojki: emocije, odnosi, svakodnevica i osjećaj prisutnosti.

Koliko broj pratitelja i reakcija na društvenim mrežama utječe na to kako ljudi doživljavaju tvoj rad i privatni život?

U kontekstu današnjeg vremena rekla bih da to dosta utječe, ali ako pitate moje osobno mišljenje, ne bi trebalo utjecati – barem što se tiče privatnog života. Društvene mreže su alat na kojem možemo pronaći samo „isfiltrirane” stvari, odnosno čak i kada je netko naizgled iskren ili sirov, i dalje je to samo djelić nečije osobnosti i života, iako imamo privid da nam je sve servirano na pladnju.

Osjećaš li pritisak da svoju stvarnost “pretvaraš” u sadržaj koji algoritam bolje razumije?

Za mene Instagram nikada nije bio posao i daleko od toga da osjećam pritisak. Na svoj profil gledam kao na jednu mapu crtica iz svog života koje želim podijeliti s drugima iz različitih razloga. Nikada nisam previše promišljala o objavama, već je moj sadržaj samo spoj različitih materijala iz albuma koje snimam i fotografiram kroz dan.

Imam osjećaj da je danas popularno objavljivati priznanja i teške teme, i nekako kao da se izgubila svijest da sve zaista može biti dobro, uravnoteženo, sretno i „lako”, pa se trudim to na najiskreniji način prenijeti drugima. Mislim da je zaista bitno progovarati o važnim temama, ali ljudi ponekad zaborave i kao da ne vjeruju da je nekome život zaista „dosadno normalan” na najpozitivniji način.

Gdje ti povlačiš granicu između privatnog života i onoga što dijeliš javno?

Ne volim javno dijeliti svoja mišljenja o drugima i tuđim životima i čvrsto vjerujem da bi se svi trebali držati toga. Jako me smeta kada si drugi uzimaju za pravo suditi bilo kome. Što se tiče obitelji i prijatelja, nikome ne smeta ako ih objavim niti su opterećeni time, pa samim time nisam ni ja.

Može li se danas uopće živjeti potpuno izvan “brojki” i analitike?

Apsolutno može. Da me sada pitate koliko imam lajkova i pregleda, vjerojatno bih fulala broj. Zapravo mi bude čak i nelagodno ako me netko naziva „influencericom” jer zaista, iako mi je profil javan zbog plesa i grupa, smatram da je moj profil i dalje privatna sfera u kojoj, kao i svaka druga osoba, dijelim svoje životne dogodovštine.

WRITTEN BY
Tea Bašić
Tea Bašić je komunikologinja koja je završila propedeutiku psihoterapije i uvodnu edukaciju iz transakcijske analize, psihoterapijskog pravca, a trenutno pohađa napredni studij psihoterapije – TA202. Na društvenim mrežama (@teabasicc) nastoji inspirirati i potaknuti druge na čitanje, dijeleći knjiške preporuke i svoja iskustva iz edukacija u psihoterapiji.