Movember je globalni pokret koji tijekom studenoga podiže svijest o muškom zdravlju — od prevencije raka prostate i testisa do mentalnog zdravlja, koje i dalje ostaje jedna od najvećih društvenih tišina. Fokus je na ohrabrivanju muškaraca da progovore o svojim strahovima, emocijama i unutarnjim borbama te da potraže podršku onda kada im je najpotrebnija. U sklopu ovogodišnjeg Movembera razgovarali smo s glumcem Dinom Rogićem, čiji osobni i profesionalni put jasno pokazuju da je ranjivost snaga, a ne slabost.
Dino otvoreno priznaje da je tek s vremenom naučio da je sasvim normalno imati emocionalne uspone i padove. Prije bi ih, kaže, ignorirao ili “gurao pod tepih”, što nikada ne završi dobro. „Ono što mi najviše pomaže je iskren razgovor – s ljudima kojima vjerujem, s kolegama, ponekad i samo sa samim sobom. Naučio sam stati, udahnuti i priznati si kako se osjećam, bez osuđivanja. To mi je donijelo zdraviji odnos prema emocijama i puno više mira u svakodnevnom životu“, iskreno govori.
Gluma kao prostor za hrabrost i emocionalno istraživanje
Budući da je kazališni i televizijski glumac, Dino kroz svoj posao često istražuje različite likove i njihove unutarnje svjetove. Upravo mu je gluma, kaže, pomogla dublje upoznati i vlastite emocije. „Gluma me natjerala da budem hrabriji prema svojim emocijama. Kada se pripremam za ulogu, moram razumjeti motive lika, njegove strahove, mehanizme obrane… i neizbježno je da usput upoznajem i svoje. Ta vrsta istraživanja otvara prostor da bolje razumijem zašto na nešto reagiram kako reagiram.“
Umjetnost, dodaje, ima moć ogoliti osobu, razbiti je, a zatim ponovno presložiti i usmjeriti. „Ne bih rekao da gluma zamjenjuje terapiju, ali sigurno može biti terapijska jer daje ti način da izraziš ono što u svakodnevici možda ne bi.“
Crveni nosovi: lekcije empatije, prisutnosti i zahvalnosti
Posebno mjesto u njegovu životu zauzima rad s Crvenim nosovima — klaunovima doktorima koji ulaze u najosjetljivije trenutke djece i roditelja. „Rad s Crvenim nosovima stalno me podsjeća koliko je život krhak, ali i koliko je lijep. Kao klaun, pojavljuješ se u osjetljivom trenutku i za dijete i za roditelja. Ti trenutci te oblikuju. Nauče te empatiji, prisutnosti i zahvalnosti.“
Smijeh i igra koje nose drugima, ističe, pomlađuju i njih same. „To me puni energijom i drži me na zemlji. Cijeli proces uči me da ne uzimam sitnice zdravo za gotovo i da trebam više cijeniti male, iskrene trenutke.“
Poruka muškarcima: ranjivost je hrabrost, a ne slabost
Kada govori o muškarcima koji se teško otvaraju, Dino pokazuje duboko razumijevanje jer je i sam prolazio kroz taj otpor. No upravo je probijanje te barijere za njega bilo jedno od najjačih oslobađajućih iskustava.
„Razumijem taj strah i stezanje u grudima kad trebaš reći nešto ranjivo. I ja sam ga imao. Ali kad jednom probiješ tu barijeru, shvatiš koliko je oslobađajuće i koliko snage ima u tome da priznaš da ti treba podrška. Muškarcima bih rekao: nisi manje ‘muškarac’ ako pokažeš emocije — upravo suprotno. To je znak hrabrosti.“
Kao prvi korak prema nekome tko se boji otvoriti, bira jednostavnost. „Slušati bez osuđivanja. Ponekad je dovoljno da osjetiš da te netko stvarno čuje. A kad to osjetiš, lakše je napraviti sljedeći korak i potražiti pomoć.“