Connect with us

Hi, what are you looking for?

She.hrShe.hr

Zanimljivosti

Porculan, sinonim umjetnosti s praktičnim vrijednostima

1298. godine, u svojim je memoarima naziv porculan prvi naveo Marko Polo; vjeruje se da je ime dobio zato što su sjajne i bijele stijenke posuđa podsjećale na vrstu školjke morskog puža, porcellu.

Nakon što smo u prethodnom postu pisali o kineskim drevnim izumima, u ovom postu dotaći ćemo se bisera među biserima, porculana (瓷 cí) koji je na cijeli svijet imao ogroman utjecaj. Kao inspiracija pjesnicima koji su ga uspoređivali s “zelenim bojama tisuća planinskih vrhova”, porculan je uvijek bio u superlativu. Zračeći elegancijom i profinjenošću, nikoga nije ostavljao ravnodušnim niti u drevnom niti u suvremenom dobu.

1298. godine, u svojim je memoarima naziv porculan prvi naveo Marko Polo; vjeruje se da je ime dobio zato što su sjajne i bijele stijenke posuđa podsjećale na vrstu školjke morskog puža, porcellu.

U Europi je poznati naziv china došao kad je prvo porculansko posuđe došlo na europske dvorove, između XI. i XII. stoljeća. Ti egzotični porculanski predmeti plijenili su svojom finoćom izrade, no mnogi nisu mogli ostati imuni na njihovu prozirnost i sjaj. Zanimljivo, prošlo je dosta stoljeća, ali jedna se stvar nije promijenila! Mnogi u svijetu im se dive jednako danas kao nekada. Mnogi su spremni dati ogromne svote novaca kako bi došli u posjed nekog od drevnih primjeraka.

Tako je jedan porculanski primjerak na aukciji u Londonu prodan za vrtoglavih 30 milijuna eura što samo po sebi govori kako je porculan bio i ostao simbol luksuza.
Vrlo je važno istaći da proizvodnja keramike nije bila otkriće Kine (sve drevne civilizacije su koristile keramiku za izradu lijepo oblikovanih i dekoriranih predmeta), ali jedino je u Kini proizvodnja keramike dovela do proizvodnje porculana.

Naime, porculan je vrsta keramike koja se proizvodi od gline kao osnovnog materijala ali, porculan se razlikuje od keramike po procesu proizvodnje i po sastavu. Koristi se kaolin (bjelkasta glina koja zbog svog glavnog sastojka, kaolinita, zadržava bijelu boju pri visokim temperaturama) i petuntse (kineski kamen koji se može naći samo u Kini). Zahvaljujući toj kombinaciji sastava, može se peći iznad 1300°C što sve skupa rezultira prozirnošću i tvrdoćom koja nekad nadilazi tvrdoću žada. Porculan je, dakle, bijel, čvrst, proziran dok je keramika lomljiva, neprozirna, ali i porozna (ako nije glazirana).

Putem svile, porculan je svoj put pronašao prvo do arapskog svijeta; odatle je stigao u Europu. U zapisu jednog arapskog trgovca iz 851. godine nalazimo zanimljiv opis porculana. On navodi kako Kinezi imaju finu glinu od koje izrađuju posude za piće fine poput stakla; tako fine da se kroz njih može vidjeti tekućina koju sadrže.

Stoljećima nakon što je napustio granice Kine pokušavala se otkriti tajna njegove proizvodnje. Prvi uspjesi su zabilježeni u XVIII. stoljeću, točnije 1709. godini kad je Böttger, njemački alkemičar, otkrio način kako proizvoditi porculan. Otvorena je prva tvornica porculana u istočnoj Njemačkoj nakon čega se proizvodnja postupno proširila i na ostale dijelove Europe.

Nije poznato kada točno i kako točno su Kinezi otkrili porculan; smatra se da je taj postupak išao postepeno. Tako se može govoriti o “protu–porculanu”, vrsti keramike koja se izrađivala za vrijeme dinastije Shang (XVI. – XI. st. pr. Kr.) kada su kineski keramičari koristeći kaolin izrađivali bijelu keramiku visoke razine čistoće i sjaja koju su pekli na 1200 °C što su u glavnim crtama osobine budućeg porculana.

Iz tih drevnih vremena, za vrijeme dinastije Han (206. pr. Kr. – 220. godine), izdvaja se i porculan pod imenom celadon, porculan sa zelenkastom glazurom te porculan koji je imao crne, žute, crveno–smeđe te bijele i mliječnobijele glazure a koji se proizvodio za vrijeme Tri kraljevstva (220. godine – 581. godine) kada se smatra da su utvrđeni temperatura i trajanje pečenja predmeta od porculana.

Postoje i uvjerenja da je prvi porculan zapravo nastao za vrijeme dinastije Tang (618. godina – 907. godina) koje je u kineskoj civilizaciji poznata kao “zlatno doba”.

Ono što je sigurno je da prekretnica u povijesti kineskog porculana nastaje za vrijeme dinastije Yuan (1271. godina – 1368. godina) kada je definiran novi omjer sastojaka i povišena temperatura pečenja što je omogućilo proizvodnju prije svega plavo-bijelog porculana, porculana koji je bio oslikan ispod glazure. Takav način ukrašavanja porculana zamjenjuje dotadašnji tradicionalni način ukrašavanja koji je karakteriziralo urezivanje i ucrtavanje uzorka. Od tog perioda izrada porculana se sve više kombinira i s vještinom tradicionalnog kineskog slikarstva. Osim toga, uvode se i nove boje pa nastaju predmeti crvene boje ispod glazure. No, plavo-bijeli porculanski proizvodi ostaju popularniji, postaju glavni za vrijeme dinastije Ming (1368. godine – 1644. godine) a svoj vrhunac dostižu za vrijeme dinastije Qing (1644. godina – 1911.godina).

