Ovaj tjedan, tijekom jednog telefonskog razgovora, rođakinja mi se povjerila: „Već sada me hvata stres zbog Božića. Znam kako to obično ide i već vidim da će i ove godine biti isto. Svekrva i njezini pasivno-agresivni komentari – već ih mogu čuti.“ Uz uzdah je nastavila: „Znaš, nekad zna biti baš bezobrazna, a s godinama kao da nema više nikakav filter. Prošli Božić nije rekla ni riječ o unuku, nego se cijelo vrijeme žalila na cijene benzina i koliko je skupo doći do nas. Ponekad stvarno pomislim, jesu li blagdanska okupljanja uopće vrijedna truda? Ove godine želim Božić provesti sa suprugom i djecom, u miru, bez stresa.“
I mislila je ozbiljno. Mnogi od nas osjećaju se isto kao ona: pristajemo na neugodne božićne večere ne zato što to želimo, nego zato što osjećamo da moramo – zbog tradicije, zbog očekivanja, zbog mira u kući. Umjesto da uživamo u blagdanima, pristajemo na tuđe uvjete, iscrpljeni, s umornom djecom i vrećicama poklona, bez stvarne radosti. Ako vam ovo zvuči poznato, nastavite čitati – možda je upravo ove godine pravo vrijeme da postavite granice koje će sačuvati vašu božićnu radost.
Vjerojatno se pitate: „Kako?“ Bez brige, sve ću vam objasniti.
Magistrica sam komunikologije i edukantica psihoterapije te ću vam kroz ovaj članak pomoći razumjeti što su granice i zašto ih teško postavljamo.
Što zapravo znači postaviti granice?
Zamislite granice kao način na koji želite da vas ljudi u vašem životu tretiraju. One predstavljaju emocionalni i fizički prostor koji vam omogućuje da budete svoji, bez pritiska da budete nešto što niste.
Ako vam nešto nije prihvatljivo, imate pravo reći da nećete tolerirati takvo ponašanje. Razmislite o sljedećem: ljudi će vas nastaviti tretirati s nepoštovanjem ako im to dopuštate. Ako to dopustite, šaljete toj osobi (i sebi) poruku da ne zaslužujete bolji tretman. Želite lito u svojim odnosima?
Znam da na prvi pogled ovaj pristup može zvučati odlučno, ali granice nisu oružje koje koristimo da bismo prijetili drugima. Naprotiv, one služe nama – i našim obiteljima. Bez njih, mogli bismo se naći iscrpljeni zbog previše obveza tijekom Božića.
Zašto nam je teško postaviti granice?
Kada postavljamo granice, važno je biti jasan i odlučan u komunikaciji. Ponekad to znači ponoviti svoj odgovor više puta, istim riječima, kako bismo naglasili svoju odluku. Nema potrebe za objašnjenjima, isprikama ili ponudama alternativnih rješenja – budite jasni i dosljedni. Ako ne održite svoju odluku, cijeli proces gubi smisao. Da bismo postavili granicu, moramo povući jasnu crtu i udaljiti se od prostora (ili osobe) u kojem se ne osjećamo ugodno (ili uz koju se ne osjećamo ugodno). Postavljanje granica može biti izazovno jer često proizlazi iz nezdravih uvjerenja, poput onih koja se vežu uz obiteljske odnose tijekom blagdana:
- Moram držati obitelj na okupu. (Svaki odrasli član obitelji ima podjednaku odgovornost za to!)
- Obitelji bi uvijek trebale provoditi Božić zajedno (Tko to kaže? I do kojeg koljena vrijedi to pravilo?)
I naravno, misao koja je korijen ne postavljanja granica:
- Nikad ne smijem reći „ne“. (Uvijek imate pravo reći „ne“!)
Evo primjera granica za vrijeme blagdana:
- Jasno i direktno: „Ne, hvala, ne ide mi se na božićni party ovaj vikend. Zabavite se i pošaljite mi slike!“
- Diplomatsko odbijanje: „Nažalost, ove godine neću moći organizirati ručak za sve. Može li netko drugi preuzeti organizaciju ove godine da malo odmorim? “
- Ograničavanje vremena: „Hvala na pozivu, rado ću doći na kratko, ali moram otići oko (sat do kojeg vam odgovara biti na druženju).“
- Kompromisno rješenje: „Da, rado bih da se vidimo ovih blagdana, ali voljela bih da se nađemo u gradu na adventu – tako nitko neće trebati pospremati.“
Tea Bašić je komunikologinja koja je završila propedeutiku psihoterapije i uvodnu edukaciju iz transakcijske analize, psihoterapijskog pravca, a trenutno pohađa napredni studij psihoterapije – TA202. Živi u Svetoj Nedelji s obitelji i nevjerojatno razmaženim biglom. Kada nije za računalom, istražujući ili pišući, pronaći ćete je na planinarskoj stazi ili sklupčanu uz knjigu. Voli putovati, a ljubav prema povijesti pripisuje djetinjstvu koje je provela s djedom, gledajući TV kalendar. Na društvenim mrežama (@teabasicc) nastoji inspirirati i potaknuti druge na čitanje, dijeleći knjiške preporuke i svoja iskustva iz edukacija u psihoterapiji.