Ušli smo u Novu godinu, rezimiramo prethodnu i razmišljamo što možemo i trebamo napraviti u ovoj. A kako je Kina dio naših i poslovnih i privatnih života, dok podvlačimo crtu pa prošlogodišnji planer i bilježnicu mijenjamo novim, krećemo razmišljati što je Kina postigla u prošloj godini i kuda ona želi ići.
Naše putovanje 2017. omogućilo nam je da iz prve ruke svjedočimo ogromnim promjenama koje Kina živi. Pitamo se što će se sve izmijeniti do srpnja 2018. kad opet idemo u posjet, što će nas tada (vjerujemo pozitivno) šokirati. Hoće li nebo Pekinga biti plavije, zrak čistiji? Hoće li prosječna plaća biti veća od 8.000,00 kn? Hoće li WeChat biti bogatiji za još neku opciju pa će npr. plaćanje putem QR koda biti zamijenjeno nekom novom, modernijom opcijom ili će “samo” biti obogaćena nečim novim, što mi (također) nemamo? Hoće li gradski bicikli biti besplatni više od dva sata preko vikenda a dostupni na svakom koraku? Hoće li se negdje u Kini pojaviti najviša od najviše zgrade na svijetu ili ćemo u Šangaju opet ići na 2. po visini u svijetu? Hoće li “made in China” svojim dizajnom i kvalitetom preplaviti još više tržište u Kini a u svijetu postati poznatiji kao sinonim jako dobre robe? Hoće li nas u tržnim centrima dočekati još veći broj odličnih govornika engleskog jezika? Hoćemo li imati i 26. liniju metroa u Pekingu ili će postojeće opet i još više prekriti grad? 2003. je bilo čudno zašto postoji 1., 2. i 13. linija (zašto ne 3. ?!) a 10ak godina kasnije je postalo sasvim jasno – Kina je imala plan i znala svoj cilj – kasnije ga je samo sprovela u djelo, ništa nije bila niti greška niti slučajnost. Naravno, to je samo jedan primjer, najvažniji kao pokazatelj kako sve u Kini funkcionira.
Kad dulje surađujete s kineskim partnerima ili kad dulje živite u Kini, uočite jednu stvar a to je da Kinezi uvijek ispred sebe stavljaju svoj narod i državu (naravno, govorimo općenito:)). Nije to u smislu da nije bitno kako je njima osobno ili kako će im biti nego da je važnije kako je državi i kako će njoj biti. Ne možete se oteti dojmu da je Kina jedan identitet za čiji napredak se živi, radi, trudi.
Taj stav zajedništva i zajedničkog cilja se čini kao i razlog i uzrok zašto je Kina tu gdje je i zašto će, mi ne sumnjamo, biti tamo gdje joj je san biti.Xi Jinping, predsjednik Kine i lider Komunističke Partije, jedan od najautoritativnijih kineskih lidera u posljednjih nekoliko desetljeća, je u 10.mjesecu 2017. na otvorenju 19. kongresa Komunističke partije (veliki kongres koji se održava iza zatvorenih vrata svakih 5 godina a na kojem se ne određuje samo tko će idućih 5 godina voditi Kinu nego i u kom će smjeru Kina ići) najavio da će socijalistička ideologija s kineskim karakteristikama, koja je ostvarila kineski preporod, do 2020. izgraditi imućno društvo, a do 2049. moćnu, modernu socijalističku zemlju, ponosno kinesku i upravljanu od strane KPK-e, otvorenu ka svijetu ali snažnu i utjecajnu Kinu, modernu socijalističku zemlju za novu eru. Kao ciljeve je istakao istrebljivanje korupcije, posvećivanje pitanjima nejednakosti primanja, ekološke probleme i znatno jačanje vojske – u govoru koji je trajao 2 sata, termin “nova era” upotrijebio je 36 puta.
Kad promatramo službene podatke, uviđamo da je, kako ga je opisao, socijalizam s kineskim karakteristikama ušao u novu eru! Slaže se s kineskim vrhom i Multinacionalna kompanija PricewaterhouseCoopers (PwC) koja je jedna od četiri najveće revizorske tvrtke na svijetu a koja predviđa da će do 2050. najveća ekonomija biti ekonomija Kine – slijedit će je Indija, SAD i Indonezija.U protekloj godini Kina je na samom početku najavila ekonomski rast od 6,5% – već u prvoj polovici BDP je narastao za 6,9% (to je otprilike 38,15 trilijuna yuana tj. 5,62 trilijuna američkih dolara). Iako za ekonomijom SAD-a zaostaje za nekih 7 trilijuna dolara (BDP SAD-a je trenutno 18 trilijuna dolara, BDP Kine je 11 trilijuna dolara), sustigla je Indiju i trend rasta se nastavlja pa dugoročno gledano, ekonomija SAD-a neće moći dominirati. Stručnjaci, inače, predviđaju razvoj zemalja u razvoju a stagnaciju ili nazadovanje trenutno stabilnih zemalja. Napominjemo da je azijski blok nesumnjivo najveći – predstavlja više od 1/3 globalnog BDPa (33,84%) dok Sjeverna Amerika odnosi više od 1/4 globalne ekonomije (27,95%) a Europa je treća s petinom udjela u globalnom BDPu (21.37%). Ova tri bloka zajedno čine 4/5 globalnog BDPa (83.16%).
