Na Dan žena nerijetko se sjetimo moćnih dama i njihovih izjava koje su mijenjale svijet, ali i svijest. Margaret Thatcher, “Željezna lady” jednom je prilikom izjavila: „Svaka žena koja razumije kako voditi kućanstvo, razumije i kako voditi državu.“
Vjerujemo kako isto pravilo vrijedi i za vođenje grada, pa smo o tome razgovarali s Marijom Market, kandidatkinjom SDP-a za dogradonačelnicu Svete Nedelje. Ova politologinja i majka dvoje djece za sebe kaže kako je uporna i tvrdoglava, a sada, kada su djeca odrasla, može se mirno posvetiti više sebi i onome što ju ispunjava.
Marija, kad pogledaš 20 godina unatrag, jesi li tamo gdje si sanjala da ćeš biti?
Još od osnovne škole sam bila poprilično svojeglavo i samostalno dijete. Već tada mi je cilj bio što prije imati financijsku i osobnu slobodu. U tom svjetlu, visoko na listi mi nije bila udaja nego karijera, a o djeci sam negdje u podsvijesti vjerojatno mislila kako ću ih svakako jednog dana imati. Sve je išlo u tom smjeru do zadnje godine fakulteta kada sam upoznala svog supruga. Na kraju sam se, prva od svih svojih prijateljica, vrlo brzo nakon diplome i prvog zaposlenja udala i dobila sina već s 26 godina, a uskoro i kćer. Je li moj san baš ovako izgledao nisam sigurna ali sam sigurna da sam zadovoljna i sretna.
U Svetoj Nedelji nisi starosjedilac i još k tomu živiš u, kako ga neki nazivaju, elitnome naselju. Kako se boriš s tim “dotepenec” stereotipom?
Iskreno, budući da imam stan u naselju Hoto Ville gdje smo svi ‘dotepenci’ nemam taj problem uopće, odnosno nisam bila svjesna da postoji taj nazovimo ‘otpor’ starosjedioca prema novopridošlim stanovnicima. Doselila sam se 2007. godine s malom bebom i suprugom s namjerom da tu izgradimo svoj život. Uskoro smo dobili još jedno dijete koje je, dakle, rođeno u Svetoj Nedelji. Kroz školu, sportske aktivnosti, ali i kroz aktivno rješavanje raznih komunalnih i ostalih problema u zajednici stekla sam i prijatelje i poznanike u svim naseljima Svete Nedelje. Posebno ih poštujem, a i naučila sam puno od starijih sugrađana i obitelji koje tu žive već generacijama, a budući da sam po prirodi otvorena osoba i volim se družiti, nikada nisam osjetila te nevidljive zidove. S godinama sam i ja prihvatila neke od običaja, navika i datuma koji se posebno obilježavaju u našem gradu i veselim im se svake godine.
Majčinstvo, karijera, politika? Kako žongliraš sve to, a pritom ostaješ svoja?
Sve je to dio mog života i rezultat mojih odluka i izbora koje sam donijela. U određenom razdoblju su moj prioritet bila djeca, a posao i politika onoliko koliko je bilo potrebno ili dovoljno. To razdoblje sam iskoristila da se djeci maksimalno posvetim i da se dam 100% njima. Ali na način da ih, uz svu ljubav i postepeno kako su rasli, što više osamostalim i naučim svemu što mogu i znam, naravno primjereno njihovim godinama. Sada kad su veći mogu se mirno posvetiti više sebi i onome što mene ispunjava i što je predmet mog osobnog i profesionalnog interesa.
[box style=”0″]
Želim Svetu Nedelju u kojoj ćemo mi građani imati što više javnih servisa u svom gradu i što više svojih svakodnevnih potreba zadovoljiti ‘na svom pragu’. Potrebmo je na temeljima koji već postoje, i obrisima koje je društvo već spontano iscrtalo, izgraditi kulturni identitet odnosno duh našeg grada.
[/box]
Kandidatkinja si SDP-a za zamjenicu gradonačelnika Svete Nedelje. Gdje vidiš ovaj grad u iduće 4 godine?
