Vi si mislite. A ja ću znati nakon 11.5.
20.04.2018. – 20:11
Svaki drugi vikend odem do tate na selo. Da se maknem iz grada, da napunim baterije, jednostavno da budem tamo. Ovaj vikend sam trebala ići jer sam imala jednu poslovnu narudžbu i nešto sam morala dovršiti u radionici. Sestra mi je neki dan javila da ovaj vikend ide ona s nećakinjama te da će prespavati. Odgovorila sam joj neka bude sama s tatom i provede s njim vrijeme jer je rijetko tamo i sama s njim.
Nazvala sam tatu i kažem mu da ne dolazim ovaj vikend i neka provede vrijeme s Ljubicom i s curicama. Na što me on krene „nagovarati“: „Ma što ti je, dođi i ti, znaš da ima mjesta, nemoj sada da ne dolaziš.“ (prvi znak)
Dopisivala sam se sa sestrom još i kaže mi hajde dođi, Lana (srednja nećakinja), stalno pita hoće li teta biti dolje. (drugi znak). Ali znala sam da treba biti kako sam odlučila.
Popodne se dopisujem sa svojom Renatom. To je žena koja radi u razrednoj nastavi do 4. razreda i roditelji čekaju da upišu svoje dijete kod nje. To je duša koja vidi neke stvari kao i ja. I pita me idem li ovaj vikend u Liku? Ispričam joj ovo sve, znajući da razumije, a ona mi napiše: „Tata vas želi vidjeti zajedno“. (treći znak)
Nakon te njene rečenice mojim mislima je prošlo: neću ići jer mu nije vrijeme da ode. Ja tako odlučujem. I neobičan osjećaj prođe kroz mene. Napišem to Renati, a ona mi samo odgovori: „i meni je to prošlo…“
I nakon toga, hrpa misli u mom umu. ZAŠTO? Prije nego umre? Da i je to sudbina? Jesam i ja to upravo odabrala paralelni svemir? Treba li tako stvarno biti da nas zajedno vidi zadnji puta jer će mu se nešto desiti pa tako on želi?
Trebam li i ja biti tamo ovaj vikend? Jesam li ja svojim odabirom to promijenila?
Duboko sam udahnula, zatvorila oči, osjetila mir i vidjela kako su gore u tom trenu dvije duše namignule jedna drugoj. Te duše smo moj tata i ja. To što smo si namignuli, čula sam da su rekle: „Neka joj bude!“
Kada osjetite mir, tada znate da je sve u redu. U miru je sve u redu. Nisam napisala u ljubavi i miru, jer ovozemaljske ljubavi znaju boljeti i svi mi volimo iz nekog razloga. Ljubav, ono što ona je, nije vezana za zemaljsko. Zemaljski se voli kada se treba, zbog svoje sebičnosti,- (UPRAVO U OVOM TRENU PISANJA ME ZOVE MOJ TATA 20:38 i cijela ova priča prima na kraju drugi smjer!)***- Nastavljam dalje tekst koji prepisujem – da nismo sami, da nam se drugi dive, da imamo s kim pričati, da podijelimo misli, probleme, učenja. Zato ja zemaljski još nisam spremna i ostavljam ovdje svog tatu! Paradoks svemiru rečenicom: ne želim ga pustiti.
Jesam li ja promijenila sudbinu? Čiju? Kako mora biti? Mogu li duše promijeniti u ovom trenu gore dogovor u ovom našem linearnom vremenu? Sigurna sam da mogu i da se to upravo desilo. Jeli se to dogodilo iz moje zemaljske ljubavi ili Božje milosti? Kako zapravo treba biti? Događa li se prvi scenarij upravo u nekom drugom paralelnom svemiru u kojem ja sada plačem zbog svoje odluke i mislim da sam trebala i ja biti ovaj vikend dolje? Jesam li ja upravo svojim odabirom njemu produžila život? Na sve to mi odgovor daje mir.
Davno mi je Zrinka rekla, dok smo radile s viskom, da će moj tata doživjeti 72-gu. On ulazi 11.5. u 73-ću godinu. Već nekoliko mjeseci mi govori kako ga žiga u glavi i da je to možda moždani. Po tom pitanju sam napravila svašta što nikada neće znati. Svoj dio duše sam prodala.
Hoćete li VI na ta 11.5. utjecati time što ovo čitate? Hoćete. Jer na kraju ljubav uvijek pobjeđuje.
I iako je sve ovo istina, i iako je 11.5. uskoro, mirna sam. Boji li se vrag imati posla sa mnom ili je Bog milostiv i dao je dušama odabir? Sigurna sam u jedno: Bog nam je dao pravo odabira. A ja sam odabrala.
*** tekst sam nakon poziva u originalu prepisala do kraja. A tata me nazvao da bi ovaj vikend sadio krumpir i grah. Naravno da sam rekla da ću doći. Završavam pisanje i više ništa ne znam…
Petak, 20.04.2018.; 20:52. možda ću znati nakon ovog vikenda.
Iva Sabolek
www.hipnoza-hipnoterapija.com.hr
