Postoje dizajneri koji modu promatraju kroz trendove, krojeve i materijale, a postoje i oni koji prije svega promatraju ženu. Jelena Bošnjak pripada ovoj drugoj skupini. Nakon godina rada s klijenticama i vlastitim kolekcijama, dobro zna koliko ono što žena prvo vidi u ogledalu često nema veze s onim što vide drugi.
„Žena ponekad još nije ni odjenula haljinu, a već mi kaže: trbuh, ruke, bokovi… ovo treba sakriti. A ja pomislim: čekaj, još nismo ni počele“, govori Jelena. Upravo iz tog iskustva proizlazi i njezin osnovni dizajnerski princip: ne mijenjati ženu zbog odjeće.
„Ako haljina ne funkcionira na ženi, radije ću promijeniti haljinu nego ženu.“ Za Jelenu dobar dizajn nije onaj koji ženu pokušava uklopiti u ideal, nego onaj u kojem se ona osjeća dovoljno dobro da nakon nekoliko minuta zaboravi što ima na sebi. Promatra proporcije, siluetu, konstrukciju i način na koji materijal pada, ali pritom traži ono osobno – ono po čemu će žena ostati prepoznatljiva.
Od Splita do međunarodne modne scene
Jelenin autorski rukopis razvijao se od prvih kolekcija brenda JB do sve izraženijih međunarodnih iskoraka. U kolekciji „Bila Štorija“ Dalmacija je postala izvor inspiracije za bijele, prozračne siluete i bezvremensku eleganciju, dok je kolekcijom „Insolence“ predstavljenom tijekom Milano Fashion Weeka napravila zaokret prema snažnijem, urbanijem izrazu i kontrastu crne i bijele. Za svoj je rad pritom dobila i međunarodna priznanja, među kojima nagrade u Bakuu i Rimu.
Najnovija kolekcija „Éclosion“ donosi još jednu stranu njezina dizajna. Inspirirana prirodnim ciklusima i trenutkom u kojem se nešto skriveno počinje otvarati, kolekcija spaja precizno strukturirane siluete, naglašen struk i mekane, slojevite forme. Priča je to o transformaciji, ali i o ženi koja zna tko je.
I upravo se kroz različite kolekcije vidi ono što povezuje Jelenin rad – interes za ženu, njezinu osobnost i način na koji odjeća može naglasiti ono što već postoji, umjesto da joj nameće novu verziju nje same.
„Prisutnost se ne može kupiti“
Jelena danas modu promatra i kroz širu sliku. U vremenu u kojem nikada nije bilo jednostavnije mijenjati vlastiti izgled, primjećuje paradoks: što više govorimo o individualnosti, sve češće izgledamo isto.
„Danas je ponekad lakše promijeniti lice nego prihvatiti vlastito“, kaže.
Ne govori pritom protiv promjene, već protiv gubitka osobnosti. I sama ima svoj prepoznatljiv detalj – izrazito dugu prirodnu kosu, koja je s godinama postala svojevrsni zaštitni znak.
„Možete imati sve kako treba – haljinu, torbu, cipele, frizuru – i da se ništa ne dogodi. A onda uđe žena koja možda krši pola modnih pravila i svi je primijete. Prisutnost se ne može kupiti.“ Možda upravo zato njezin dizajn nije lako svesti na jednu estetiku. U njemu se susreću Dalmacija i Milano, romantika i konstrukcija, nježnost i odvažnost. Ono što ih povezuje jest želja da žena ostane glavna.
A nakon godina rada s modom i ženama, Jelena danas sebi dopušta isto ono što želi i ženama koje odijeva: da ne mora svima biti po mjeri. „To mi je, iskreno, jedan od ljepših luksuza koji dolaze s godinama.“
Foto: Nemi Bulat