U poslovnom svijetu koji se brzo mijenja, prilike za razvoj i napredak često se otvaraju samo onima koji su spremni preuzeti inicijativu i učiti na vlastitim iskustvima. Nadja Schaps Horvat, istaknuta liderica, CEO LQ, konzultantske tvrtke i mentorica, u svojoj karijeri promiče upravo takav pristup – hrabrosti, otvorenosti i kontinuiranom učenju.
U razgovoru za She.hr Nadja otkriva što znači prepoznati i iskoristiti priliku, kako graditi karijeru bez straha od izazova te zašto je podrška i mentorstvo ključno, posebno ženama koje su tek na početku svog profesionalnog puta.
U vašem nedavnom intervjuu savjetovali ste ženama na početku karijere da iskoriste prilike koje im se pruže. Kako prepoznati pravu priliku i što učiniti kada nam se otvori?
Mislim da ne postoji samo jedan pravi odgovor na ovo pitanje, ali pokušat ću biti jako pragmatična i reći da je za mene prava prilika kombinacija 3 faktora. Prvo, prilika ima smisla čak i kada maknem emociju. Kada maknemo “wow efekt”, hype i tuđe mišljenje — ostaje li nešto što ima realnu vrijednost? Prilike moraju imati temelja: tržište, potrebu, ljude ili dugoročnu logiku. Ako to ne postoji, nije riječ o prilici nego o distrakciji. Razmišljanje o prilici mi pruža mir, a ne samo uzbuđenje.
Drugim riječima, postoji jasnoća. I treće, možda i najvažnije, spremna sam platiti cijenu. Realno svaka prava prilika ima cijenu: vrijeme, fokus, odricanje, reputacijski rizik. Ključno pitanje koje si postavljam je “Jesam li spremna živjeti s posljedicama ove odluke?” Ako odgovor nije “da, svjesno biram to” — onda to nije moja prilika.
Prilike nisu rijetke — fokus je rijedak.
Što biste danas poručili sebi s početka karijere? Koja su ključna iskustva ili lekcije oblikovala vaš profesionalni put?
Imaj strpljenja, to učim još i danas. Ne žaliti za propuštenim prilikama. Ovo se nadovezuje na prvo pitanje. Svjesno sam propustila neke ‘prilike’ jer nisam bila spremna platiti cijenu i neko vrijeme zbog toga žalila. Danas uviđam da to zapravo niti nisu bile prave prilike i da se sve dogodilo s razlogom. Još jedna važna lekcija koju pokušavam intenzivno živjeti zadnje dvije godine je vjerovati u proces. Treba se maksimalno potruditi i pripremiti, ali u nekom trenutku vjerovati u proces.
Koliko je važno imati mentoricu ili mentora u poslovnom razvoju i što je za vas osobno značilo mentorsko iskustvo?
Imala sam tu sreću da me kroz cijeli život prate mentori i mentorice. Na početku karijere je to bio moj šef, čovjek od kojega sam nevjerojatno puno naučila o strategiji, ophođenju s ljudima, pripremi za sastanke…
Onda je u sklopu jednog mentoring programa došla Sanja. Naš formalni mentoring odnos je završio prije 7 godina, ali onaj neformalni i prijateljski traje i danas. Ako sam od Sanje nešto naučila, a naučila sam puno, onda je to da trebaš znati izabrati svoje bitke.
Tu su još i žene koje sam upoznala relativno nedavno, ali koje s punim povjerenjem mogu nazvati svojim mentoricama – Vilma, Ivana i Manuela, fascinantne, sposobne i snažne žene koje su tu za mene kada mi treba savjet. Jednom davno sam pročitala da bi svaka osoba trebala imati svoje ‘vijeće mudraca’. Sretna sam što ja svoje imam.
Kao CEO u LQ-u, koje biste vještine ili kompetencije izdvojili kao najvažnije za liderice 2026.?
Ključne kompetencije za liderice u 2026. ne bi bile samo “klasične” menadžerske vještine, nego kombinacija unutarnje zrelosti, sposobnosti vođenja ljudi i snalaženja u kompleksnosti.
