Kako znati kada je vrijeme za promjenu? I kako skupiti dovoljno hrabrosti da okreneš smjer, čak i kada si već duboko uhodana u poslu koji dobro znaš?
Katarina Divjanović je magistra ekonomije koja je oko 10 godina radila za uspješne globalne tvrtke u području razvoja poslovanja, digitalnih inovacija i consultingu.
Sjedila je za stolom s menadžmentom vodećih njemačkih kompanija iz IT i automobilske industrije te vodila projekte koji su zahtijevali strateško razmišljanje, analitičnost i preciznost. No, paralelno s profesionalnim uspjehom, rasla je i njezina želja za dubljim razumijevanjem sebe i ljudi. Taj unutarnji glas postajao je sve jači i umjesto da ga utiša, odlučila ga je poslušati.
Danas, nakon potpunog karijernog zaokreta, Katarina radi upravo ono što je oduvijek osjećala da je njezin poziv: bavi se osobnim razvojem i coachingom. Kao mama troje djece, voditeljica podcasta „Modul za rast“ i osnivačica GEN-M zajednice, okuplja žene koje žele mijenjati svoje obrasce, graditi autentične živote i ispuniti svoj potencijal.
Katarina poručuje: „Ako u sebi osjećaš da si stvorena za više taj osjećaj moraš slijediti. On nije slučajan, on je tu da pronađeš svoju svrhu i zaživiš svoju najbolju životnu priču.“
S Katarinom smo razgovarali o tome kako prepoznati da je vrijeme za promjenu, što nas najviše koči da zakoračimo u novo poglavlje, te zašto je upravo osobna zrelost najveća karijerna prednost.
Katarina, kako je izgledao tvoj put od IT sektora do područja osobnog razvoja?
Što je bio onaj prvi trenutak kada si osjetila da želiš promjenu?
Nedugo nakon što sam završila Ekonomski fakultet u Zagrebu, dobila sam posao u jednoj consulting kompaniji u Njemačkoj. Radila sam blisko s inženjerima i kao žena u tehnološkom svijetu, donosila onu „nježniju“ perspektivu koja je njima nedostajala. No, posao u consultingu nakon nekog vremena počeo me iscrpljivati. Do kasno navečer ostajala bih u uredu, nonstop pokušavala ispuniti nerealne rokove, borila se za svoje mjesto na korporativnoj ljestvici. Bila sam na rubu burnouta.
U tom periodu sam se udala i poželjela sam ostati trudna, no to se nije događalo. Tada sam osvijestila da do trudnoće vrlo vjerojatno ne dolazi jer sam pod konstantnim stresom i da je vrijeme da preuzmem odgovornost za svoje zdravlje i svoju sreću. Ubrzo sam ostala trudna i krajem 2019. rodila svoju prvu djevojčicu.
Tada se rodila i ideja o podcastu o osobnom rastu – tema kojom ću se godinama baviti. Početkom 2020. imala sam spreman koncept, ali pandemija je sve zaustavila. Oprema nikada nije stigla, pa sam to shvatila kao znak da nije pravo vrijeme.
Pet godina kasnije, s troje djece i povratkom u Hrvatsku, ideja me i dalje pratila. Pitala sam se je li kasno za promjenu karijere i je li uopće moguće zarađivati dovoljno s onim što voliš, no znala sam da dozvolu za početak moram dati sama sebi. Upisala sam certifikaciju za life coaching, otvorila Instagram i pokrenula podcast bez plana, ali s povjerenjem u put.
Koji su, po tvom iskustvu, najčešći znakovi da je vrijeme za zaokret u karijeri?
Kako ih prepoznati, a ne ignorirati?
Kod mene su znakovi bili: preopterećenost, kroničan stres i nedostatak smisla u onome što radim. Ja sam čekala predugo i ne bi preporučila nikome da čeka da mu tijelo počne davati signale.
Prepoznati ih možemo tako da budemo iskrene prema sebi i svakodnevno se pitamo: ima li smisla ovo što radim? Osjećam li se ispunjeno na svom poslu? Iskorištavam li zaista svoje talente?
Ako je odgovor ne, onda se možemo zapitati ova tri pitanja:
- U kojim radnjama toliko uživam da zaboravim na vrijeme?
- Na koji način želim da moj rad utječe na druge (ili na svijet)?
- Kako želim da izgleda moj običan dan na poslu?
Ono što je meni puno pomoglo je vraćanje u djetinjstvo i podsjećanje što sam voljela raditi kao mala, u čemu sam bila dobra i što me najviše interesiralo. Vratiti se mlađoj verziji sebe ponekad je najbolje što možemo napraviti da bismo otkrili što zapravo želimo.
Mnogi ljudi osjećaju strah od promjene – financijske, društvene ili emotivne.
Kako si se ti nosila s tim strahom? Što ti je pomoglo da napraviš prvi korak?
Počela sam graditi svoju poduzetničku priču uz stalan posao – u pauzama od posla ili kasno navečer nakon što djeca zaspu. Nisam htjela dati otkaz jer sam osim financijske sigurnost htjela graditi ovu priču iz čiste namjere i neopterećenosti. Nisam htjela vući poteze radi zarade. Odabrala sam rasti postepeno, ali na čvrstim temeljima. Danas sam nešto više od godine dana u ovoj ulozi i mogu reći da sam odabrala ispravan put.
Najgora greška je čekati da strah nestane. On može postati manji kada ga imenujemo i konkretiziramo čega se zapravo pribojavamo. Umjesto „bojim se promijeniti posao”, konkretiziraj: “Bojim se da neću imati dovoljno novca.”, “Bojim se da ću razočarati druge.”, “Bojim se da ću pogriješiti.”…
Kada saznamo što nas točno plaši, strah postaje nešto što možemo adresirati, a ne nešto što nas paralizira.
Kako sada, s odmakom, gledaš na svoj prijašnji posao?
Vidiš li da ti je sve to bilo nužno iskustvo da bi danas bila ovdje gdje jesi?
Definitivno da. Ja vjerujem da se sve u životu događa s razlogom i da su nam određene situacije dane kako bi nešto iz njih naučili. Da nisam provela toliko godina radeći u korporaciji, ne bi bila ovo što sam danas. Možda ne bi niti razvila potrebne vještine koje mi sada dobro dođu u poduzetništvu. A definitivno ne bi znala čemu stremim i što je to što nikako ne želim. Ponekad je i „shvatiti što ne želimo“ dovoljno važna lekcija koju možemo naučiti na radnom mjestu kojeg ne volimo.
Što bi poručila ženama koje osjećaju da su „zapele“ u poslu koji im više ne donosi smisao?
Gdje da počnu i kako da pronađu hrabrost?
Poručila bi im da odgovore ne traže vani kao što sam ja godinama tražila, nego da ih probaju pronaći unutar sebe. Konkretizirati što ih točno koči da naprave promjenu – što se boje da bi mogle izgubiti, od koga bi mogle biti osuđene i odbačene, što će se najgore dogoditi ako pokušaju?
Mi često mislimo da je hrabrost odsutstvo straha, ali to nije istina. Hrabrost znači da djelujemo unatoč strahu. Akcije kao što su primjerice: prilagoditi svoj životopis, prijaviti se za informativan razgovor, upisati edukaciju koju dugo želimo: naizgled se čine male, ali stvaraju osjećaj moći i grade nam put ka željenoj promjeni.
Ponekad je potrebna samo odluka da krenemo. A, sve ostalo će se slagati kako se budemo kretali.