Connect with us

Hi, what are you looking for?

She.hrShe.hr

Duh i tijelo

Jesu li realistični ljudi skloniji depresiji?

Budući da je život pun strahota, ljudski je rod evolucijom stekao obrambene mehanizme bitne za osobno preživljavanje i za opstanak vrste.

U zabludi je tko pretpostavlja da je depresija uglavnom posljedica iskrivljeno negativnog opažanja stvarnosti. Češće je posljedica ispravnog opažanja nepovoljne stvarnosti. Depresivni realizam hipoteza je da depresivni ljudi točnije od sretnih opažaju stvarnost, odnosno da realističniji ljudi imaju više izgleda oboljeti od depresije i anksioznosti, piše Psiha.hr

Većina ljudi ima ugrađene psihičke mehanizme koji ih štite od punog shvaćanja nevolja koje ih pogađaju ili im prijete: mehanizme nerealnog optimizma i neutemeljeno dobrog raspoloženja. Oni lišeni tih mehanizama vide i doživljavaju neuljepšanu stvarnost koja ih čini patološki nesretnima, odnosno depresivnima i anksioznima.

Depresivci prozreli namještaljku

Hipotezu depresivnog realizma dugujemo američkim psihologinjama Lauren Alloy i Lyn Abramson. U istraživanju 1979. zamolile su dobrovoljce da sudjeluju u kompjutorskoj igri, rekavši im da će osvajati ili gubiti bodove ovisno o pravodobnom stiskanju dugmeta za paljenje zelene lampice. Nakon igre, svaki je dobrovoljac zamoljen da ocijeni koliko je igra bila pod njegovom kontrolom. Odgovori nedepresivnih igrača ovisili su o uspješnosti. Tko je skupio puno bodova, prosudio je da ima veliku kontrolu, a tko je bio na gubitku, zaključio je da je igra bila izvan njegove kontrole. Depresivni igrači, neovisno o broju zarađenih bodova, odgovorili su da nisu imali nikakvu kontrolu. I bili su u pravu jer je igra bila namještena; rezultat je ovisio isključivo o sreći, a ne o trudu igrača.

Još se psihologa pozabavilo vezom ispravnog poimanja stvarnosti s depresivnim i anksioznim poremećajima. Psiholozi Shelly Taylor i Jonathon Brown u članku objavljenom 1988. ustvrdili su da je samoobmana normalan i blagotvoran sastojak svakodnevice kod većine. Po njihovim saznanjima, prosječni ljudi gaje nerealno povoljnu predodžbu o sebi, pripisuju si nerealno veliku kontrolu nad okolnostima i neutemeljeno pozitivno sagledavaju budućnost, iako dokazi ukazuju na nešto drugo. Zaključili su da pozitivne iluzije pomažu ljudima da se bolje snalaze u teškim okolnostima. Slično tome, Keith Dobson i Renee-Louise Franche 1989. su iznijeli mišljenje da depresivni ljudi imaju “realniju predodžbu o svojoj važnosti, ugledu, kontroli i sposobnosti nego sretni ljudi”, dok ovi potonji zahvaljujući obrambenim mehanizmima vide sebe i okolinu pozitivnije nego što je realno.

U studiji na Sveučilištu u Maastrichtu 2006. žene s oblikom anksioznosti, poremećajem prehrane, i zdrave žene dobile su zadatak da ocijene privlačnost svoga tijela od vrata naniže. Njihova su tijela zasebno ocijenili nezavisni i neutralni promatrači. Pokazalo se da su žene s poremećajem prehrane znatno objektivnije ocijenile svoju privlačnost nego žene bez tog poremećaja. One prve prosudile su svoja tijela vrlo slično nezavisnim promatračima, dok su si zdrave žene dodijelile neobjektivno visoke ocjene.

Zašto je medicinska enciklopedija toliko opsežna?

“Život je pun strahota.” Ako iznenađeno negodujete zbog ove tvrdnje, zahvalite se svojim obrambenim mehanizmima i bacite pogled na medicinsku enciklopediju. Koliko je to tomova i stranica posvećenih bolestima, ozljedama, manama, starenju i smrti?

Zatim se osvrnite na veterinarsku enciklopediju. Ona govori o istim temama, samo u kontekstu životinja. Ne zaboravite da i biljke obolijevaju i umiru. Knjige o povijesti govore ponajviše o ratovima i spletkama. Kazneni i prekršajni zakoni obrađuju tisuće načina na koji ljudi nanose štetu jedni drugima. Ako je vaš život lijep, divno, čestitamo, ali to ne pomaže onima kojima nije.

