Klara Rusan jedna je od najzanimljivijih ilustratorica u Hrvatskoj sa zavidnom karijerom iza sebe. Odlučili smo s njom popričati o umjetnosti, talentu koji je potreban za uspjeh i o tome kako umjetnik zna da je na pravom putu. Dotaknuli smo se i projekta FutureProof Hrvatskog Telekoma, koji pomaže mladima u odabiru idealnog životnog poziva. U sklopu projekta razvijena je i aplikacija koja pripadnicima Generacije Z pruža popis karijernih opcija prema njihovom tipu osobnosti.
Što razlikuje umjetnost od ostalih zanimanja i kako gledaš na trenutak kada završiš umjetničko djelo?
Moram priznati kako umjetnost nije korisna poput znanosti, ali jedinstvena je po tome što je sveljudska, svevremenska struka koja je vesela i ispunjava čovjeka kao ništa drugo. U umjetnosti će svatko pronaći nešto što ga zanima i u čemu će uživati, a kada to nađe, umjetničko djelo će mu podići raspoloženje, možda ga čak i spustiti, obezvrijedit će koncepte točnog i krivog i poništiti sve podjele. Različita je po tome što je subjektivna, iznimno ekspresivna i daje obilje prilika za izražavanje i prezentaciju drugima. Komunikacija na drugoj razini.
Što se tiče završene ilustracije, to je sigurno jedan mističan trenutak, iako ne volim mistificirati stvari, ali u ovom slučaju to je tako. Jednostavno krenem raditi i pustim da kreativa teče kroz mene ta se ekspresija događa sama od sebe i prilično je spontana. Pokušavam joj ne stati na put.
Jesi li ti odabrala umjetnost ili je umjetnost odabrala tebe?
Teško je za reći. Istina je negdje u sredini. Ne mogu reći da je odabir umjetnosti kao zanimanja u mojem životu ili u životu bilo kojeg umjetnika događaj koji se može svesti na jedan trenutak. Cijelog života sam znala da imam talent, ali postoji par trenutaka koji su me snažnije pogurnuli u tom smjeru. U srednjoj sam pogledala film Wesa Andersona „Fantastic Mr. Fox“, baš u vrijeme kada smo u školi pričali o karijerama i zaljubila se u animaciju. Upisala sam Akademiju i animirani film.
Na Erasmusu u Engleskoj sam zbog lošeg vremena dosta crtala i krenula sam u tom smjeru. U umjetnosti ima dosta mogućnosti. Gledajući sada ovu aplikaciju FutureProof, sigurno bih ju iskoristila za ekstra informacije. Znala sam da volim umjetnost, ali dodatne informacije bi mi sigurno dobro došle, kao i svima koji kreću u život. Možda bih pomoću te aplikacije krenula u neki smjer koji mi se danas čini jako zanimljiv. To je super u životu umjetnika, nema krivog smjera, sam se osluškuješ. U umjetnosti, iako znaš kako imaš dar i tu kreativnu crtu, uvijek je potrebno i dodatno usmjeravanje i trebaš što više informacija i pravih alata o tome.
Može li se reći da umjetnici žive u svojem svijetu ili u ovome svijetu vide više od ostalih ljudi?
Um umjetnika je zanimljivo mjesto. Živiš ono što jesi. Moj um uvijek radi, koji puta i nezaustavljivo i bude naporan sam sebi, pogotovo kada se tiče kreativnosti i ideja. Često ga opisujem kao računalo koje spava, ali jedan podražaj (smiješna rečenica, misao, situacija) i odmah se pokrene i misli što će s time napraviti.
Umjetnici ne mogu svoj um isključiti nakon rada, to tako ne funkcionira. Svijet se drugačije doživljava, situacije se promatraju iz drugog kuta i to je jednostavno tako. Mogu reći da smo osjetljiviji i empatičniji, a imamo i nekih manje privlačnih osobina, tipa, kašnjenje. Nekako uvijek kasnimo, ali se trudimo to popraviti, barem ja.
