Vjenčanje je jedan od najvažnijih dana u životu mnogih ljudi. Međutim, stres koji prethodi tom velikom danu često buduće mladence dovede do ludila gdje se nađu u situaciji da samo žele da taj dan prođe što prije. Biranje okusa svadbene torte može biti slatki problem, ali kada se radi o popisu gostiju koji će prisustvovati svadbenom slavlju – to potencijalno može eskalirati u veliki problem i obiteljske svađe.
Vremena nisu kao prije
Često se dogodi da svi pozivaju sve ljude na svadbu osim samih mladenaca, a oni isto toliko često popuste i nerijetko imaju svadbu koju nisu željeli. Zašto? Zato što roditelji, bake i djedovi, stričevi, strine, tetke i drugi emocionalno manipuliraju i ucjenjuju mladence kako će biti sramota ne pozvati nekoga – pa ipak ste obitelj.
Naime, sjećam se kada sam kao dijete s roditeljima išla na brojne svadbe. Na tim proslavama prisustvovalo je i po 500 ljudi. Na nekim od njih mladence uopće nisam poznavala, već su moja i njihova obitelj, u mladosti, bili kumovi, prijatelji ili nešto treće.
Ako ste već u braku, pa ste prošli ove situacije, ili ako ste u fazi planiranja svadbe, onda znate i sami kako roditelji, a ponekad i šira obitelj, znaju sugerirati ili forsirati koga da pozovete. Kada smo moj tadašnji zaručnik i ja planirali svadbu, prva stvar koju smo rekli jest da mi biramo ljude koji će biti pozvani.
Vaša svadba – vaši gosti
Moj kriterij je bio – jesmo li se družili ili razgovarali posljednjih nekoliko godina? Jesu li me u teškim periodima života kontaktirali, pitali kako sam? Koliko su mi bitni i što mi uopće predstavljaju?
Nakon toga, naš popis od cca 200 ljudi, smanjio se u treptaju oka na 120 sveukupno. Shvatila sam da su ti ljudi oni koje zaista želimo imati uza sebe na našem danu, a ne da na vjenčanju moramo upoznavati neku daljnju rodbinu nakon pet godina veze, koju ćemo vjerojatno vidjeti tada i nikad više.
Naravno da su svi osim roditelja (u našoj situaciji) dramili: ‘kako možete njih zvati’, ‘kako one niste zvali’, ‘kada si bila mala išli smo kod njih na svadbu, red je zvati ih’, ‘sramota je ne pozvati ih’, ‘oni očekuju da ćeš ih zvati’, ali, n kraju, to je trebala biti naša i samo naša proslava ulaska u bračni život.
Svadbe više nisu kao prije
Vremena su se zaista promijenila i svadbe više nisu kao prije. Danas je popularno imati dnevnu svadbu, vjenčati se na ranču na kojem će biti i proslava, otići samo matičaru, a ne u crkvu, nemati tradicije iz vašeg kraja poput lažnih mladi, piljenja drva, kupnje mladenke i slično. Budući da mladi ljudi sve manje njeguju takve tradicije, logično je da će od svadbe napraviti party, a ne paradu od 500 ljudi i povorku.
Dakle, odgovor na vječno pitanje jeste li dužni zvati nekoga na svadbu samo zato što vam je obitelj, odgovor je – ne. Također, ne smijete dopustiti vašoj obitelji da organizira vašu svadbu jer svi oni su udani i oženjeni, a ovo je samo vaš dan i mora biti onakav kako vi želite.
Znači li to da ćete elopati i otići u Las Vegas se udati ili pozvati 50 najbližih ljudi – nikome se ne trebate opravdavati.