U iduće četiri godine vidim Svetu Nedelju u kojoj ćemo mi građani imati što više javnih servisa u svom gradu i što više svojih svakodnevnih potreba zadovoljiti ‘na svom pragu’. Pri tom mislim na primjerice pedijatrijsku ordinaciju, ginekologa, dermatologa, tržnicu, više sadržaja za djecu i mlade… Također treba na temeljima koji već postoje i obrisima koje je društvo već spontano iscrtalo, izgraditi kulturni identitet odnosno duh našeg grada.
Koje su tvoje 3 najveće prednosti i 3 najveće mane
Moje su prednosti svakako upornost i dosljednost te želja za novim znanjima. S godinama sam samu sebe naučila da treba priznati pogrešku i uvijek učiti iz toga. Što se tiče mana, kažu mi da vičem dok objašnjavam, a svakako mogu reći da sam tvrdoglava i brutalno iskrena i direktna što, znate i sami, mnogi ne vole.
Sveta Nedelja na prvu zvuči kao idealan grad za razvijanje posla, odgoj djece… miran grad za obiteljski život blizu Zagreba. Je li stvarno tako?
Sveta Nedelja je u naravi, odnosno kad ne moraš nešto obaviti, miran i idiličan grad za obitelj. Djeca imaju puno veću slobodu i prostor za igranje nego da žive u Zagrebu. Navečer ljeti dok sjedite na terasi ‘čuje se’ tišina. Ako ste sretni i imate takav standard da imate dva auta život je načelno ugodan jer „trknete“do Samobora ili do Škorpikove ulice i obavite većinu poslova.
Međutim, puno je obitelji koje imaju jedan auto s kojim jedan supružnik otiđe na posao. Ako trebate nešto obaviti u Samoboru to znači platiti 14 kuna autobus u jednom smjeru, nahodati se pogotovo ako imate malo dijete sa sobom, vratiti se i onda još se nahodati od autobusne stanice do kuće. U Samobor ili Zagreb idemo vaditi krv, kod specijalista na razne preglede, u kino, kazalište, ozbiljan špeceraj, na tržnicu, u kupovinu odjeće i obuće, školskog pribora na početku školske godine…
Veliki broj sportskih i drugih izvanškolskih aktivnosti ne postoje u našem gradu. Sitnica, ali do prošle godine radno vrijeme pošte u Strmcu je bilo do 15 sati i bilo je jako teško preuzeti preporučenu pošiljku ako radite u Zagrebu od 8 do 16. Sve su to stvari koje je potrebno riješiti, a naš tim je voljan i sposoban to i učiniti.
[box style=”0″]
Ako je rizik manji od onog što ta odluka potencijalno nosi onda ne treba puno razmišljati već krenuti u nove pobjede. Ako je cilj teži a odlučile ste krenuti samo budite spremne izdržati sve prepreke i nemojte odustati. Same sebi morate biti najčvršći oslonac!
[/box]
Vrijedi li uistinu ona “Ako želite da se o nečemu priča, recite muškarcu. Ako želite da se nešto napravi, recite ženi.”?
Ne bih ja možda baš tako generalizirala. Mislim da postoje ljudi koji su jači na riječima nego u provedbi kao i oni koji nepotrebno kompliciraju. A postoje i oni koji su konkretni i ekspeditivni. E sad, ima li takvih možda ipak više ženskog spola?
Tvoja poruka ženama koje se teško odlučuju za korake poput tvog. Ne mora to nužno biti ulazak u politiku, ali stvari poput promjene posla, mjesta življenja ili pokretanje vlastitog posla nerijetko žene užasava, jer se boje staviti sebe na prvo mjesto.
Nije lako donositi velike odluke i izlaziti iz neke zone ‘komfora’ iz različitih razloga. Mislim da ipak svatko od nas treba biti svjestan svoje životne situacije, svojih kvaliteta i znanja, treba odvagnuti rizike i sve ono što je na kocki kao posljedica te odluke. Ako je rizik manji od onog što ta odluka potencijalno nosi onda ne treba puno razmišljati već krenuti u nove pobjede. Ako je cilj teži a odlučile ste krenuti samo budite spremne izdržati sve prepreke i nemojte odustati. Same sebi morate biti najčvršći oslonac!