Budući da je život pun strahota, ljudski je rod evolucijom stekao obrambene mehanizme bitne za osobno preživljavanje i za opstanak vrste. Neki pomažu čovjeku da se hvata u koštac sa strahotama, svladava ih ili izbjegava, a drugi da zanemaruje ili ne razumije one koje ne može svladati ni izbjeći. Svrha je ovih drugih zaštita pojedinca od teške i kontinuirane duševne boli. Primjerice, od posljedica saznanja da ćemo ili umrijeti mladi, ili ispratiti brojne voljene na vječni počinak.

Tko vidi “sve crno” nije nužno u krivu

Vjera u zagrobni život jedno je od evolucijskih rješenja koje pomažu ljudima da se lakše nose s pojmom  tuđe i vlastite smrti. Vjera u raj, pakao ili karmu omogućuje nam da otrpimo stradanja, podnesemo žrtve i tješimo se da će naši neprijatelji platiti za grijehe. Čovjek koji kontinuirano pati zbog svijesti o neizbježnim gubicima, nekažnjenim zlodjelima i nenagrađenim dobrim djelima ima slabije izglede i nižu motivaciju za preživljavanje i stvaranje potomstva.

Pojedinac koji manje pati sposobniji je i motiviraniji živjeti duže i razmnožiti se, a samim tim i održati u opticaju gene koji programiraju obrambene mehanizme.

Što je s hipotezom da su depresija i anksioznost rezultat sklonosti iskrivljenom opažanju i razmišljanju? Mnogi depresivni ili anksiozni ljudi ljudi doista vide sebe i svoje okruženje nerealno “crno”, ali to nije uzrok, nego posljedica depresije ili anksioznosti. Još važnije, negativna, crna predodžba o sebi i okolnostima može biti potpuno ispravna. Opažanje ili predviđanje vlastite ili tuđe bolesti, bijede, nasilja, samotne starosti i drugih nedaća često je savršeno točno.

Samoobmana je (donekle) korisna

Istina je da strašne spoznaje ne uzrokuju svakome depresiju ili anksioznost. Tko ima visoku otpornost na stres može biti pošteđen duševne boli. No, osjetljiviji realisti teško će izbjeći ta oboljenja koja narušavaju svakodnevno funkcioniranje i umanjuju volju za životom, ljubavlju, roditeljstvom. Povoljno je ako ste svjesni realne opasnosti koju vi ili bližnji možete svladati ili izbjeći, kao što je nepovoljno biti je nesvjestan. No, što ako su opasnosti nesavladive ili neizbježne pa nitko nema koristi od njihovog ranog uočavanja?

Nije li tada doista bolje biti slijep za njih dok vas ne “dohvate”? Upravo je to svrha nerealnog optimizma i dobrog raspoloženja kojima je većina obdarena: te osobine daju vremena ljudima nesvjesnih približavanja neizbježne nevolje da još neko vrijeme budu funkcionalni, stvore potomstvo i pomognu svojoj lozi i vrsti da opstanu.

A depresivni realisti? Oni danas imaju puno boljih terapijskih opcija nego prije pola vijeka. Osim niza novijih, dobro podnošljivih i djelotvornih antidepresiva, na raspolaganju su im transkranijalna magnetoterapija i elektrokonvulzivna terapija, koja je danas mnogo sigurnija i bezazlenija od one prikazane u starim filmovima.

Autor: OZREN PODNAR za Psiha.hr.

Ne propustite

Brinimo jedna o drugoj

Palijativnu skrb treba polovica oboljelih od zloćudnih bolesti, osobe koje boluju od demencije, posljedica moždanog udara i ostalih kroničnih neuroloških bolesti te kroničnih bolesti...

Zdravlje

Kako bi pomogao pacijentima da zdravije žive, sastavio je listu od šest stvari koje on nikada ne stavlja u usta, a sve kako bi...

Duh i tijelo

Od puberteta do trudnoće, pa sve do perimenopauze i menopauze, razumijevanje ovih promjena može nam pomoći da se bolje nosimo s izazovima koji dolaze...

Duh i tijelo

Nakon otprilike 22 sata neprekidnog hodanja, uspješno su ostvarili svoj nevjerojatan pothvat! Njihova misija bila je jasna: "Hodajmo za one koji ne mogu."

Advertisement

Impressum


Medijski mali servis j.d.o.o. Sva prava pridržana.