Nemaš ništa, a imaš sve

Kao što često paradoksalne stvari u životu znaju biti, baš poput naslova ovog teksta, upravo takva je i situacija u kojoj smo svi kolektivno zapeli trenutno. Živimo, ali na pauzi. Ili možda, živimo punim plućima, ali na pauzi.

Sretni smo jer smo zdravi, uslijed svjetske pandemije. Sretni smo jer napokon imamo više vremena za provoditi s obitelji, iako nismo sigurni u stabilnost budućnosti koju ćemo joj moći pružiti. Sretni su i naši kućni ljubimci jer ovoliku pažnju svojih vlasnika nisu već dugo dobili. Sretni smo jer smo napokon na prisilnom godišnjem odmoru i iako možda ne znamo što bismo sa sobom, dobili smo potajno priželjkivano vrijeme za sebe. Imamo vremena za pospremiti neurednu kuću kojoj je trebalo temeljito izokretanje, kao i mentalne ladice u koje smo prečesto gurali stvari za riješiti kasnije. Tješimo se da će sutra biti bolje, iako nas je danas strah. Ali u redu je bojati se. Bojimo se novih nepoznatih stvari, ali ponajviše bojimo se promjena. Stoga, zastanimo i malo uđimo u sebe. Promjene su zato tu.

Možda je i ovo poruka prirode koju nam šalje, baš kao što i bolest poručuje našem tijelu da uspori jer se mora rebalansirati. Kada ne možemo već izaći van, možda je napokon vrijeme da naučimo ići na unutra. Okrenuti se prema sebi. I prema pravim životnim vrijednostima. Misli najbolje sabiremo u tišini, kada nitko oko nas ne govori i ne gleda.

Osobni razvoj

Kada nas život tjera na granične okolnosti, preostaje nam da zauvijek ostanemo na starom ili da prigrlimo promjene i evoluiramo. Kaže se da ono što nas ne ubija, ojača nas. Koliko smo fleksibilni promijeniti se i prilagoditi situaciji, toliko će nam dobro ili loše biti. To se zove osobni razvoj. Kada nam naše emocionalno i spiritualno iskustvo proširi vidike i otvori um, kada nas život natjera da pronađemo nove kreativnije puteve, pa i nove skrivene talente, on nam ustvari vraća vjeru u sebe i spoznaju da se uvijek, bilo kada, u bilo kojem trenutku možemo osloniti na samog sebe. Daje nam slobodu. Ova četiri zida u kojima smo zapeli, možda više nego ikad učinila su nas slobodnim.

I zato, iskoristi ovo vrijeme da investiraš u sadašnjost jer time investiraš u budućnost, koja će brzo doći, i sve ovo oko nas brzo proći. Investiraj u svoju edukaciju, propuštene prilike i propuštene trenutke sa svojim bližnjima. Svaka neprilika stvara novu priliku. Iako kažemo da ćemo zauvijek pamtiti, prebrzo zaboravljamo. Kada se promjena desi iznutra, onda ipak ne zaboravljamo.

I pod ovim nepovoljnim okolnostima učimo i da imamo jedni druge, i da je u redu osloniti se na druge. Ispunjava nas iznutra jednom divnom toplinom koja se zove „zajedništvo“. Mareći za druge, marimo i za sebe. Suosjećanje i zahvalnost, oh koliko te jednostavne stvari sada dobivaju toliko na značenju. Suosjećanje i za prirodu koja nam pruža svoj dom. Nije ona ljuta, samo mudra. Prava učiteljica.

Jednom kada naučimo podignuti svoju vibraciju, nasmiješiti se životu…on će se nasmiješiti i nama. I uvijek ćemo imati novih prepreka ili prilika da počnemo ispočetka, ovisi samo iz kojeg kuta gledaš. Jer kada nemaš ništa, imaš sve. Imaš novi početak. I uvijek imaš ono što je najbitnije, a to je ljubav i vjera.

„Pura Vide“

Možda bi se stoga mogli ugledati na Costa Ricu i njenu filozofiju „Pura Vide“. Pura Vide je izraz koji dolazi iz istoimenog meksičkog filma iz 1956. godine u kojem glavni glumac stalno ponavlja ovaj izraz kako bi održao optimizam, usprkos nesretnim okolnostima koje su ga konstantno okruživale. Filozofija ovog izraza „jednostavnog življenja“ govori nam da uživamo u životu i budemo sretni – da živimo u skladu s pravim životnim vrijednostima, bez drame, brige i žurbe, imamo fokus na ono što je važno u životu (a nije materijalne prirode), da se ne zamaramo sitnim nezgodama (jer će ih uvijek biti) i da uživamo u svakodnevnim životnim sitnicama.

Autor teksta: Požuri Polako