U svijetu stalnih promjena liderica mora biti stabilna, što znači da razumije vlastite reakcije i obrasce, da zna upravljati stresom i da ne reagira impulzivno pod pritiskom. Naime bez ove kompetencije sve ostalo postaje nestabilno.
Liderica mora znati voditi kroz neizvjesnost jer planovi više nisu linearni. To uključuje donošenje odluka bez potpunih informacija, brzo prilagođavanje i vođenje tima kroz promjene bez gubitka fokusa.
Rad s ljudima postaje kompleksniji nego ikad i zbog toga mislim da emocionalna inteligencija nikada nije bila potrebnija. Naravno, postoji još niz važnih kompetencija poput donošenja odluka i preuzimanja odgovornosti, sistemskog razmišljanja, razvoja drugih kroz coaching mindset….
U kontekstu vašeg rada s programom mentorstva, kako danas poticati žene da ne boje se pitati za priliku koju zaslužuju?
Još u Novom zavjetu piše ‘Pitaj i bit će ti dano‘, točnije u Evanđelju po Mateju ‘Ištite i dat će vam se; tražite i naći ćete; kucajte i otvorit će vam se.’ Iskreno vjerujem da se ovo može primijeniti na sva područja života, a pogotovo na karijeru. Svaki puta kada osjetimo neugodu i/ili strah treba se zapitati što je najgore što se može dogoditi? U velikoj većini slučajeva da dobijemo ‘odbijenicu’. So what? ‘Progutaš’ ponos i ideš dalje, ali barem znaš da si pitala.
Iz osobnog iskustva kažem da svaka žena treba imati mentoricu. Smatram da su za dobar mentoring odnos sa strane mentijke potrebne određene predispozicije:
- važno je identificirati barem jedan cilj koji se mentoriranjem želi postići;
- pripremiti se za svaki susret;
- biti otvorena slušati i možda najvažnije
- biti spremna za promjene.
Mnoge profesionalke osjećaju pritisak da moraju „znati sve“ prije nego što se usude napraviti sljedeći korak. Kako prevladati taj strah i izgraditi samopouzdanje u vlastite sposobnosti?
Mislim da je pritisak da ‘moramo znati sve‘ prije idućeg koraka imanentan svim ženama koje su odrasle u ovom društvenom i kulturološkom okruženju. Vraćamo se na gornje pitanje, a to je: ‘Što je najgore što se može dogoditi?’. Često mi ljudi znaju reći da sam hrabra, što me uvijek iznenadi. Ja smatram da kod mene nije riječ o hrabrosti nego o kombinaciji pragmatičnog pristupa i mojeg uvjerenja da je život lijep i da u njemu treba preuzimati razumnu količinu rizika. Sve je rješivo ako doma imate zdravu bazu. U tom području sam ipak spremna puno manje riskirati.
Sve je rješivo ako doma imate zdravu bazu.
Pitanje kako izgraditi samopouzdanje je kompleksno, te na njega mogu odgovoriti isključivo iz vlastitog iskustva. Moje temeljno samopouzdanje je bazirano na odgoju i sportu. Imam sam tu sreću da imam majku koja je uvijek vjerovala u mene i ‘radila’ na mojem osjećaju vrijednosti. Mislim da je zadatak svake od nas da osjećaj vrijednosti prenosi svojim kćerima i ženama kojima je okružena, da ih bodri i bude iskrena podrška. Samopouzdanju je pridonio i sport koji me već u ranoj dobi naučio ustati svaki puta kada ‘padnem’.
Na kraju, koja je vaša inspiracija i motivacija da i dalje promičete podršku, znanje i razvoj liderica u Hrvatskoj i regiji?
Moja vječna inspiracija su moja djeca i sve divne žene koje me okružuju. Imala sam tu sreću da sam bila, a i dalje jesam, okružena ljudima koji su mi podrška i koji su mi pružili ruku kada je trebalo. Želim nešto vratiti društvu u kojem živim i radim, te zbog toga iskreno promičem podršku, znanje i razvoj. Na kraju, želim svojoj kćerki i sinu da odrastaju i žive u boljem društvu, te im vlastitim primjerom pokazati da promjena kreće od nas samih.