S obzirom na emancipaciju, u takvim bismo situacijama očekivali pojavu agresivnijih žena, sličnih junakinjama iz filmova koje kad dođe do frke problem rješavaju jednim udarcem ili pogledom.
Činjenica je, međutim, da film govori jezikom imaginacije, a u stvarnosti i dalje nailazimo na shvaćanje koje muškarcu na poslu dopuštaju obraćanje ženi kao seksualnom objektu, iako ona s njim dijeli tek ured, a ne i bračne odaje.
Mirne i povučene su lakši plijen
Odlučujuću ulogu u tome ima osobnost žrtve. Često su to mirne i tihe osobe, nikome na putu. Grabežljivac misli kako će se takve, povučene, teže odlučiti prijaviti uznemiravanje. Najčešće je u pravu.
Lakši plijen nerijetko su i i žene s osjećajem manje vrijednosti. One su tijekom života – nerijetko već od djetinjstva – navikle biti žrtve, trpjeti i izvan radnoga okruženja pa im je nekako prirodno da se tako prema njima odnose i na radnome mjestu.
Istraživanja govore kako među žrtvama seksualnoga uznemiravanja na poslu osobito često nailazimo na samohrane majke s djecom. Njihova je šutnja, naime, vapaj egzistencijalno ugrožene osobe radi straha od gubitka radnoga mjesta.
U slučaju nezaposlenosti stradat će i njezino dijete, što ona ni pod koju cijenu neće dopustiti. Svojim će izbjegavanjem sukoba zlostavljaču zapravo poslati poruku o ranjivosti, što će on protumačiti kao pristanak te će se tako zlostavljanje nastaviti.
Šutnja o zlostavljnju ništa ne rješava
Do seksualnoga uznemiravanja na poslu dolazi i zbog toga jer je često na snazi zakon šutnje. Samo jedna do sedam posto žrtava prijavljuje seksualno zlostavljanje na poslu.
Što zbog srama i nelagode kad je riječ o kolegi, što zbog straha kad je zlostavljač šef, žena se često odlučuje na šutnju, čineći pritom veliku pogrešku.
Nitko vam ne može pomoći u toj vašoj agoniji, ako nitko ne zna koliko ste ugroženi. Postoji i mogućnost kako su i ostali primijetili kako vas je kolega uzeo za metu seksualnoga napada, no odabiru ne miješati se jer vi niste o tome progovorili te se zadovoljavaju okretanjem glavom misleći: "Jadnica! A tko zna, možda joj i odgovara!"
„Uh, što volim kad mi ne daš“
Otvorite prostor pozitivnim promjenama te se za početak nedvosmisleno verbalno oduprite zlostavljaču. Ako nastavi s istim ponašanjem, možda čak i žešće uz primjedbe poput: "Baš si lijepa kad se ljutiš" ili "Uh, što volim kad mi ne daš", morate poduzeti neke ozbiljnije korake.
Upoznajte šefa ili upravu tvrtke s kakvom neugodnošću se susrećete. Ako ne poduzmu ništa, a zlostavljač i nakon toga nastavi pohod na vašu intimu i privatnost, možete se obratiti inspektoru rada, pravobraniteljici za ravnopravnost spolova ili Udruzi za pomoć i edukaciju žrtava mobbinga.
Već će sâma žalba pozitivno djelovati na vaše psihičko zdravlje, a zlostavljača vjerojatno natjerati da konačno povuče šape k sebi, jer šefovoj ruci nije mjesto na vašoj guzi.
Činjenica je, međutim, da film govori jezikom imaginacije, a u stvarnosti i dalje nailazimo na shvaćanje koje muškarcu na poslu dopuštaju obraćanje ženi kao seksualnom objektu, iako ona s njim dijeli tek ured, a ne i bračne odaje.
Mirne i povučene su lakši plijen
Odlučujuću ulogu u tome ima osobnost žrtve. Često su to mirne i tihe osobe, nikome na putu. Grabežljivac misli kako će se takve, povučene, teže odlučiti prijaviti uznemiravanje. Najčešće je u pravu.
Lakši plijen nerijetko su i i žene s osjećajem manje vrijednosti. One su tijekom života – nerijetko već od djetinjstva – navikle biti žrtve, trpjeti i izvan radnoga okruženja pa im je nekako prirodno da se tako prema njima odnose i na radnome mjestu.
Istraživanja govore kako među žrtvama seksualnoga uznemiravanja na poslu osobito često nailazimo na samohrane majke s djecom. Njihova je šutnja, naime, vapaj egzistencijalno ugrožene osobe radi straha od gubitka radnoga mjesta.
U slučaju nezaposlenosti stradat će i njezino dijete, što ona ni pod koju cijenu neće dopustiti. Svojim će izbjegavanjem sukoba zlostavljaču zapravo poslati poruku o ranjivosti, što će on protumačiti kao pristanak te će se tako zlostavljanje nastaviti.
Šutnja o zlostavljnju ništa ne rješava
Do seksualnoga uznemiravanja na poslu dolazi i zbog toga jer je često na snazi zakon šutnje. Samo jedna do sedam posto žrtava prijavljuje seksualno zlostavljanje na poslu.
Što zbog srama i nelagode kad je riječ o kolegi, što zbog straha kad je zlostavljač šef, žena se često odlučuje na šutnju, čineći pritom veliku pogrešku.Nitko vam ne može pomoći u toj vašoj agoniji, ako nitko ne zna koliko ste ugroženi. Postoji i mogućnost kako su i ostali primijetili kako vas je kolega uzeo za metu seksualnoga napada, no odabiru ne miješati se jer vi niste o tome progovorili te se zadovoljavaju okretanjem glavom misleći: "Jadnica! A tko zna, možda joj i odgovara!"
„Uh, što volim kad mi ne daš“
Otvorite prostor pozitivnim promjenama te se za početak nedvosmisleno verbalno oduprite zlostavljaču. Ako nastavi s istim ponašanjem, možda čak i žešće uz primjedbe poput: "Baš si lijepa kad se ljutiš" ili "Uh, što volim kad mi ne daš", morate poduzeti neke ozbiljnije korake.
Upoznajte šefa ili upravu tvrtke s kakvom neugodnošću se susrećete. Ako ne poduzmu ništa, a zlostavljač i nakon toga nastavi pohod na vašu intimu i privatnost, možete se obratiti inspektoru rada, pravobraniteljici za ravnopravnost spolova ili Udruzi za pomoć i edukaciju žrtava mobbinga.
Već će sâma žalba pozitivno djelovati na vaše psihičko zdravlje, a zlostavljača vjerojatno natjerati da konačno povuče šape k sebi, jer šefovoj ruci nije mjesto na vašoj guzi.
You must be logged in to post a comment Login