Kako si? Dobro, sve je ok. To je standardni odgovor jer većina ljudi ne želi ni čuti ništa drugo. A to je zato jer smo naučeni biti “pristojni” pa onda lažemo sebi i drugima.
“Mi smo glumci u svom životu, pretvarajući se da smo ono što želimo da ljudi misle da jesmo.”
Simone Elkeles
Bijele laži
Odmalena kad god bih pitala odrasle oko sebe kako su rekli bi dobro, sve je u redu. A zapravo su bili ili umorni ili nezadovoljni i još puno varijanti na tu temu. Tako da sam i ja te osjećaje naučila povezati s biti dobro.
Zato što učimo modeliranjem roditelja i okruženje s vremenom i mi naučimo biti “pristojni” pa lažemo. Ali to su bijele laži.
I nije čak ni problem u laganju i procjenjivanju što ćeš kome i u kojoj situaciji reći. Problem nastaje jer osjećaj nezadovoljstva, ljutnje, frustracije ili boli prihvatimo kao dobro sam.
Razumljivo je da roditelj neće sve što ga muči reći djetetu jer nije ti dijete psihijatar. Ali istovremeno je potrebno biti i iskren.
Nema potrebe objašnjavati detalje ali reći trenutno nisam dobro je važno. Potrebno je reći danas sam umoran ili tužan, boli me glava ili ne želim ići na posao. Tako učimo razliku između raznih osjećaja.
A još važnije tako naučimo kako je normalno biti i loše i normalno je ne željeti uvijek raditi sve ono što trebamo kako bi život funkcionirao.
“Ne izgledate lažno kad se nesvjesno pretvarate.”
Toba Bet
Budi pristojna
Umjesto toga i ja sam naučila biti “pristojna“ jer važno da na van izgleda kao da je sve dobro. Ne smije se pokazati slabost, priznati greška, a samim time i ni preuzeti odgovornost. Ne smije se pričati o pravim osjećajima.
Ali zato se smije biti sarkastičan. Štoviše sarkazam je znak inteligencije! Ili prigovarati svima i svemu, prosuđivati, osuđivati, ogovarati, sve se to smije. Naravno da će biti tako kad otkako znamo za sebe sve mora biti dobro. Negdje mora izaći i druga strana medalje. I onda ne valjaju ljudi, država, svijet, a posebno život. To ti je tako u životu. Život je kriv!
Kao da je život odvojen od mene. Ja sam život! Život je onakav kakvim ga svako za sebe pa onda kolektivno odlučimo napraviti.
“Razumijemo li koliko maska može biti opasna. Svi postajemo ono što se pretvaramo.”
Patrick Rothfuss
Nisam dobro
Dugo mi je trebalo da skužim razliku i priznam bar sebi da ponekad nisam dobro.
I tko kaže da svaki dan moram biti dobro i zadovoljna sobom ili životom? A kada znam da je ok da nisam dobro, lakše mi je prihvatiti sve što se događa. Jer jedan dan sam dobro čak odlično, a drugi nisam. Često se to i u danu promjeni više puta.
U redu je reći nisam dobro. Umorna sam, ne mogu više. Da, umorna sam od načina života i brojnih stvari koje su nepotrebne, nelogične i nehumane. Način života i svoju ulogu u njemu treba preispitati. I vrlo je jednostavno jer nema smisla poricati ono što jeste. I sasvim je u redu prihvatiti sve varijante sebe. A na prvom mjestu preuzeti odgovornost za svoju ulogu u svemu.
Nisam žrtva okolnosti. Ja sudjelujem, ja odlučujem biti ovdje i ovako.
I svaki puta kada kažem da sam dobro, a nisam, ja lažem. Nisu bitna opravdanja poput ma ljudi to neće shvatiti jer ih nije briga ili to je malo dijete pa ga treba zaštiti. To je sve dio stare paradigme i dugoročno si štetimo.
Recimo kako je i kako smo! Nema potrebe niti smisla da sami sebe i svima oko sebe lažemo. A onda će s vremenom i stanardni odgovor dobro sam, sve je ok zaista postati istina.
“Povijest je skup dogovorenih laži.
“Napoleon Bonaparte
Autorica Ivana Song.
