Ne sjećam se jesam li ikad doživjela da gledatelji usred filma u kinu plješću. E baš se to danas dogodilo prilikom prikazivanja filma Joy, a možda ćemo uskoro glavnu glumicu, Jennifer Lawrence gledati s Oskarom u rukama, jer nominirana je za glavnu ulogu.
Mlada žena, koja se cijeli život žrtvuje za obitelj, odluči se boriti za vlastitu sreću i ostvariti svoje snove. Možda ovako zvuči kao već sto puta prožvakan stereotip i doista na to navodi početak filma u kojem vidite neobičnu, zbrkanu američku obitelj. Pod istim krovom žive Joy, njezina majka, koja živi u svom svijetu i provodi vrijeme buljeći u meksičke sapunice i Joyin otac, osrednje uspješan poduzetnik koji se razveo od Joyine majke i ne osjeća se potpunim bez ljubavi pa očajnički traga za njom. Šarmantni De Niro savršen je odabir za ovu ulogu koju je sjajno odglumio, u svom stilu.
Tu je i Joyin bivši suprug, neuspjeli umjetnik koji se pokušava afirmirati kao zabavljač u noćnom klubu i, zapravo je veliko dijete, no uvijek je uz Joy i pruža joj veliku podršku. Ne mogu reći da je ovaj film u potpunosti lišen stereotipa, jer ipak tu je i korporacija koja pruža Joy priliku za uspjeh putem TV reklame i beskrupulozni lopovi koji se pod okriljem businessa žele obogatiti na njezin račun kao i „zla i zavidna“ polusestra te brižna baka.
Joy je žena nevjerojatne, iskričave i neiscrpne energije koja brine o svima i kad zagusti sama kreće u obračun sa „zlim“ korporacijama u čemu i uspije. Ono po čemu bih izdvojila ovaj film od ostalih slične tematike, jest ogromna količina emocija koja se provlači kroz film. U jednom trenu umirete od smijeha, a u drugom su vam oči pune suza, a nakon njezinog prvog uspjeha plješćete oduševljeno, iako se radi o filmu, jednostavno obuzmu vas emocije.
Vrlo je vjerno prikazana i bakina bezrezervna ljubav prema Joy. Baka odlazi s ovog svijeta baš kad Joy postiže svoj veliki uspjeh čime je vjerno prikazan životni ciklus, jer naime u tom trenu Joy više nije potrebna bakina zaštita. Ulogu nove De Nirove ljubavi sjajno je odigrala Isabella Rosselini, a vrijedi spomenuti i Bradleya Coopera koji je uvijek neumjereno sladak i dopadljiv, a odlično je utjelovio poslom „obuzetog“ poslovnjaka koji se ipak ne libi pokazati emocije.
Treba li ustrajati u ostvarenju svojih snova ili ih prihvatiti kao djelić djetinjeg sanjarenja? Joy je odlučila svoje ostvariti pod svaku cijenu, svjesna da ima pravo na svoj komadić sreće i uspjeha.
Je li jednostavno uspjeti? Nije. Je li nemoguće? Ponekad, no vjerujem da je uz veliku upornost i vjeru u samog sebe te uz „otvoreno srce“ moguće i „pomicati planine“ zar ne?
Vaša Lucrezia B.