U svijetu gdje se ljubav često koristi kao paravan za osobne interese, licemjerje postaje novo normalno. Svi govore o ljubavi, ali malo tko je spreman preuzeti odgovornost koju ona nosi. Ljubav nije samo osjećaj; ona je odluka, čin volje i, iznad svega, odgovornost.
Promatrajući društvene mreže, vidimo parove koji se zaklinju na vječnu ljubav, stoje nasmiješeni jedno kraj drugoga u nekom ludom zagrljaju, a istovremeno traže “bolje opcije” pišući poruke. Licemjerje? Možda. Ili samo strah od stvarnog života, intimnosti i obaveze. Možda i strah od pogreške?
Jer prava ljubav zahtijeva trud, kompromis i, ponekad, zamislite – žrtvu.
Odgovornost u ljubavi
Što bi to značilo – biti odgovoran u ljubavi? Odgovornost u ljubavi znači biti tu i kada je teško, ne samo kada je sve savršeno. Znači slušati, razumjeti i podržavati, čak i kada se ne slažemo. Zamislite vi to – čak i kada nije sve onako kako smo zamislili! Ali u vremenu instant zadovoljstva, instant veza i instant prijateljstva – odgovornost postaje teret koji mnogi nisu spremni nositi.
Uz to smo i licemjerni. Licemjerje se očituje i u društvenim normama koje promoviraju ljubav. Morate biti sretni, zaljubljeni i posebni. Ali, osudit će sve one koji vole “drugačije”. Parove istog spola, međurasne parove ili one parove s velikom razlikom u godinama. Posebno ako je žena starija. U svim tračevima – uvijek je on taj kojem će ta ‘baba’ dosaditi. Možda ćete se i iščuđavati nečijim izborima i lijepiti etikete na njih. Jer – lakše je nalijepiti etiketu nego pokušati razumjeti.
I gdje je tu poštovanje? Gdje je tu ljubav prema bližnjima? Gdje je prihvaćanje? Licemjerno smo društvo koje se hvali tolerancijom, a ipak prakticira isključivost.
Kontrola i ljubav
U obiteljima se ljubav često koristi kao izgovor za kontrolu. “Sve radim iz ljubavi prema tebi“, kažu roditelji dok nameću svoje neostvarene ambicije djeci. O osjećaju krivlje kod djece ne bih danas pisala, ali vjerujem da znate na što mislim. I dok je po njihovom, sve je savršeno. Čim malo skrenete s puta – ucjene i nametanje osjećaja krivnje…
Nažalost ili sreću, odgovornost roditelja nije da oblikuju djecu prema svojim željama, već da ih podrže da postanu ono što jesu. Da budu dobri ljudi, da vole druge ljude, da budu pošteni, moralni… Težak je to zadatak, postaviti jedno malo biće na noge i reći da si uspio odgojiti dobrog čovjeka. Vjerujte mi, lakše je odgojiti dobroga doktora ili odvjetnika nego jednostavnog, dobrog čovjeka.
Prijateljstva?
I u prijateljstvima se ljubav zna pretvoriti u toksičnu ovisnost. Prijatelji koji očekuju da uvijek budemo dostupni, da se slažemo s njima bez propitivanja, koriste ljubav kao sredstvo manipulacije. Odgovornost u prijateljstvu znači postaviti granice i poštovati tuđe.
Međutim, da bismo istinski voljeli, ne samo partnere, nego i djecu, roditelja, prijatelje – moramo biti iskreni prema sebi, ali i njima. Moramo prepoznati kada koristimo ljubav kao izgovor za vlastite nesigurnosti i strahove.
Nije se lako suočiti s vlastitim licemjerjem, a nije lako niti preuzeti odgovornost za svoje postupke i riječi. Jer samo tada možemo istinski voljeti i biti voljeni.
Autentičan pogled na svakodnevne životne izazove, društvene norme i kompleksnost međuljudskih odnosa. Kolumne, pisane s dozom ironije i humora, pružaju osvježavajuću perspektivu, omogućavajući čitateljima da se poistovjete s temama i potiču ih na razmišljanje.
