Kako s djecom pričate o pandemiji?

Potrebna nam je razmjena mišljenja s drugim ljudima i članovima i članicama naših zajednica kako bismo shvatili što je to što sada proživljavamo.

U vremenu kada koronavirus pred cijeli svijet donosi različite izazove, da bi lakše prošla kroz njih – djeci su potrebne priče.

“Ne znam ni kako sam sebi da objasnim što se trenutno događa. Ima dana kada mi se čini da smo jaki i da postoji nada, a ima i dana kada osjećam kako smo na rubu provalije”, kaže Adam Ratner, direktor pedijatrijskog odjela za infektivne bolesti na medicinskom fakultetu New York.

“Jako želimo djeci ispričati priču o tome na koji ćemo način u budućnosti gledati na ovaj period, ali ne znamo možemo li to. Mislim da većina roditelja danas nije u stanju suvislo razmišljati o onome što se dešava jer dobivaju djelomične informacije koje su često manipulirane ili su jednostavno osmišljene da ih isprepadaju. Potrebna nam je razmjena mišljenja s drugim ljudima i članovima i članicama naših zajednica kako bismo shvatili što je to što sada proživljavamo”, kaže Jenny Radesky, profesorica pedijatrije na univerzitetu Michigan.

Amy Shriver, pedijatrica iz Iowe, smatra da djeca trebaju čitati priče iz druge ruke kako bi shvatila što im se dešava. Njena dvanaestogodišnja kćerka čita Dnevnik Ane Frank, naprimjer, a ona ohrabruje i mlađu (devetogodišnju) i stariju kćerku da pišu dnevnik svake večeri.

“Govorim im kako je nevjerojatno to što se ama baš svi na svijetu nalazimo u istoj situaciji, s istim strahovima i brigama. Iako smo fizički udaljeni, osjećamo se bliže jedni drugima jer proživljavamo istu situaciju”, kaže pedijatrica Shriver.

Drugi su pedijatri i pedijatrice naveli kako su djeca koja su inače govorila da ne vole školu u ovom periodu promijenila mišljenje. Tinejdžeri su uglavnom razočarani zato što, recimo, nije bilo proslave mature ili završetka razreda.

Unicef je sastavio listu od osam preporuka za razgovor s djecom:

Postavljajte im pitanja i slušajte ih

To će vam dati uvid u to koliko već znaju o situaciji i poslužit će vam kao povod za razgovor. Ako se radi o mlađoj djeci koja ne pokazuju zabrinutost, samo ih podsjetite na važnost higijene. Crteži, priče i druge vrste igara mogu vam pomoći u razgovoru. Nemojte minimizirati ili izbjegavati razgovor ako su zabrinuta. Bitno je dati im do znanja da razumijete kako se osjećaju i da je sasvim prirodno osjećati strah. Isto tako, morate im pokazati da ih slušate i da s vama mogu razgovarati kada žele.

Budite iskreni i objasnite im istinu na način na koji je mogu prihvatiti

Djeca imaju pravo znati istinu o onome što se događa, a odrasli imaju obavezu da im pruže sigurnost. Pričajte s djecom na način prigodan njihovoj dobi. Osluškujte njihove reakcije i nivo anksioznosti. Ako ne znate odgovor na neko pitanje, nemojte pogađati. Iskoristite tu priliku da zajedno nađete odgovor, i to na pouzdanom mjestu. Objasnite im da nisu sve informacije dostupne na internetu točne, te da je najbolje tražiti mišljenja stručnih osoba.

Pokažite im kako mogu zaštititi sebe i prijateljice

Najbitnije je pranje ruku, što ne znači da razgovor mora biti ozbiljan. Možete s njima smisliti pjesmicu ili ples. Objasnite im da trebaju kihati ili kašljati u lakat, ali i zašto je najbolje ne približavati se ljudima koji imaju simptome zaraze. Recite im i da vam kažu ako se počnu osjećati loše.

Pružite im sigurnost

Gledajući vijesti lako ćemo se osjetiti kao da je katastrofa svuda oko nas. Djeca ponekad nisu u stanju napraviti razliku između onoga što vide na TV-u i vlastitih života i zbog toga mogu misliti da se nalaze u opasnosti. Potrebno je stvoriti navike koje će im pomoći u ovim situacijama – bilo da se radi o igri ili relaksaciji, odnosno ustaljenom rasporedu (posebno prije odlaska u krevet).

Uvjerite se da vaše dijete ne vrši bullying ili da nije žrtva nasilja

Objasnite mu da koronavirus nema nikakve veze s nečijim izgledom, porijeklom ili jezikom. Bitno je da djeca razumiju da svi imaju pravo na sigurnost.

Tražite pomagače

Pričajte im o ljudima koji pomažu drugima u ovoj situaciji: o volonterima i volonterkama, zdravstvenim radnicima i naučnicama koje nesebično rade kako bi zaustavile širenje zaraze. Suosjećajnost može biti veliki izvor utjehe.

Čuvajte sebe

Djecu ćete bolje sačuvati ako i sami imate mehanizme za nošenje s ovom situacijom, jer će ona primijetiti vaš način reagiranja na loše vijesti. Ako osjećate anksioznost ili stres, pričajte s drugim porodicama, prijateljicama ili s nekim kome vjerujete. Odvojite vremena za sebe i aktivnosti koje vam pomažu da se opustite ili obnovite snagu.

Razgovore završite nježno i s ljubavlju

Bitno je da nakon razgovora o ovoj temi djeca ne osjećaju opasnost. To ćete znati ako pratite njihov govor tijela ili ton, odnosno način na koji dišu. Podsjetite ih da vas uvijek mogu pitati sve što žele i da ih volite, da ćete ih saslušati kada to bude potrebno i da ćete naći vremena za njih kada su zabrinuta.

 

Izvori: The New York Times: How Are You Telling Children the Story of the Pandemic? i Unicef: How to talk to your child about coronavirus disease 2019 (COVID-19)