Manuela Šola jedna je od najistaknutijih stručnjakinja za odnose s javnošću i komunikacije u regiji. Osnivačica i direktorica agencije Komunikacijski laboratorij, poznate po inovativnim kampanjama i strateškom pristupu brendiranju, već više od dva desetljeća gradi prepoznatljivo ime u industriji. Kroz godine je izgradila reputaciju liderice koja spaja kreativnost, znanje i poslovnu intuiciju, a kao česta predavačica i mentorica mladim profesionalcima osobito promiče žensko poduzetništvo i liderstvo.
Njezina strast prema komunikaciji vidi se u svakom projektu koji potpisuje – precizno, autentično i s jasnom vizijom. S Manuelom smo razgovarali o tome što znači dugoročno opstati u industriji koja se neprestano mijenja, koliko je važna znatiželja, i zašto uspjeh nikada ne smije postati točka – nego zarez.
Što je presudno da netko u komunikacijskoj industriji ostane u vrhu toliko dugo – upornost, intuicija, ili sposobnost stalne promjene?
Pitanje je zapravo što znači „biti na vrhu“. Iskreno, ne volim sebe tako promatrati; rekla bih da sam još uvijek na putu prema tome. I to je dobro, jer čim pomisliš da si postigao sve što si želio, gubiš onu unutarnju energiju i glad za rastom. U poduzetništvu je najveći rizik povjerovati da si uspio, jer uspjeh nikada nije konačan.
Da bi netko bio dugoročno uspješan, naravno da su potrebni upornost, učenje i prilagodljivost. I integritet. Ali ono što, po meni, čini razliku jest znatiželja. To je pokretač koji ti ne da mira, tjera te da istražuješ, da ideš u nepoznato, da stalno testiraš nove ideje i da nikad ne ostaneš na istom mjestu. Znatiželja ti pruža širinu i omogućuje da vidiš izvan onoga što se u prvi tren čini mogućim.
U poduzetništvu je najveći rizik povjerovati da si uspio, jer uspjeh nikada nije konačan.
Manuela Šola
Vaša je agencija nedavno ostvarila suradnje s nekoliko novih, velikih klijenata. Što mislite da ih je privuklo upravo Vama?
Kad govorimo o novim suradnjama, a o tome bih mogla puno, uvijek naglašavam da je to rezultat kombinacije više faktora. Na prvom mjestu je kvaliteta našeg rada i to je temelj svega. Također, tu je i iskrena želja da surađujemo baš s tim klijentima, da razumijemo njihove potrebe i da pronađemo najbolja rješenja za njihove izazove.
Komunikacijski laboratorij čini skup iznimno talentiranih, motiviranih i različitih talenata koji unose energiju i kreativnost u svaki projekt. Klijenti to osjete i znaju da se veselimo njihovim uspjesima jednako kao da su naši vlastiti. Mislim da je upravo ta kombinacija profesionalnosti i strasti ono što stvara povjerenje, a bez povjerenja nema ni dugoročnog partnerstva.
Koliko nove generacije komunikatora utječu na Vaš način razmišljanja i vođenja – učite li i Vi od njih?
Apsolutno učim od njih. Često kažem da vjerujem u međugeneracijsko učenje, i to ne samo deklarativno. U našoj agenciji to se zaista živi i ideje ne dolaze samo od seniora, nego i od onih koji su tek na početku svojeg karijernog puta. Upravo u toj razmjeni iskustva i svježine nastaje nešto novo.
Mladi komunikatori donose perspektivu koja je nama, koji smo duže u poslu, ponekad skrivena. Njihova lakoća u prihvaćanju promjena, digitalna spontanost i otvorenost novim formatima inspirira me da i sama budem fleksibilnija. S druge strane, iskustvo i šira slika pomažu njima da razumiju kontekst i izbjegnu neke zamke. Kada maknemo generacijske predrasude, ostaje prostor u kojem se svi možemo nadopunjavati. I upravo tada nastaje najveća vrijednost jer u komunikacijama nema „previše mladih“ ideja, postoje samo dobre ideje.
Kad biste danas ponovno započinjali karijeru u komunikacijama, u svijetu umjetne inteligencije i društvenih mreža, biste li birali isti put? Što biste napravili drugačije?
Definitivno bih ponovno odabrala komunikacije, ali mislim da bih ih gradila na malo drugačiji način. Možda bih u nekim trenucima bila discipliniranija, možda bih više išla „školski“, uzela si vremena da analiziram prije nego što skočim u nešto. Ali opet, tko zna, možda bi se u tom slučaju izgubila ona iskra poduzetničkog entuzijazma koja je mene gurala naprijed.
Najveći izazov u poduzetništvu je upravo taj – kako zauzdati vlastiti poduzetnički duh i entuzijazam. Oni su ti najveća snaga, ali mogu biti i slabost, jer često vode u preuzimanje rizika bez dovoljno kalkulacije. No, istovremeno, upravo su ti rizici omogućili da danas stojim ovdje. Možda bih neke odluke donijela drugačije ali ne bih mijenjala put jer svaka odluka, pa i ona kriva, oblikovala me u osobu i poslovno i privatno kakva sam danas.