Također, u 2017. je najavljeno jedanaest milijuna novih radnih mjesta – po službenim podacima Ministarstva ljudskih resursa i socijalne sigurnosti otvoreno je 10.97 milijuna radnih mjesta, 300 000 više nego u istom razdoblju prethodne godine. Pri tom, registrirana stopa nezaposlenosti u gradovima na kraju 3/4 2017. bila je 3.95% – najniža je to razina od 2008.!
Cilj za 2017. je bio i smanjivanje teške industrije. S tim u vezi kineski ministar rada naglasio je da vlada na razne načine već pruža podršku za 726.000 radnika koji su 2016. ostali bez posla u industriji željeza i uglja te najavio da Peking 2017. planira smanjiti još 500.000 radnih mjesta u proizvodnji željeza, uglja i ostalim granama teške industrije, time smanjiti višak proizvodnog kapaciteta koji je preplavio tržište i smanjiti globalnu cijenu.
I, između ostalog, cilj je bio i jačanje ekoloških standarda. Svi znamo da je rast ekonomije sa sobom donio i rast štetnih plinova pa se u mnogim kineskim gradovima sve teže disalo, nerijetko su potrebne maske, od 2015. su se počeli paliti crveni alarmi. No, na naše ogromno zadovoljstvo, kad smo zadnji puta bili u Šangaju, dočekalo nas je potpuno plavo nebo. Vrućine su bile velike, kao i vlažnost zraka (što je i normalno za Južnu Kinu i ljeto), ali je bilo predivno svjedočiti da najveći grad Kine koji je ujedno i industrijski centar Kine nije pod smogom, da radi na pročišćenju zraka i da to radi uspješno. Sretni smo čuti i za prvi ‘Grad u šumi’, dizajniran za borbu protiv zagađenja i promjene klime koji se počeo graditi u Kini, u Liuzhou, u provinciji Guangxi – cilj mu je apsorbirati gotovo 10 000 tona CO2 i 57 tona zagađivača godišnje te proizvoditi 900 tona kisika. ‘Šumski grad’ je zamišljen kao dom za 30 000 ljudi – bit će prekrit zelenilom (više od milijun biljaka, više od 100 biljnih vrsta i 40 000 stabala) a prostirat će se na 175 hektara površine. Kina bi svake godine mogla izbjeći tri milijuna preuranjenih smrtnih slučajeva kad bi smanjila atmosfersko zagađenje na razinu koju preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija – vjerujemo da su ovo koraci ka tome, primjeri svijesti o nužnosti zaštite prirode i ljudi, primjeri kako se treba i kako se može.Dakle, i kroz 2017. smo mogli svjedočiti kako Kina ide naprijed. A počela je 1978. Od tada provodi ekonomske reforme – stvarala je posebne ekonomske zone s ciljem privlačenja stranih ulaganja kojima je nudila jeftinu radnu snagu i financijske olakšice (posebice priobalni prostor), provodila je modernizaciju privrednih grana, poticala ulaganja u inozemstvu i uključivanje u svjetsko tržište. Za dosadašnjih, sljedeće godine će biti 40 godina, ostvarili su puno – mi ćemo se osvrnuti na par detalja.
BDP po stanovniku se povećao za 60 puta – od početka 1980-ih prosječna godišnja stopa rasta BDP-a iznosila je oko 8% (od 2000. do 2010. bila je 10,5% što je kinesku ekonomiju svrstalo u svjetski vrh) dok je od 2013. do 2015. prosječan godišnji rast BDP-a bio 7,2% – vrijednost BDP-a po glavi stanovnika iznosi 7 600 USD (2010.)
