Mozak je nevjerojatno složen organ koji može pohraniti golemu količinu podataka i procesuirati ih velikom brzinom. Kako bi se nosio sa svim informacijama koje primamo, često pojednostavljuje procese i brže dolazi do zaključaka. Nekada je to dobro jer nema smisla da se opterećujemo svim informacijama koje nam dolaze do mozga. Samo bi mozak bio preopterećen i ne bi znao koje informacije nam dati u fokus. Postoje i brojni primjeri kad mozak to radi kad ne bi trebao, a ja ću se zadržati na području fitnesa.
Borilački sportovi
Iako sam cijeli život u sportu, nikada nisam pratio borilačke sportove. Tek sam na fakultetu imao priliku susresti se s njima i sam ih isprobati. Tad su mi to bili samo predmeti i nisam se zamarao time niti previše razmišljao o tome. Igrao sam košarku i ostale sportove te me borilački sportovi nisu zanimali toliko.
Tijekom fakulteta otišao sam pogledati pokoju borbu i to je to. Kasnije sam i radio za jedan boksački klub, ali sam bio u području rekreacije i nisam imao doticaja s boksačima, osim što sam ih susretao. Tek par godina nakon što sam tamo prestao raditi, palo mi je na pamet koliko bi boks bio dobar i zabavan. Boks je dobra vrsta aktivnosti, zabavna, dinamična i čak te malo nauči o samoobrani.
Nije mi bilo jasno kako se prije nisam toga sjetio, a i kad sam se sjetio samo mi je prošlo kroz glavu bez da nešto učinim. Tek mi je kasnije sinulo da boks ili bilo koji borilački sport nisu rezervirani za određeni tip ljudi i da bismo se svi mogli okušati u nečem novom, neovisno o dosadašnjim iskustvima. Sjetio sam se da sam već trenirao borilačke sportove na fakultetu i da nema ništa loše u tome. Unatoč tome, nisam to tako vidio. A zapravo je bilo u potpunosti drugačije.
Promjena perspektive
Promjena perspektive dovela me do toga da se upišem na boks i učim nešto novo. Nisam bio drugačija osoba jer sam to trenirao/učio tada te me to iskustvo nije nešto puno promijenilo. Sad već razmišljam o promjeni na neki drugi borilački sport, samo zbog promjene i učenja novih stvari.
Malo mi je drugačije razmišljanje nakon svih novih iskustava, ali ne mogu reći da sam druga osoba. Naravno, košarka mi je i dalje prvi izbor aktivnosti, ali ovo mi je dalo nove oblike, strukture, tehnike i dimenzije treniranja. Uostalom, i taktika sporta je malo drugačija i tjera moj mozak da ispravno postupi svaki put. To sve može biti bez sparinga (rekreativnih borbi), ali, ako nekad i to poželim, mogu i to probati (možda i u drugom sportu).
Niti jedan put nije – krivi pu!
Poanta ove priče je, za sve one koji misle da vježbanje nije za njih, da to rade neki drugi ljudi. Istina je, zapravo, da su to ljudi poput vas – jedina je razlika možda u trenutku kada su počeli. Svatko ima svoj put i ni jedan put nije kriv. Samo ide drugom rutom.
Bolje je krenuti na judo, kickboxing ili karate s 50 godina nego nikada. Tako je dobro krenuti na bilo koju aktivnost. Bitno je osloboditi se predrasuda i brzog zaključivanja. Time bi se i pokrenuli i naučili nešto novo.
Ugodno učenje novih oblika kretanja!
AKTIvan
