Ovotjedni podsjetnik: Ovog proljeća ne zaboravi baciti ono što ti više ne treba

Ne radi se samo o prepunim ormarima, ladicama i stvarima koje godinama stoje “za svaki slučaj”.

Proljeće je vrijeme kada priroda radi svoje veliko čišćenje. Sve što je bilo uspavano polako se budi, zrak postaje lakši, dani duži, a svjetlo uporno ulazi u svaki kut. I možda je upravo zato ovo idealan trenutak da se zapitamo koliko toga nosimo sa sobom, a zapravo nam više ne treba.

Ne radi se samo o prepunim ormarima, ladicama i stvarima koje godinama stoje “za svaki slučaj”. Radi se i o onome što nosimo u sebi. O navikama koje su izgubile smisao, obavezama koje smo prihvatili iz krivnje, odnosima koji više ne hrane nego tiho troše energiju.

Često ostajemo vezani uz stvari i ljude iz straha da ćemo ih jednom trebati, ili da ćemo se predomisliti, ili da ćemo požaliti što smo ih pustili. No u praksi se često dogodi suprotno. Što duže čuvamo višak, to nam je teže vidjeti što nam zapravo nedostaje.

Zato proljetno čišćenje nije samo estetska stvar. Ono je i mentalni proces. Kada maknemo ono što nam ne treba, ne stvaramo prazninu nego prostor. A prostor je često upravo ono što nam najviše nedostaje.

Možda to znači otvoriti ormar i napokon priznati da neke stvari više ne nosimo. Možda znači izbrisati stare poruke koje nas vraćaju unatrag. Možda znači prestati pristajati na odnose u kojima se stalno smanjujemo da bismo ostali prihvaćeni. A ponekad znači samo osvijestiti koliko energije odlazi na ono što više nema smisla.

Važno je i ovo reći, ne moraš sve napraviti odjednom. Ne moraš imati savršen sustav, niti idealan “reset”. Dovoljno je krenuti s jednom malom odlukom. Jednom ladicom. Jednim “ovo mi više ne treba”. Jer svaka mala odluka šalje istu poruku, da imaš pravo birati što ostaje u tvom prostoru i u tvom životu.

Ljudi često misle da je puštanje gubitak. Ali u stvarnosti, puštanje je često početak olakšanja. Kada se oslobodiš viška, ne ostaje praznina nego tišina koja diše. A u toj tišini često se jasnije čuje što ti stvarno treba.

Zato je ovaj tjedan podsjetnik da zastaneš i pogledaš oko sebe, ali i u sebe. Da se zapitaš što već dugo stoji, a više ne pripada tvojoj svakodnevici. I da si dozvoliš pustiti.

Jer proljeće nije samo sezona u prirodi. Ponekad je i prilika da malo lakše živiš u vlastitom prostoru, izvana i iznutra.

Ako ti se sviđa ovaj članak, možda će ti se svidjeti i knjiga autorice članka „Daj da ti nacrtam: Ilustrirani vodič kroz svakodnevne izazove“, dostupna u pretprodaji na web shopu izdavača POETIKA.
WRITTEN BY
Tea Bašić
Tea Bašić je komunikologinja koja je završila propedeutiku psihoterapije i uvodnu edukaciju iz transakcijske analize, psihoterapijskog pravca, a trenutno pohađa napredni studij psihoterapije – TA202. Na društvenim mrežama (@teabasicc) nastoji inspirirati i potaknuti druge na čitanje, dijeleći knjiške preporuke i svoja iskustva iz edukacija u psihoterapiji.