Mnogi ljudi će reći, nije mi uopće važno mišljenje drugih ljudi ali to je rijetko kod koga zaista tako jer mi trebamo druge ljude. Odmalena zrcalimo ljude oko sebe i od njih učimo. Ne možemo ni preživjeti bez nečije pomoći. I to je samo jedan od razloga zašto vjerujemo da je mišljenje drugih ljudi iznimno važno. Što u ovom društvu zapravo i jeste, no ne bi nam trebalo određivati osobnu vrijednosti ali to je distinkcija koju rijetko primjenjujemo.
“Suština neovisnog uma nije u tome što on misli, već u tome kako on misli.”
Christopher Hitchens
Nitko ništa ne zna
Odrasla sam u malom gradu i živjela 25 godina u velikom. Iz iskustva znam da nije bitno koliko je grad velik ako o mišljenju drugih ljudi ovisi vaša osobna vrijednost. Što u osnovi znači kako sebe vrednujete na osnovu standarda i razmišljanja ljudi oko vas. Neovisno govorimo li o obitelji, prijateljima, poslovnim suradnicima ili poznanicima.
Kada živimo u malom gradu čini se da je to izraženije ali to nije točno. Gdje god živjeli ili radili, s vremenom, steknete krug ljudi s kojima svakodnevno komunicirate.
A u našem mentalitetu poznato je da svi “znaju” sve o svima i svemu ali se prave da ne znaju. A to je često toksično za naše tijelo, a posebno za um. Pretvaranje, prešućivanje, laganje, a samim time i potiskivanje emocija dovodi do društva koje je stalno pod stresom i što je još razornije prepuno nepovjerenja.
Nitko nikome ne vjeruje što je normalno kad svi podsvjesno znamo da bar nešto sakrivamo od drugih, koliko god to minorno bilo. Imamo i za to dobra “opravdanja” ali dugoročno tako narušavamo zdravlje cjelokupnog društva i onemogućavamo suradnju i zajedništvo. A upravo suradnja i povjerenje temelji su na kojima bi mogli stvoriti kvalitetno i humano društvo.
„Malo je ljudi koji mogu mirno iznositi mišljenja koja se razlikuju od predrasuda njihovog društvenog okruženja. Većina ljudi nije sposobna formirati takva mišljenja.”
Albert Einstein
Možda nam zato i jeste tako?!
Umjesto toga pravim se da se da ništa ne znam ili nisam čuo, pa onda ogovaram sa strane. Podsmijavanje ili sarkazam je konstantno prisutan. I upravo zbog toga i lažemo jer se sami ne želimo naći na meti pa održavamo taj ciklus ili je bolje reći cirkus.
Logično gledano to nema nikakvog smisla.
Svi radimo greške, svi pokušavamo pronaći način da što bolje živimo. I istina je da koliko god se činilo da neki ljudi znaju što rade, to nije točno. Svi mi improviziramo! Pa zašto onda jednostavno nismo iskreni jedni prema drugima. Zašto se o tome ne komunicira? To bi nas sve skupa rasteretilo.
Ali što je na ovom svijetu uopće logično i jednostavno? Kao da baš volimo sve zakomplicirati i napraviti najteže moguće situacije.
A da pitam bilo koga od vas, uključujući sebe svi bi rekli kako želimo jednostavno i jasno. I unatoč tome gotovo nitko od nas ne vjeruje da je to moguće. Možda nam zato i jeste tako?!
Važno je!
Ali vratimo se na početno pitanje, koliko vam je važno mišljenje drugih? Za većinu od nas je odgovor najvažnije, iako to ne želimo priznati. A trebali bi jer si stvaramo dodatni stres pretvarajući se da nam nije stalo. Da, važno je! I mnoge stvari radimo kako bi zadovoljili formu, kako bi bili dobri i ugledni pojedinci. Kako bi zaradili za život i kako bi preživjeli. Zna se “što je red” , što se smije reći i kako se treba ponašati.
I svi u tome sudjelujemo, manje ili više, prije ili kasnije. I to je u redu! Poznato je da bi riješili problem, prvo moramo priznati da ga imamo. A onda dan po dan, korak po korak radimo na promjeni ponašanja. Zbog svih nas!
I da, važno mi je da li vam se ovaj članak sviđa ili ne. Točno je da ga pišem zbog sebe ali ako ga nema tko pročitati nisam ga morala pisati. Sve radimo zbog sebe ali ako nema vas da o tome svjedočite to ostaju ideje u mojoj glavi.
Uvijek ćemo trebati jedni druge pa zašto onda ne bi bili iskreni i onakvi kakvi jesmo zapravo? Genijalni, kreativni, bezobrazni, glupavi, bahati, plemeniti i još puno toga što nas čini ljudima.
A biti čovjek je predivno, ako si to dopustimo!
“Ako netko nije ono što drugi žele, drugi se naljute. Čini se da svatko ima jasnu predodžbu o tome kako bi drugi ljudi trebali voditi svoj život, ali ne i o svom vlastitom. “
Paulo Coelho
Autorica Ivana Song.
