Često mislimo da nas naša vrijednost određuje količinom pomoći koju pružamo drugima. Pomažemo prijateljima, obitelji, kolegama, uvijek smo tu kad nas netko treba i u toj neprekidnoj brizi lako zaboravimo na sebe. U trenucima kada se fokusiramo samo na druge, zaboravljamo vlastiti unutarnji svijet, ono što nas ispunjava i hrani. Ali istina je jednostavna: naša vrijednost ne leži u broju dobrih djela koja činimo. Svaka situacija u kojoj činimo dobro dodatni je izraz našeg karaktera, ali ne i mjerilo naše vrijednosti.
Društvo nas često uči da moramo stalno biti od koristi, da stalno rješavamo tuđe probleme i da naš značaj ovisi o tome koliko činimo za druge. No naša vrijednost leži u tome tko smo, u našoj prisutnosti, u energiji i ljubavi koju nosimo u sebi. Svaki osmijeh, svaki trenutak pažnje i svaka riječ podrške imaju svoj značaj, ali ne definiraju nas kao osobe.
Ovaj tjedan možemo primijetiti trenutke kada pomažemo i kada svojim djelima uljepšavamo dan nekome drugome. Možemo osjetiti kako se osjećamo dok činimo dobro i sjetiti se da naša vrijednost ostaje ista čak i u trenucima kada samo postojimo.
Svaka ljubaznost, svaki čin pažnje vrijedan je sam po sebi. On nas ne čini boljima ili važnijima, on samo otkriva naše srce. Kada to priznamo sebi, svaki trenutak dobrote postaje dar, bez tereta i bez potrebe da mjerimo koliko smo dali. Naša sposobnost da budemo tu za druge ne umanjuje tko smo, ona samo pokazuje našu ljudskost, toplinu i snagu.
Sjetimo se ovog tjedna da naša vrijednost ne ovisi o tome koliko pomažemo drugima. Naše postojanje, osmijeh i srce dovoljni su sami po sebi.