2015. god je od 1.542 milijarda svijeta, najveći broj bio u Kini, njih 596 – Jack Ma je jedan od njih, danas je težak 37,9 milijardi USD, ponajviše zahvaljujući Alibabi, odnosno ‘kineskom eBayu’ koji dnevno privlači oko sto milijuna korisnika i kupaca a koji danas koristi oko 800 milijuna ljudi
700 milijuna Kineza je izašlo iz siromaštva, posebice kad je riječ o seoskom stanovništvu – 1980. je čak 95% seoskog stanovništva u Kini živjelo ispod granice siromaštva, 2015. taj udio je pao čak ispod 7%! Udjel siromašnog seoskoga stanovništva smanjen je s 33% (1978., oko 250 milijuna stanovnika) na 8% (1998., oko 42 milijuna stanovnika). Naravno, dijelom je to posljedica i masovne seobe seoskoga stanovništva u gradove (oko 140 milijuna stanovnika 1978. – 2002.).
Kinezi su postali najveći turistički putnici na svjetskoj razini – nova kineska srednja klasa je samo u prošloj godini a u inozemnim putovanjima potrošila 261 milijardu američkih dolara, putovalo je 135 milijuna kineskih turista. Njihov broj u Hrvatskoj također bilježi osjetan rast – Hrvatska turistička zajednica u 2018.godini otvara svoje predstavništvo u Šangaju a na promociji vrlo aktivno rade Kinezi pa se s razlogom očekuje još veća posjećenost – Tian Tian Xiang Shang, show koji je svim zemljama o kojima je govorio donio ubrzan porast kineskih turista, krajem 2017. je sniman je u Dubrovniku i Zagrebu – 300 milijuna Kineza ga je pratilo u noći emitiranja.
Po veličini stranih ulaganja Kina je postala vodeća u svijetu – od 1978. do 2002. uloženo je oko 400 milijarda USD, od polovice 1990-ih u prosjeku se ulaže 40 milijarda USD godišnje. S druge strane, od 2005. do 2014. godine Kina je samo u globalne investicije uložila više od 100 milijuna dolara
Postala je vodeća sila svijeta – u proteklih 5 godina, stopa doprinosa Kine svjetskom ekonomskom rastu iznosila je 39% – time je Kina prestigla doprinos SAD-a, Europe i Japana zajedno!
A ovo su samo neki od podataka. Ipak, i više nego dovoljni da ne čudi što preko 500 milijuna stranaca diljem svijeta uči kineski jezik. Također, ne čudi što sve velike sile Europe jačaju veze s Kinom. Tako je npr. prošle godine ukupni volumen trgovinske suradnje Njemačke i Kine iznosio 170 milijardi eura! Kina je time postala najveći trgovinski partner Njemačke, zamijenila je SAD. S druge strane, volumen gospodarske i trgovinske suradnje Kine i Hrvatske u 2017. je iznosio 1.2 milijarde dolara – to je samo 0.2% trgovinske razmjene između Kine i Europe. No, Projekt “Kina i zemlje Srednje i Istočne Europe 16+1” koji je pokrenut 2011. a koji je u Budimpešti krajem 11.mjeseca 2017. okupio čelnike zemalja Srednje i Istočne Europe najavljuje ulaganje od oko 2 milijarde eura u ovu, za investicije, Kinezima vrlo zanimljivu regiju. Obećava. Naime, trenutno postoji već 57 željezničkih teretnih ruta (kineske željeznice čine 2/3 svjetskih željeznica – najsporiji vlak vozi 180 km/h) koje povezuju Kinu i Europu – iz 35 gradova Kine vlakovi voze u 12 zemalja Europe. Naravno, kineski cilj je još više, još bolje. Kineski cilj je kineski san – 2049., na stogodišnjicu osnutka Narodne republike Kine, biti vodeća sila svijeta.
Nadamo se da će Hrvatska iskoristiti potencijal ovog projekta i s kineskim partnerima ostvariti suradnju na obostrano zadovoljstvo. No, to nije jedina opcija – više ih je jer je više projekata. Ne možemo ne spomenuti jedan od najambicioznijih projekata današnjice koji je 2013. pokrenuo kineski predsjednik a koji vrijedi 124 milijarde dolara – novi Put svile ili “Jedan pojas, jedan put” koji bi trebao ponovno povezati naše kontinente, spojiti Istok i Zapad – predviđa izgradnju brze željeznice i mreže autocesta u dužini od 13 tisuća kilometara.
Mi ćemo se truditi i u 2018. dati svoj mali ali iskreni doprinos povezivanju – podučavat ćemo kineski jezik s jednakom posvećenošću, pričat ćemo o Kini s jednakim žarom, posjećivat ćemo je s jednakom radošću i tako i dalje omogućavati svima koji su uvidjeli ljepotu i značaj poznavanja kineskog jezika da ga kvalitetno (na)uče…
Autorica: Vesna Baćović, prof. kineskog jezika
Direktorica Haohan škole kineskog jezika
