U svom mladom životu jedina stvarnost koju poznaje jest Soba u kojoj živi od rođenja sa svojom majkom. On ne zna kako izgleda kuća, priroda, lavež pasa, trčanje po livadi. Mali tračak stvarnosti do njega dolazi putem televizijskog programa i kroz maleni prozorčić na krovu sobe. Jedine dvije osobe koje je ikad vidio su njegova majka i „stari Nick“ koji mu je zapravo otac. Upravo je napunio pet godina i to je za njega već „zrela dob“, no kad mu je teško govori da ima četiri godine jer njegova čista duša ne može podnijeti nepravdu i stres.
A nepravda je da ne može na torti puhati svjećice jer nisu najavili starom Nicku da ih kupi. Ne, mališa nikad nije bio u trgovini, ne zna da one postoje i zapravo živi u strogo kontroliranim uvjetima u oronuloj Sobi, jedinom domu kojeg poznaje. Izvrsna gluma malenog dječaka doista me potresla, a više puta sam se zapitala tijekom filma kako bi meni bilo da sam zatočena u malenoj sobici bez prozora i da ne mogu kad god želim otvoriti prozor, telefonom nazvati prijatelje, pogledati kazališnu predstavu, otići u trgovinu i odabrati ono što želim niti otputovati i otkrivati nove svjetove. Nisam sigurna da bih izdržala. A vi?
Sve ovo samo je jedan dio prekrasnog, iako emocionalno vrlo teškog filma „Soba“, nominiranog za čak četiri Oskara. Glumica Brie Larson maestralno je odglumila majku kojoj je jedini smisao života njezin sin i koja je spremna riskirati svoj život kako bi njemu pružila sve ono što mu i pripada, život u vanjskom svijetu. Jacob Tremblay ime je dječaka za kojeg ćete sigurno još čuti. Oboje glumaca već su dobili više nagrada, a nadam se da će i na Oskaru zablistati s barem 1-2 kipića u rukama.
Ovo je priča o prihvaćanju, bezuvjetnoj ljubavi, istini i ljepoti života ispričana s toliko emocija da se pri izlasku iz kina osjećate privilegirani što ste imali priliku pogledati izvrstan film koji će vas sigurno navesti na razmišljanje o mnogočemu, sitnicama od kojih se život sastoji, a mi smo ih prečesto skloni zaboraviti.
Na početku filma upoznajemo Sobu , majku i sina, vrlo neobičan način života i nevjerojatnu maštu mlade majke s kojom osmišljava život u skučenom prostoru. Naime, majku je sedam godina ranije oteo susjed i zatvorio u malenu sobu u dvorištu njegove kuće, a usput se pobrinuo i da rodi sina. On im nabavlja osnovne namirnice, naravno za koje on smatra da su im potrebne, i jedini mu je cilj zadržati zauvijek svoje stanare, pa makar i silom. Majka ipak odlučuje nasamariti susjeda i dječaka zamotava u tepih te ga susjed, misleći da je umro, odvozi, dječak bježi i slučajni ga prolaznik spašava. Uskoro spašavaju i majku i zapravo u ostatku filma možete vidjeti koliko je zapravo teško prilagoditi se stvarnom životu i sve izazove s kojima se suočava maleni dječak kojem je zapravo sve nepoznato.
Svi su likovi toliko vjerno opisani da vam se čini kao da sudjelujete u njihovom životu i zapravo navijate za sretan završetak.
U moru filmova koji nas okružuju ovo je jedan koji je po mnogočemu poseban i svakako ga vrijedi pogledati, a možda i razmisliti koliko smo sretni jer smo slobodni.
Vaša Lucrezia B.
