Koliko vam se puta dogodilo da vas negdje pozovu, ne da vam se ići i dali biste sve na svijetu da se možete zavući pod dekicu i pogledati dobar film? Ali onaj vražićak u glavi vas nagovara: “Pa to ti je frendica, prilika da upoznaš nove ljude, daj idi, nemoj biti takva”. Onda se još uključi frendica, kao da o toj kavi baš u tom terminu ovisi vaše i preživljavanje ostatka Svijeta. Uspije vas nagovoriti, odete na to druženje i krepate od dosade, jer nije vam se dalo niti doći.
U poslovnim situacijama sigurno su mnoge od vas doživjele da im šefica petnaestak minuta prije kraja vremena donese neki “životno važan” zadatak, kojeg, ruku na srce, možete obaviti i sljedeći dan, ali vi kao dobra i poslušna djelatnica naravno prihvatite i ostanete duže na poslu. Najbolji su oni poslodavci koji to učine u petak popodne u zadnjoj minuti pa se vi zafrkavate cijeli vikend, jer ne zaboravimo na Murphyjev zakon – sve što može krenuti krivo krenut će. Zapravo prihvaćanjem obaveza, koje ne stignete napraviti, jer već imate svoga posla ili odete na druženje, a ne želite, navikavate ljude da mogu uvijek, ali baš uvijek na vas računati. Koliko god to njima bilo super, za vas nije dobro.
Što će biti ako odbijete?
Nažalost, kultura u kojoj živimo odgaja nas da nije dobro reći NE, jer jako je važna opća sreća, a posebno zadovoljstvo poslodavca. Što će biti ako odbijete? Možda dobijete otkaz? A možda i leteće prase poleti u svemir, tko zna zar ne? Činjenica da ćemo se slomiti da nešto obavimo što nam je dodatno zadano manje je važna. Nekada je bilo neprihvatljivo reći roditeljima neću i za to su slijedile kazne, a isto se odnosi i na učitelje i kasnije mnoge poslovne situacije. Tako se dokazivao autoritet, a to nastojanje da svima ugodimo ostalo je zabilježeno u našoj svijesti.
Umjesto da, vođeni strahom, razmišljamo kako će osoba koja nas nešto traži reagirati ako joj kažemo NE, bilo bi bolje razmisliti kako će naš odnos dugoročno izgledati ako nas nastave nešto tražiti u zadnji tren ili u vrijeme koje nama ne odgovara, pri čemu ćete se vi uvijek loše osjećati.
Mirta Fraisman Čobanov, leadership coach & psihoterapeut kaže da dobre ograde čine dobre susjede, stoga je vještina postavljanja granica jedna od presudnih vještina održavanja dugoročno kvalitetnih odnosa s drugima. Prije nego što krenete govoriti „NE“, napravite kratku analizu i osvijestite situacije u kojima biste željeli početi govoriti „NE“. Osvijestite što vam je teško odbiti, kome vam je teško odbiti, kada vam je teško odbiti i napravite jasnu strategiju i plan kako ćete to učiniti. Krenite s malim stvarima.
Za početak, primjerice postavite granice osobi koja se u dućanu želi pregurati preko reda, da biste kasnije nastavili s postavljanjem granica u odnosima koji su vam puno važniji. Uvijek jasno recite „NE“ – nemojte previše tumačiti i obrazlagati, ponudite neko drugo rješenje ako vam odgovara i nikada ne prebacujte odgovornost na druge. Što ćete više govoriti „NE“, to će vam to biti jednostavnije. Iako možete pomisliti kako ćete ako jasnije postavite granice drugima izgubiti odnose, najčešće se događa baš suprotno – kada krenete poštivati sami sebe, onda vas i drugi ljudi krenu više poštivati i vaši odnosi postaju više ispunjujući, bolji i kvalitetniji.
Kako postaviti granice?
Sada dolazimo do onog vječnog pitanja – kako postaviti granice i kako na najbolji mogući način objasniti da je NE doista NE?
Najvažnije je ostati miran i tako i odgovoriti – npr ako ne možete taj dan na kavu, sugerirajte neki drugi termin. Vaš je cilj naučiti upravljati svojim vremenom i iskoristiti ga na najbolji mogući način. Šefu uvijek možete reći da biste sljedeći dan napravili zadatak, jer će biti puno kvalitetnije odrađen.
Zlata vrijedna osobina koju vrijedi steći je asertivnost – biti sposoban iskreno izreći ono što mislite ili osjećate, a da time ne ugrožavate druge.
Ako stalno želite svima udovoljiti i to ne samo kad vas traže, već i sami od sebe, to zapravo znači da se stavljate u inferiornu poziciju. Iznimno je važno da poštujemo sami sebe, svoje vrijeme i da posložimo prioritete tako da u većini slučajeva sebe stavimo ispred ostalih.
Ono što vreba kao zubata neman je mogućnost da se predomislimo, no nemojte to raditi, niti dozvoliti da vas razuvjere, ako ste odlučili nešto NE napraviti, ipak pristati. Ako ste vi odlučni i sigurni u svoju odluku i drugi će ju prihvatiti. A kad nekoga ili nešto odbijete nemojte se ispričavati. Niste ništa loše učinili, a pokazat ćete da vam ne nelagodno i da bi vas zapravo mogli i nagovoriti da ipak to napravite.
Niste li sasvim sigurni da biste željeli odgovoriti NE ili se bojite da biste mogli pokleknuti, a osjećate da bi vaš odgovor ipak mogao biti NE, zamolite za malo vremena. Svakako recite kad ćete moći odgovoriti (za 10 min, sat vremena ili sljedeći dan). U ovoj se situaciji možemo naći kad nas netko iznenadi pitanjem. Razmislite jeste li u mogućnosti to napraviti, koliko će vam vremena to oduzeti, želite li zapravo to učiniti (npr pričuvati nečijeg psa, a niste sigurni hoćete li morati otići van), koliko vam je važna osoba koja vas moli uslugu i ne manje važno, možete li i vi računati na tu osobu. U mnogim knjigama samopomoći piše da ne biste smjeli očekivati uslugu zauzvrat, no ako ste nekoj osobi više puta učinili uslugu, a ona eto slučajno nikada ne može vama pomoći, mislim da je odgovor jasan.
Kad sve spomenuto uzmete u obzir sigurno ćete s puno odlučnosti reći NE, jer to je dozvoljeno, nije ništa loše, samo ga treba izreći nježno, asertivno i po potrebi objasniti. Sretno!