Među zadnjim fazama u razvoju porculana smatra se faza u kojoj je došlo do ukrašavanja posuđa u različitim bojama. To je iziskivalo dva pečenja jer su prvo morali napraviti postupak kao u izradi bijelo-plavog porculana (nisu bili otkrili plavu boju koju bi mogli nanositi na glazuru) da bi na takav proizvod nanosili žute, zelene, ljubičaste ili crvene boje te predmete pekli još jednom na nižim temperaturama (800 – 900 °C).

U XV. stoljeću nastala je tzv. doucai (斗彩 dòu căi ) tehnika što u prijevodu znači “kontrastne boje”. Proces je podrazumijevao da se plavom bojom ocrtaju konture prije prvog pečenja kako bi se izgled dizajna dovršio bojama preko glazure. U pitanju su bili predmeti vrlo malih dimenzija jer je izrada bila i teška i skupa.

Izrada porculana dinastije Qing otišla je još jedan korak jer su proizvođači pronašli način ne samo kako poboljšati kvalitete glazura nego su stvorili i preko stotinu boja. Tada je otkrivena i plava boja emajla pa se i ona, kao i ostale boje, počela nanositi na bijelo glaziranu porculansku posudu.

Tome je uslijedilo otkriće neprozirnih emajlnih boja kada je nastala i nova tehnika fencai (粉彩 fěn cǎi) što u prijevodu znači “boje bez sjaja”.

U svakom slučaju, vremenom je rasla potražnja za porculanom zbog čega se prirodno širila i napredovala proizvodnja. Nevjerojatan je podatak da je u jednom momentu s početka XVIII. stoljeća upravitelj jedne radionice zapisao kako u radionici ima dvjesto do tristo peći dok je majstora i radnika koji održavaju vatru nekoliko stotina tisuća! Jedan komad je prolazio čak kroz ruke sedamdeset radnika, toliko je podjela rada bila jasna.

U pokrajini Jangxi, pokrajini prirodno bogatoj kvalitetnom glinom, grad Jingdezhen (景德镇 Jǐngdézhèn (mijenjao je nazive kroz povijest)) trebao je deset tisuća najamnih radnika dnevno; za vrijeme dinastije Ming dobio je naziv “Kineska prijestolnica porculana” što kao epitet nosi i dan danas. Razlika je “samo” što se moderna Kina suočava se velikim brojem jeftinih replika koje se masovno prodaju pa je cilj vlade do 2035. realizirati projekt u kom bi u ovom gradu bio sagrađen nacionalni centar za keramičko kulturno naslijeđe Kine, ali i inovacijski centar u proizvodnji porculana. Već danas tu obitava oko 30 000 umjetnika među kojima je oko 5 000 stranaca na usavršavanju vještina izrade porculana. Sa 6700 radionica i trgovina za proizvodnju i prodaju porculana koliko danas ima, grad ima idealan preduvjet da postane svjetski centar trgovine porculanom.

Bez obzira na fazu razvoja, podrazumijevalo se da najbolji porculanski primjerci odlaze na dvor. Iako su postojale tvornice koje su isključivo proizvodile porculan za dvor, najljepši primjerci iz ostalih tvornica su također na dvoru nalazili svoje mjesto; ostalo je služilo ili za domaće ili za inozemno tržište. Pored u datom trenutku maksimalno moguće kvalitete, carski porculan se od “običnog” razlikovao po dekoraciji. Glavni motivi u ukrašavanju bili su oni koji predstavljaju dugovječnost, sreću, blagostanje, bogatstvo pa su tako nerijetko predmeti bili ukrašeni zmajevima i feniksima. Za takav porculan vrijedi da je “tanak kao papir, bijel poput žada, blještav kao ogledalo i glasan kao zvono”. S druge strane, predmeti za prodaju ukrašavani su pticama, ljudima, cvijećem i sl.

Najkraće rečeno, izrada porculana (p)ostaje sinonim umjetnosti s praktičnim vrijednostima.


Svi čitatelji portala uz kod SHE.hr10 mogu ostvariti 10% popusta za:

Tečajevi počinju u tjednu 19.09.

Popust vrijedi do popunjenja grupa i ne zbraja se s ostalim popustima s weba škole

Ostale informacije zatražite na [email protected]  / 099 58 567 35

Više

Putovanja

Ako krenemo od toga da je (pored Indije i Irana) Kina zemlja s najstarijom neprekidnom civilizacijom na svijetu koja postoji više od 4.000 godina,...

Putovanja

Boja je to kojom su ukrašavane kineski hramovi i carske palače, posebice kineski krovovi.

Putovanja

Kineski zmaj nije samo običan nacionalni simbol Kine i ne predstavlja samo običnu nacionalnu maskotu Kine; za Kineze, on je uzvišeno i božansko, svemoguće...

Putovanja

Kineske opere nose naziv u skladu s regijom u kojoj su nastale a porijeklo vuku iz pjesama i plesova drevnih naroda s prostora Kine...

Advertisement

Impressum


Medijski mali servis j.d.o.o. Sva prava pridržana.