Gostujući u emisiji Hrvatske radiotelevizije, Nedjeljom u 2, prije par dana, Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, izjavila je kako je od prvog lockdowna evidentirani broj prekršajnih i kaznenih dijela obiteljskog nasilja povećan za 40 posto, a broj žrtava povećao se za 12, 13 posto. I skupne statistike Ujedinjenih naroda, potvrdile su takvu bojazan. Državne statistike mnogih zemalja osvijetlile su činjenicu da iza prinudno zatvorenih obiteljskih vrata sve više muškaraca diže ruku na ženu s kojom živi.
Hrvatski zakoni, za razliku od nekih boljih europsko-unijskih praksi, puštaju nasilnika da se iz pritvora vrati kući, tamo gdje je počinio zlodjelo, bez obzira na to je li tužen ili ne, a susjedi rijetko prijavljuju ono što začuju iz obližnjeg stana…
Danas razgovaramo s jednom mladom, zanimljivom ženom, Jelenom Opačak Mrgan iz Slavonije:
Jelena, upoznajte naše čitateljice s Vašom pričom. Podijelite ju s nama.
Hvala vam na prilici. Gledajući sada s odmakom, shvaćam koliko je važno svoju priču podijeliti s drugima, koliko pomaže i meni samoj, a možda će i nekoj drugoj ženi koja se nalazi u sličnoj situaciji.
Moram priznati da sam cijeli život bila jako nesigurna u sebe. Što god bih pokušala napraviti, brzo sam odustajala, zbog nekog straha da bih mogla sve izgubiti i da neću uspjeti. Zbog te moje nesigurnosti sam se jako mlada upustila u vezu s ne tako dobrim “tipom”. Rodila sam sa 16 godina i dosta dugo trpjela psihičko i fizičko maltretiranje. Trpjela sam upravo zbog tog mog straha, nesigurnosti u samu sebe.
Moja djevojčica je to sve gledala… A kako je rasla, sve je više shvaćala što se zapravo događa i da masnica na maminom oku nije nastala iz “igre”.
Kome ste se prvo povjerili? Tko Vam je najviše pomogao na samom početku….
Jednog dana sam konačno uspjela skupiti hrabrosti: otišla sam od kuće s mojom djevojčicom koja je tada imala nepune 3 godine i prijavila sam ga. Nisam mogla otići na policiju jer mi je to bilo daleko. Došla sam u Centar za Socijalnu skrb, drhtala od straha i bolova, nisam imala snage niti jednu riječ progovoriti. Jedna mlađa djelatnica centra me je uvela u svoj ured i njoj sam uspjela sve ispričati. Nakon toga nas je odvela u sigurnu kuću Udruge Brod iż Slavonskog Broda, gdje su nas dočekale divne djelatnice, divne profesionalne i tople žene. Imala sam njihovu podršku u svemu. Pomogle su mi oko pronalaska posla, oko legalnih stvari poput sudske zabrane prilaska i ono najbitnije pomogle su mi da naučim živjeti s tim, da ne mislim o tome što mi se događalo i krenem dalje.
Danas sam ponosna i što je Avon baš jedan od donora Udruge Brod, koliko samo svaka donacija pomogne konkretno, eto nekoj od nas, u skloništu i izvan njega u pronalasku novog života, pokazuje da nismo same jer najvažnije je važno imati kome se obratiti.
Što mislite zašto se žene teško odlučuju na korak poput vašega i često ostaju u zlostavljačkim vezama?
Mislim da se puno žena plaši “što će reći narod” i da se plaše same graditi svoju budućnost. Ja sam tada mislila da ne mogu bolje od toga, da ću ako ga prijavim imati samo veće probleme i da se nikada neću moći osamostaliti. Pomalo krivim i medije koji prenose samo lošu sliku o našoj budućnosti. Žene nisu dovoljno informirane o tome i ne znaju da im se zapravo smiješi puno bolja budućnost kada odluče prijaviti nasilje. Treba još više pričati o tome, pokazivati da ima načina i konkretne podrške, da žene što više čuju i vide.
Koja je Vaša poruka ženi, žrtvi nasilja, koja sada čita ovaj tekst?
Izađite iz tame, posvetite se sebi i svojoj karijeri najbolje što možete. Ne čekajte sutra, nasilje prijavite odmah bez obzira bilo to psihičko, fizičko ili ono treće jer sutra vam može biti puno gore nego danas. Želim da sve uspijete izaći iz kruga nasilja i hodate uzdignute glave, kao ja, s velikim ponosom i samopouzdanjem. Sve mi zaslužujemo slobodu!
#progovoriprotivnasilja
Što Vama znači rad u Avonu?
Kada sam izašla iz sigurne kuće nisam mogla naći posao. Nitko me nije htio primiti bez iskustva. Nisam imala nikakva primanja, a računi su se gomilali. Točno na Dan žena prije 3 godine mi se javila moja draga današnja liderica i objasnila mi kako mogu zaraditi u Avonu i napredovati iz dana u dan. Ja sam odmah pristala i bacila se na posao. Dva dana nakon toga sam skupila svoju narudžbu i učlanila se. To je bila moja prva zarada.
A sada, nakon 3 godine, imam svoj tim! Volim ih zvati moja mala Avon obitelj. Velika smo podrška jedna drugoj. Iako sve stoje čvrsto na nogama, ja sam odmah uz njih da ih pridržim ako krenu padati. Uz međusobnu podršku, fantastičan tim i zaradu, ono što me privlači da ostanem u Avonu je to naše humanitarno djelovanje.
Kada sam vidjela da je Avon donirao 50.000 kn udruzi Brod, baš toj udruzi koja je meni pomogla, ne mogu vam opisati koliko sam bila sretna i ponosna što i ja kroz moje narudžbe proizvoda roze vrpce i znaka beskonačnosti sudjelujem u tim humanitarnim akcijama.
Pozivam vas sve da se pridružite našoj Avon obitelji i napravite više za sebe.
Što Vama, osobno, znače akcije poput #mojapričajevažna?
Ponosna sam što je baš Avon napravio takvu akciju i što ovom mojom pričom mogu inspirirati druge i pomoći im da shvate da izlaza ima, da se uspjeh može postići i da nisu same u tome. Nadam se da će se što više žena odazvati i podijeliti svoje priče na www.watchmenow.avon.com s cijelim svijetom. Kada sam ja podijelila svoju priču osjetila sam veliko olakšanje, kao da mi je kamen pao sa srca, a uz to sam donirala 1 dolar u humanitarne svrhe!
Što nije divan Avon što nam to omogućuje?
Moj najveći uspjeh u Avonu postigla sam s trbuščićem, iz udobnosti doma. Nakon poroda s drugim djetetom, nisam prestala nizati svoje uspjehe. Kada nešto voliš i želiš ne postoji ono ne mogu ili ne stignem.
Ovo je dokaz da smo mi žene sposobne postići bilo što samo ako si postavimo cilj. Ja sam uspjela izaći iż nasilne veze i odlučila se posvetiti sebi i karijeri. Danas redam diplome i hodam uzdignute glave. To možeš i ti, samo se odluči za bolje sutra i javi mi se za podršku.
Spajamo ugodno s korisnim. Vitamin D, svježi zrak, igra s djecom i opuštanje uz Avon katalog. Ako želiš možeš nam se pridružiti, čekamo te raširenih ruku.
