Ovaj tekst pišem više kao podlogu za promišljanje, nego za zaključivanje. Nije mi namjera niti pametovati, niti iznositi bilo kakve zaključke. Vodim se isključivo nekim svojim mislima i uvidima koje ne mogu zanemariti kroz sve ove godine rada s ljudima. Ne prođe ni jedan bioterapijski vikend, a da nemamo barem nekoliko dijagnoza vezanih uz poremećaj rada štitnjače.
Mala žlijezda, a veliki problemi – zašto je to tako?
Poremećaj rada štitnjače
Štitnjača je najveća endokrina žlijezda u tijelu, smještena u području vrata – s prednje strane, ispod grkljana. Građena je od dva režnja, a njen izgled je poput leptira. Njena glavna uloga je proizvodnja i lučenje hormona štitnjače (T3 i T4) koji imaju ulogu u regulaciji našeg metabolizma, a samim time utječu i na pravilno funkcioniranje cijelog organizma.
Iako je veličinom mala žlijezda (ona teži oko 28 grama), njena uloga je zaista značajna jer ona regulira naš krvni tlak, otkucaje srca, probavu, naše raspoloženje, itd.
Svi koji su ikada provjeravali svoju štitnu žlijezdu, znaju da je za njeno dobro funkcioniranje znatno bitan i tiroidni stimulirajući hormon skraćenog naziva TSH. TSH izlučuje hipofiza, a glavna zadaća mu je regulacija i aktivacija štitnjače na stvaranje i lučenje hormona. Njegovo određivanje je često prvi dijagnostički test koji će vaš doktor učiniti ako posumnja na poremećaj u
radu štitnjače.
Najčešće bolesti štitnjače su:
- Hipotireoza: stanje smanjene razine hormona štitnjače u krvi
- Hipertireoza: stanje povišene razine hormona štitnjače u krvi
- Guša ili struma: radi se o povećanoj štitnjači
- Hashimoto ili kronična autoimuna bolest: autoimuna destrukcija tkiva štitnjače zbog poremećaja u radu imunološkog sustava
- Čvor na štitnjači: preko 90% čvorova u štitnjači je benigne prirode i otkrivaju se slučajno prilikom ultrazvuka, a samo za velike žlijezde potrebna je operacija.
- Tumori štitnjače koji mogu biti dobroćudni ili zloćudni.
Psihosomatski pristup oboljenjima
Psihosomatika dolazi iz grčke riječi somatikos koja znači tjelesni. Radi se o pristupu koji govori da naš psihički sustav, naše emocije kao i izrazito neugodni i traumatični događaji, mogu prouzročiti tjelesne poremećaje, a u konačnici i bolest koja će se prije ili kasnije manifestirati na tijelu kao fizičko oboljenje.
Često čujemo da do pojave psihosomatskih poremećaja dolazi uslijed dugotrajnih, negativnih iskustva i emocionalnih reakcija koje opterećuju našu psihu kao i naše tijelo.
Psihosomatika polazi od činjenice da je čovjek spoj duha i tijela, te da je jedini pravi pristup integracija ta dva neodvojiva dijela nas kao bića. Psihosomatika zasigurno nije jedina zaslužna za pojavu bolesti, ali svakako igra u tome svoju ulogu. Ne možemo zamjeriti niti utjecaj genetskog naslijeđa, epigenetike, prehrane, stila života i slično.
Energetika i štitnjača
Sve više ljudi potraži pomoć bioterapeuta ne bi li ublažili simptome ili riješili svoje probleme sa štitnjačom. I ne, ne radi se samo o odraslim ženama, sve više je muškaraca, mladih djevojaka, djece…
S obzirom na učestalost ovih dijagnoza, zanimljivo je ovom problemu pristupiti i s energetske strane. Bioterapija je komplementarna metoda i kao takva može puno učiniti u kombinaciji s klasičnim načinima liječenja. Kroz bioterapiju tretiramo direktno štitnu žlijezdu i utječemo na normalizaciju hormona i smanjenje upale.
Kroz terapiju bioenergijom mi informiramo imunološki sustav koji zatim obavlja svoju zadaću – štiti organizam i dovodi do balansa.
Bioterapija osim tjelesni, ima i svoj energetsko-psihološki utjecaj. Ne možemo očekivati dugoročnu promjenu bez da promijenimo i načine funkcioniranja, a to za sobom povlači i neke dublje stvari – promjena misaonih procesa, promjena uvjerenja i slično.
Ako naše misli rađaju naše emocije, što stvara naše misli?
