Kako biste se predstavili?
Lea Brezar, žena prije svega, mama dva puta, sretno udana, poduzetnica, spisateljica. I kad sve zbrojite: Tosamja.hr
Koji je vaš životni put? Kako ste krenuli kroz karijerne vode? Koji je bio vaš prvi posao?
Životni put bih odvojila od poslovnog, to je put promjena. Put kojim sam uvijek rado išla pa sam tako u tom poduzetničkom duhu ostavila svoj prvi ozbiljan posao u Gradskom uredu za katastar i otisnula se u neizvjesnost. Danas sa suprugom vodim tvrtku Dhar media, zapošljavamo deset ljudi i ozbiljno radimo.
Koji su sve projekti iza vas?
Projekti na koje sam iznimno ponosna vežem za turizam i produkciju. Pokazujemo svijetu da je Hrvatska malo više od sunca i mora. TouristarTV, na vašem portalu već poznat likom i djelom.
A ispred?
Ovisno koliko daleko gledam. Trenutno, za vikend dvije promocije knjiga, Crveni planet i čitanje klincima, te promocija zbirke pjesama ”Oda godinama”.
Što vam znači Robin Sharma?
Inspiraciju. ”Vodstvo nije titula, to je stil života. Živi ga.”
Zaiste ste svestrana osoba. Poduzetnica, mama, supruga, pjesnikinja… Kako uspjevate sve to ižonglirati?
Kao i svaka druga žena. Nekad bolje nekad lošije. Umorna sam svakodnevno, no energija koja me pokreće čini razliku. Moj je moto ”Ne želim propustiti priliku. Radije ću izgubiti vrijeme.” Pa pomičem granice. Od 7-8 sam mama, zatim poslovna žena, u 17 opet mama i predvečer pjesnikinja. Ovo poslijednje je najlakše, dolazi kao inspiracija, u trenutku i izljeva se na papir.
Koja je razlika između muškog poduzetnika i ženskog? S kim vam je bolje raditi?
Nema razlike. Razlika je jedino u proaktivnosti.
S obzirom na doista brojne projekte, koji je vaš proces ‘odrade’ projekta? Kako vam sine ideja, imate li neki ritual pri osmišljavanju projekata?
Uglavnom si postavim dobro pitanje. Što mi treba da zaradim novac za projekt? I misli same krenu. Odbacujete nelogičnosti i kad zapnete, pitate tim što misli. I evo ga – projekt je na stolu. Ništa bez tima.
Vrlo ste up-to-date što se biznisa tiče, možemo reći čak i ispred vremena. Znači li to da u biznisu vrijeme doista gazi ljude, tvrtke…
Mislim da gazimo sami sebe. Ne biramo prioritete pa se trošimo za stvari koje nam nisu važne. Onda dođe trenutak suočavanja kad treba reagirati. Ishod je određen stavom, a neki stavovi ne garantiraju uspjeh.
Kako ste preživjeli krizu? I je li ona uopće završila (za vašu tvrtku)?
Živimo s njom. To nam je frendica. Malo je depresivna, ali joj ne damo da nas obuzme.
Majka ste dviju curica. Na koji način nalazite snagu, nakon napornog radnog dana, posvetiti se njima i njihovim obavezama, potrebama?
Sad ću idealizirati, ali iz srca. Ali nije uvijek lako. Tako je to. No, uživam u tome da se mijenjam radi njih i radi sebe. U 17 sati je naš radni dan gotov i družimo se.
Pjesnikinja ste. Upravo je izašla vaša prva zbirka pjesama „Oda godinama“. Što stoji iza naziva zbirke?
Iza naziva stoji jedan mali protest. Ako pogledate naslovnicu, vidjet ćete bore koje govore o svim životnim iskustvima koje nosim. Ponosno. Ne padam na izgled, nije mi važno što je vani, već ono duboko unutra. Kad složim sebe, slaže se svijet oko mene. Oda godinama, zbirka je pjesama koja opisuje životne trenutke u kojima se nalazimo. No, naglasak je uvijek na promijeni, na ljubavi i na tome da kako god bilo da je sve u najboljem redu. Nije važno je li trend već da li je to dobro za mene.
”Oda godinama” je zbirka iskustava koje za ništa ne bih mijenjala. Život me nije mazio, ali zaista stojim iza toga.
Kako vam dolazi inspiracija za pisanje pjesama?
Iz života. I izlije se na papir u trenutku. Moje najdraže pjesme napisane su u dahu i nekad ispravljam samo tipfelere.
Najdraža pjesma?
Kad bi to bilo lako… Možda ova, strana 79. TEBI.
Najbolje te vidim u krošnji,
U češeru na nekoj smreki.
U morskoj šumnoj jeki,
U ocvaloj japanskoj trešnji.
Najlakše te pronađem u pjesmi.
