Prema dosadašnjim podacima oko 1 % populacije boluje od epilepsije, što epilepsiju čini jednom od najčešćih kroničnih bolesti koja zahvaća žene u reproduktivnoj dobi. Učestalost epilepsije u žena i muškaraca je podjednaka. Kod žena postoje promjene pojava epileptičnih napadaja ovisno o menstrualnom ciklusu, češći su problemi vezani uz reproduktivni sustav te veći rizik komplikacija u trudnoći. U posljednje vrijeme ovoj temi se posvećuje sve više istraživanja. Posebno se istražuje utjecaj hormonalnih promjena tijekom puberteta, za vrijeme menstrualnog ciklusa, u menopauzi te utjecaj lijekova na trudnoću i plod.
Plodnost žena s epilepsijom je smanjena za jednu do dvije trećine u odnosu na žene koje nemaju epilepsiju što se može povezati sa socijalnim i psihološkim učinkom. Neke žene s epilepsijom su savjetovane da nemaju potomstvo iz straha da bi djeca mogla imati epilepsiju, da će lijekovi oštetiti plod ili žene smatraju da neće biti sposobne obavljati roditeljske dužnosti. Dezinformacije o bolesti te još uvijek prisutna stigma potiču strahove vezane uz planiranje obitelji. Osim socijalnog pritiska, postoji i fiziološka podloga za neplodnost kod žena s epilepsijom. Do jedne trećine žena s epilepsijom ima nepravilne menstrualne cikluse (trajanje manje od 23 ili dulje od 35 dana). Kod žena s generaliziranom epilepsijom jedna trećina menstrualnih ciklusa nije ovulatorna. Istraživanja su pokazala promjene u koncentraciji luteinizirajućeg hormona (LH), prolatina te steroidnih hormona u krvi. Antiepileptički lijekovi (npr. valproična kiselina), mogu dovesti do policističnih jajnika i poremećaja menstrualnog ciklusa. Žene koje boluju od epilepsije i žele uzimati kontracepcijske tablete moraju se prethodno savjetovati o njihovoj primjeni ne samo s ginekologom već i s neurologom. Pojedini antiepileptički lijekovi (karbamazepin, okskarbazepin, fenobarbiton, primidon, topiramat) snižavaju učinkovitost kontracepcijskih tableta.
Mnoge žene koje boluju od epilepsije zapažaju pojavu češćih epileptičnih napadaja u pojedinim fazama menstrualnog ciklusa, a najčešće prije i tijekom menstruacije. 1997. godine se prvi puta u literaturi pojavio pojam „katamenijalna epilepsija“ što znači „menstruacijska epilepsija“. Pojavu je prvi opisao Sir Charles Locock 1857. godine u članku objavljenom u medicinskom časopisu „Lancet“ gdje opisuje oblik epilepsije koji je karakteriziran periodičnom pojavom češćih epileptičnih napadaja povezanih s menstrualnim ciklusom. Sami spolni hormoni prema dosadašnjim istraživanjima mogu djelovati na epileptogenu aktivnost. Estrogen tako povećava epileptogenu aktivnost, a progesteron ju smanjuje. No, osim same koncentracije estrogena i progesterona, važniji je omjer između ta dva hormona. To znači da se pojava češćih napadaja može javiti i kod povišene koncentracija estrogena uz urednu koncentraciju progesterona u krvi, a također i kod nižih vrijednosti progesterona uz normalne vrijednosti estrogena. Također, pojava niskih ili povišenih vrijednosti oba hormona, što znači održan, stabilan omjer između njih, ne mora imati utjecaj na učestalost epileptičnih napadaja.
Tijekom života, mijenja se koncentracija spolnih hormona pa se i učestalost epileptičnih napadaja mijenja s dobi. U pubertetu se mijenja koncentracija estrogena u krvi te sudjeluje u konačnom sazrijevanju mozga, skeleta i drugih organskih sustava. Period prije pojave menstruacije može dovesti do prve pojave epileptičnih napadaja ili do povećanja učestalosti epileptičnih napadaja koji su bili prisutni ranije. Primijećeno je da žene koje boluju od katamenijalne epilepsije mogu imati češće epileptične napadaje u takozvanoj perimenopauzi (vrijeme prije prestanka menstruacije) kada pada razina hormona progesterona, a raste razina estrogena u krvi. U menopauzi, kada su koncentracije estrogena i progesterona niske, najčešće dolazi do smanjenja učestalost epileptičnih napadaja jer je došlo do stabilizacije omjera razine ta dva hormona. U liječenju katamenijalne epilepsije mogu se primijeniti kontracepcijske tablete, acetazolamid te hormonsko liječenje „prirodnim“ progesteronom što pokazuje učinkovitost u liječenju u 50 – 70 % slučajeva. Za uspješno liječenje potrebna je suradnja liječnika obiteljske medicine, ginekologa i neurologa.