Uvjerenja i razvoj bolesti
Naša uvjerenja zapravo na neki način kreiraju našu stvarnost. Ona su polako postala naša istina. Recimo da netko ima uvjerenje da što god napravio u životu nikada neće biti dovoljno dobar, da nikada neće biti dovoljno dobro to što radi.
Što mislite?
Što će toj osobi dolaziti kroz život?
Nažalost, nerijetko će dolaziti upravo to – potvrda tog uvjerenja kroz iskustva, situacije i odnose. Na osnovu tih životnih iskustava ta osoba će zaključiti da je život naprosto takav, to će postati njena/njegova realnost.
Puno sam pričala s osobama koje imaju neki od poremećaja štitnjače. Često bi došli na temu njihovih uvjerenja i tu stvar postaje zanimljiva. Skoro svi od reda imali su sličnu problematiku koja je uključivala spoznaju o tome zašto su oboljeli. Rečenica koju čujem iznova i iznova je: “Nisam mogla/mogao zauzeti se za sebe i izreći svoju istinu.”
Svi od reda su smatrali da su tijekom godina negdje putem “zaključali” nešto u svom grlu (najčešće spominju glas kao način izražavanja) i da u stresnim situacijama doslovno osjećaju kao da imaju knedlu u grlu. Tu knedlu u grlu svi opisuju kao izrazito neugodan osjećaj jedne vrste nemoći da u datom trenutku progovore.
Kod svakom od njih uzrok i manifestacija su naravno bili različite prirode, ali svi do jednoga su imali ili problem u postavljanju zdravih granica (osobne granice su im bile prekrute ili ih uopće nisu imali) ili u zauzimanju za sebe.
Nažalost, prečesto nas uče da je loše zauzeti se za sebe i nekako nas odgoj više usmjerava na druge u smislu da budemo dobri, obazrivi, da izbjegavamo sukobe i slično. Nema ništa loše u tome, ali čovjek nije jednodimenzionalno biće i njegove emocije ne sastoje se samo od osjećaja sreće i ljubavi. U nama je često puno tuge, razočarenja, frustracije i nakupljene ljutnje. Loše emocije rekli bi neki, sasvim normalne i zdrave emocije, tvrdim ja. U današnje vrijeme sve jasnije postaje koliko je bitno za zdrav razum, duh i tijelo prepoznati potisnute dijelove sebe i integrirati ih u svoj sustav.
Potisnute emocije
Često čujem od ljudi da ih brine strah da ako ljudi počnu ispoljavati potisnute emocije da će biti više nasilja, više ratova, sukoba, ružnih stvari… Psihologija nas uči da je upravo u tome lijek. Naime, što ćemo mi više potiskivati sebe, potiskivati npr. svoju ljutnju, to ćemo više taj osjećaj projicirati na van i često postati radikalnih uvjerenja, stavova i akcija.
Potisnute emocije neće nestati, ako ih potisnete samo ćete od njih napraviti još veći problem koji će se zatim manifestirati u našoj okolini.
U priči s osobama koje pate od nekog poremećaja štitnjače neminovno dolazimo do djetinjstva i do točke gdje su se ta ograničavajuća uvjerenja formirala. Istina je da se baza formira u našoj ranoj dobi i kroz djetinjstvo, te da će taj prvotni odnos s našim roditeljima/skrbnicima postaviti ili dobre ili loše temelje za naše funkcioniranje kasnije u životu.
Štitnjača kao i cijeli endokrini sustav usko su povezani s našim emocijama. Ako smo naučili emocije potiskivati i gutati, možda nas i ne mora toliko čuditi da se prije ili kasnije takva stanja potisnutosti moraju odraziti i na našu fiziku.
Kako se riješiti ograničavajućih uvjerenja?
Prvi korak je da ih definirate, a zatim da prihvatite da uvjerenja neće nestati sama od sebe, da ih ne možemo jednostavno uništiti, već da je put u tome da ih osvijestimo, razumijemo i onda postepeno promijenimo.
Jednom kada ih postanete svjesni, tada započinje rad na sebi. Možete raditi sami ili potražiti pomoć. Osjetite što vam najbolje odgovara i zatim se naoružajte strpljenjem. Neka uvjerenja riješit ćete bez problema i brzo, a ona dublja na kojima ste izgradili vašu ličnost – za njih će trebati više vremena i više predanosti.
Radi se o praksi koja će vam izmijeniti život iz temelja. Toliko projekata i obaveza preuzmemo na sebe tijekom našeg života, možda je vrijeme da vlastiti osobni razvoj nam napokon sjedne visoko na TO DO listu.
Autorica: Marina Pirš
Bioterapeutkinja, predavačica i osnivačica centra
