Možda su neki “pozitivci” samo prikriveni “negativci”?

Prosječan čovjek ima dnevno 50-60 tisuća misli. Puno ili malo? Nebitno. Bitnija je kvaliteta od kvantiteta. Kvalitetne misli su pozitivne misli. Misliti pozitivno je IN. I dobro je da je IN.

Volimo biti okruženi pozitivnim ljudima. Volimo ljudima davati „dijagnoze“ da li su „pozitivni“ ili “negativni“. I svatko za sebe misli da je „pozitivan“. Tko želi za sebe izjaviti da je „negativan“. Malo tko. Obično se nazovemo realnim. To bolje zvuči, zar ne?

Kad ima toliko puno “pozitivnih” kako to da je ovaj naš svijet pun straha, bola, patnje, neimaštine, bolesti…

Aaaa! Možda nema dovoljno “pozitivnih”? Možda ima previše “negativnih”?

Možda su neki “pozitivci” samo prikriveni “negativci”? Neki? Mnogi?

Ja priznajem da sam u fazi razvoja pozitive. Svakodnevno razvijam svoju sposobnost pozitivnog mišljenja.
Vježbam u svakodnevnim ovozemaljskim situacijama.

Kad mi sušilica za rublje prestane sušiti rublje, a moram na put.
Kad netko mi netko ne održi dato obećanje.
Kad dobijem temperaturu, a imam trening.
Kad vidim prekrasne cipele i nema mog broja.
Kad…

I sve situacije i svi ljudi koji me okružuju su moje kontrolne točke na kojima provjeravam smjer mojih misli. Koja je prva reakcija u određenoj situaciji?

Psovka, strah, briga, ljutnja… ili prihvaćanje, razumijevanje, ravnodušnost, humor.
Ako je negativna reakcija “ulovim se”, osvijestim i pretvaram u pozitivno.
Ako je pozitivna reakcija, “ulovim se” osvijestim i pamtim.

Otkrivam svakodnevno samu sebe i napredujem iz dana u dan.
Izmjenjuje se negativno i pozitivno. Učim iz oba o sebi. To je proces i njemu se radujem, uživam i igram se.
Pozitiva raste, iz dana u dan.

Izbacim kamenčić iz cipele, čim ga osjetim. To je moj put. A vaš?

Dragana Mladenović, centar Miroras