Tijekom trudnoće kod jedne trećine žena dolazi do pojave češćih epileptičnih napadaja. Ta pojava se najčešće zapaža na kraju prvog i na početku trećeg trimestra trudnoće. Najčešće se povezuje s različitim fiziološkim promjenama u tijeku trudnoće, promjenama koncentracije antiepileptičkih lijekova, ali i s neredovitim uzimanjem lijekova. Epileptični napadaji se mogu javiti i prvi puta u trudnoći. Najveće promjene u koncentraciji lijeka u krvi se zapažaju kod primjene fenobarbitona, karbamazepina te lamotrigina. Nakon poroda koncentracije se vraćaju na normalne vrijednosti tijekom 2 – 8 tjedana te je potrebno ponovo prilagoditi dozu lijeka.
U žena koje boluju od epilepsije dolazi do povećane učestalosti prijevremenog poroda, povišenih vrijednosti krvnog tlaka, carskog reza, te povećane perinatalne smrtnosti. Povišen je rizik rođenja djece s većim ili manjim malformacijama. Uzrok toj pojavi mogu biti: genetski čimbenici, uzimanje antiepileptičkih lijekova i pojava epileptičnih napadaja tijekom trudnoće, manjak vitamina i druge bolesti majke pored epilepsije. Najčešće se pod pojmom većih anomalija misli na srčane greške, rascjep nepca, malformacije mozga i kralježničke moždine. Kod žene koje uzimaju jedan antiepileptički lijek rizik je manji nego kod žena koje uzimaju dva ili više lijeka. Rizik iznosi između 2.9 % kod primjene lamotrigina do 7.2 % kod primjene valproične kiseline, a povećava se i dvostruko kod primjene dva ili više antiepileptička lijeka tijekom trudnoće ili kod visoke razine lijeka u krvi. Poremećaj kasnijeg razvoja kod djece može biti vrlo blag, klinički nezapažen, pa sve do pojave mentalne retardacije. U skupini antiepileptičkih lijekova mogućeg visokog rizika nalaze se: valproična kiselina, fenitoin i fenobarbiton.
Prehrana majke je važan čimbenik u nastanku oštećenja ploda i prijevremenog porođaja kod svih žena. Žene koje imaju nizak Body Mass Index (BMI) ili koje su izgubile na kilaži imaju veću učestalost prijevremenog poroda. Majke sa BMI ≥ 30 imaju pet puta povećani rizik rađanja djece s velikom porođajnom težinom te povećani rizik rođenja djece s defektom neuralne cijevi.
Većina antiepileptičkih lijekova se izlučuje u majčinom mlijeku. U posljednjih deset godina istraživanja su pokazala da stariji antiepileptički lijekovi (karbamazepin, valproična kiselina, fenitoin, fenobarbital, primidon) imaju dobru razinu sigurnosti tijekom dojenja. Za novije antiepileptičke lijekove postoji manje podataka te se smatra da je njihovo uzimanje moguće tijekom dojenja, no razina sigurnosti nije dovoljno dobro dokumentirana, dok se uzimanje određenih lijekova (etosukcimid, zonisamid, klonazepam i diazepam) ne preporučuje tijekom dojenja.
Savjeti trudnicama s epilepsijom:
- kvalitetan san i prehrana tijekom trudnoće
- izbjegavanje uzimanja drugih lijekova bez konzultacije s liječnikom
- izbjegavanje pušenja cigareta i konzumacije alkoholnih pića zbog povezanosti s anomalijama ploda
- u cilju utvrđivanja anomalija srca djeteta, potrebno je učiniti ultrazvučni pregled u periodu od 18. – 20. tjedna trudnoće
- kontrole neurologa radi praćenja koncentracije lijekova u serumu i podešavanja doze lijekova
- uzimati folnu kiselinu tijekom prvog trimestra i vitamin K, četiri tjedna prije poroda
[box style=”0″]
Piše: dr. sc. Jelena Bošnjak, dr. med., spec. neurologije, viši znanstveni suradnik u znanstvenom području biomedicine i zdravstva – polje kliničke medicinske znanosti
www.medikol.hr
ZAGREB:
Voćarska 106
tlf: 01 4594 772
mail: [email protected]
ČAKOVEC:
Franca Prešerna 13
tlf: 040 638 520
mail: [email protected]
[/box]
