Nadavano sam naišla na jedan zanimljiv članak na portalu Roditelji.hr. I znate što, baš sam se zamislila. Uvijek sam plesala. Plesala sam u vrtiću, skrivećki doma, u plesnoj školi, u plesnoj grupi… Ta plesna škola u moje je vrijeme bila priličan hit. Ali, uvijek je nedostajalo dječaka, pa je jedan dečkić uvijek morao imati po par partnerica.
Od toga je prošlo tridesetak godina, ali se situacija, bez obzira na kakav talent show ili TikTok i slične pojave, nije niti malo promijenila. Sam članak započinje izjavom jedne majke: “Tako mi je žao što moj sin ne pleše, a sve zato što bi mu se prijatelji rugali. Kod kuće stalno pleše i snima videa koja ponekad objavi na Tik Toku i onda mora slušati njihove uvrede. Jednostavno ne mogu prežaliti što ne ide u plesnu školu, a toliko je talentiran. Čak i kad bi upisao Hip-hop ili Breakdance, oni bi mu se izrugivali”.
Vratimo se malo u povijest.
Uvijek se plesalo
Najstarija svjedočanstva o plesu nalaze se na paleolitičkim špiljskim crtežima. Najraniji oblici plesa često su bili magijskoga značaja; u plesnim ritualima plesač je molio bogove da mu podare kišu, bogatiji urod, povećanje plemena i dr. Iako srednji vijek nije bio razdoblje povoljno za razvoj umjetnosti plesa, narod je nastavio s plesanjem plesova unatoč crkvenim zabranama koja je u tim plesovima isključivo vidjela ostatke poganskih rituala. Uz te pučke plesove prvi put se u povijesti pojavljuje društveni ples “visokih krugova”, dvorski ples plemstva, kasnije plesovi renesanse i baroka koji su uvelike crpili motive iz narodnih plesova.
Zamislite samo bečki dvor bez plesa? Zamislite da gledate seriju Bridgerton i da glumci ne plešu? Zamislite koncert Justina Timberlakea ili Justina Biebera, a da ne zaplešu!? Kakav bi bio nastup Michaela Jacksona?
Ako pogledate našu tradiciju, muškarci su uvijek plesali. Pogledajte Lado, sjetite se Vinkovačkih jeseni…
Kada i zašto je ples postao sramota?
Plešu li i vaši sinovi u nekom TikTok izazovu?
“U plesnu školu me natjerala sestra. Imala je neki popust i jednostavno je se nisam mogao otarasiti. I stvarno me bilo sram. U jednom sam momentu i razmišljao o tome kako će moja ekipa pomisliti da nisam dovoljno muško”, priznaje naš sugovornik. “Istina je da u plesnim školama nedostaje muškaraca, pa sam tako dva puta tjedno, posve besplatno, išao u plesnu školu i zabavljao se godinama. Bilo je to izvrsno mjesto za upoznavanje djevojaka”, kroz smijeh priznaje naš sugovornik tridesetčetverogodišnji, uspješan poslovni čovjek, koji je zamolio da ne navodimo ime u tekstu.
Čak sam naišla i na jedno istraživanje koje kaže da otprilike 60 posto žena iz SAD-a i otprilike 50 posto žena iz Europe tvrdi kako im je izrazito seksi kad muškarac pleše. Meni je izrazito seksi… Zar ne želite biti seksi svojim partnericama?
Tomislav Odžić poznatiji kao Tomo Vega, vlasnik sportskog plesnog kluba Vega u Velikoj Gorici autor je slikovnice ‘Lukasova plesna pustolovina’. Tomislav je počeo trenirati ples još kao dječak u 5. razredu osnovne škole kada je omjer dječaka i djevojčica u njegovoj skupini akrobatskog rock ‘n’ rolla bio 26:25 u korist dječaka.
Svojom slikovnicom ‘Lukasova plesna pustolovina’, želi ohrabriti djecu, pogotovo dječake, da se okušaju u plesu. I sam je objasnio zašto uopće priča o dječaku koji se počinje baviti plesom, a ne nogometom, karateom ili nečim sličnim… “Cilj mi je ukazati na ljepotu bavljenja sportom općenito, pa onda i plesom kao takvim. S druge strane želim ukazati na vršnjačko zlostavljanje, diskriminaciju, na neznanje, netoleranciju. Kroz priču se pojavljuju dvije obitelji koje sasvim drugačije reagiraju na to što im se sin želi baviti plesom”, izjavio je za portal Roditelji.hr.
“Generalno, unatrag desetak godina, nemamo taj problem da nam nedostaje muškaraca. Pretpostavljam da je to zbog toga što smo poznati ili masovni, nalazimo se na 8 lokacija, a i naši plesači su na televiziji u raznim showovima. Predrasude su još uvijek tu i samo se o njima radi. I teško je to razbiti. Međutim, sve više se traže plesači na različitim eventima i svima je zanimljivo vidjeti atraktivne kostime i plesačice i plesače. Tek nakon korone, mislim da će se sve više ljudi upisivati u plesne škole”, izjavio je vlasnik i direktor Plesnog centra Fredi, Zvonko Pleš.
Dobra baza za sve!
Prema Prednosti primjene plesa u radu s djecom predškolske dobi (Vlašić, Oreb i Horvatin-Fučkar, 2007.) navodi se kako današnja djeca zbog prosječno niskog stupnja razvoja motoričkih i funkcionalnih sposobnosti imaju nizak stupanj samopoštovanja, lošu sliku o sebi i nedovoljno energije da djeluju na najboljoj razini. Dalje navode kako je ples idealna aktivnost u radu s djecom predškolske dobi. On poštuje pravila rasta i razvoja, zadovoljava potrebu za kretanjem i igrom, predstavlja i dobru bazu za budući sportski život djece bez obzira na njegov budući smjer, recimo nogomet!
Zašto onda ne bismo poticali sinove da uče plesati prije negoli se osramote na vlastitom vjenčanju? I onako sve dolazi iz naša četiri zida, pa i ono izrugivanje s početka priče.
