Na prvi pogled činimo nešto lijepo. Pomognemo kolegici iako nemamo vremena ili prešutimo svoje mišljenje kako bismo izbjegli sukob. Ugađanje drugima često se prikazuje kao plemenita osobina – znak naše empatije, susretljivosti i potrebe da budemo tu za one koje volimo. I zaista, nema ništa loše u tome da ponekad stavimo potrebe drugih ispred vlastitih.
Ali što kada to „ponekad“ postane navika? Što kada se ugađanje pretvori u svakodnevicu? U neizgovoreno pravilo po kojem živiš, u unutarnji pritisak da nikada ne budeš razlog tuđeg razočaranja?
Godinama sam upravo tako živjela, kao osoba koja želi biti „dobra“. Govorila sam „da“ kad bih najradije viknula „ne“, skrivala svoje želje, prilagođavala se, trudila se ostaviti dojam savršeno stabilne i poželjne verzije sebe. I sve to ne zato što sam htjela pomoći, već zato što sam se bojala da neću biti voljena ako to ne učinim. Strah da budem „previše“ ili „premalo“ tjerao me da ugađam, iznova i iznova. Dok se nisam počela gubiti. U tuđim očekivanjima, tuđim prioritetima, tuđim potrebama. U jednom trenutku, nisam više znala tko sam kad prestanem biti sve ono što drugi žele da budem.
Ono što sam tada još uvijek zvala „dobrotom“, psiholozi nazivaju „people pleasing“, ponašanje u kojem ugađamo drugima nauštrb vlastite autentičnosti, granica i dobrobiti. Riječ je o obrascu koji nije samo iscrpljujući, već i opasan po mentalno zdravlje: često vodi u tjeskobu, pasivnu ljutnju, emocionalnu iscrpljenost i kronično nezadovoljstvo sobom.
Ako ti ovo zvuči poznato, možda i ti, kao što sam nekada i ja, nesvjesno živiš s ciljem da udovoljiš drugima.
Tko su zapravo ljudi koji ugađaju drugima?
Termin „people pleaser“ nije službeni klinički pojam, ali opisuje obrazac ponašanja u kojem osoba osjeća potrebu stavljati tuđe potrebe ispred vlastitih, često iz straha od odbacivanja, objašnjava licencirana terapeutkinja Terri Cole, autorica knjige „Šefica svojih granica“.
Ako si osoba koja stalno ugađa drugima, često ćeš se naći u situacijama u kojima, unatoč vlastitim obvezama i izazovima, činiš usluge prijateljima ili obitelji. Jednostavno rečeno, preuzimaš previše na svoja leđa.
„Takve osobe gotovo uvijek rade ono što je najbolje za druge, iako to nije najbolje za njih same – stalno daju i daju“, naglašava Cole za Wondermind. Zbog toga se često nađu u frustrirajućem položaju jer gotovo nikada nemaju dovoljno vremena i prostora za sebe. Također, sklone su pretjeranom ispričavanju, čak i kada nisu one krive za nastale probleme. Taj obrazac ponašanja vodi prema konstantnom davanju bez dovoljno brige o vlastitim potrebama i granicama.
Ugađanje kao trauma-odgovor: fawning
Svi dobro poznajemo osnovne mehanizme preživljavanja poput borbe, bijega ili zamrzavanja. No, postoji i četvrta, često zanemarena reakcija – ugađanje, poznato i kao „fawning“. Radi se o nesvjesnoj strategiji kojom pokušavamo umiriti ili zadovoljiti druge kako bismo izbjegli prijetnju i osjećali se sigurno. Ako smo u djetinjstvu morali ugađati roditeljima da bismo zaslužili njihovu ljubav ili zaštitu, taj se obrazac često nesvjesno nastavlja i u prijateljstvima, vezama te na poslu.
Kako ističe Pete Walker, obiteljski terapeut specijaliziran za rad s odraslima traumatiziranim u djetinjstvu: „Osobe koje ugađaju traže sigurnost tako što se potpuno prilagođavaju željama, potrebama i zahtjevima drugih, često vjerujući da je cijena ulaska u bilo kakav odnos odricanje vlastitih potreba, prava i granica.“ U tom kontekstu, ugađanje drugima je način upravljanja stresom kroz prilagodbu vlastite osobnosti i zanemarivanje vlastitih potreba.
Kako prekinuti obrazac ugađanja drugima?
Promjena obrasca ugađanja drugima često nije jednostavan proces. Ipak, postoje konkretni koraci koji ti mogu pomoći da započneš put prema zdravijem odnosu prema sebi i drugima:
- Počni s malim, ostvarivim koracima – fokusiraj se na zadovoljenje jedne vlastite potrebe u određenom trenutku.
- Nauči ostavljati prostor za razmišljanje prije nego što pristaneš na zahtjeve drugih, umjesto da reagiraš automatski.
- Postavljaj jasne vremenske okvire kada pristaješ na nešto kako bi zaštitio/la svoje vrijeme i energiju.
- Planiraj vrijeme samo za sebe u svom dnevnom rasporedu – to je važan dio brige o sebi.
- Vježbaj kako na taktičan, ali i empatičan način reći „ne“ bez osjećaja krivnje.
- Razmisli o podršci stručnjaka – terapeut ili psiholog mogu ti pomoći prepoznati obrasce ponašanja, osvijestiti njihov utjecaj na tvoj život i naučiti te kako postaviti zdrave granice koje čuvaju tvoje emocionalno zdravlje.
Tea Bašić je komunikologinja koja je završila propedeutiku psihoterapije i uvodnu edukaciju iz transakcijske analize, psihoterapijskog pravca, a trenutno pohađa napredni studij psihoterapije – TA202. Živi u Svetoj Nedelji s obitelji i nevjerojatno razmaženim biglom. Kada nije za računalom, istražujući ili pišući, pronaći ćete je na planinarskoj stazi ili sklupčanu uz knjigu. Voli putovati, a ljubav prema povijesti pripisuje djetinjstvu koje je provela s djedom, gledajući TV kalendar. Na društvenim mrežama (@teabasicc) nastoji inspirirati i potaknuti druge na čitanje, dijeleći knjiške preporuke i svoja iskustva iz edukacija u psihoterapiji.
