Stoljećima su žene šetale ulicama u raskošnoj odjeći i pokazivale elegantni dizajn koji je drastično oblikovao struk – korzet. On ne samo da je divan odjevni predmet, već i oblikuje struk te je ženama kroz stoljeća omogućio da postignu željenu figuru. Podrijetlo korzeta uglavnom potječe iz zapadnog društva tijekom 15. stoljeća, iako odjeća slična korzetu potječe iz minojske civilizacije u staroj Grčkoj.
Korzeti u renesansi
Tijekom renesansne ere, Catherine de’ Medici utjecala je na modu korzeta zabranom “debelog struka” na svom dvoru. Elitne žene zapadnog društva često su nosile ove ukrućene odjevne predmete kako bi postigle tanak struk, s vezanjem i straga i sprijeda i “stomacherom” koji je skrivao te vezice. Umjesto da maskira ove korzete ispod slojeva tkanine, renesansna moda izlagala je ove dekorativne ukrase koji su uljepšavali ženske figure. Na kraju, ovo doba “ponovnog rođenja” definiralo je ovu stalnu želju za vitkijim stasom, uključujući konačnu figuru pješčanog sata iz 1800-ih i siluetu “S-zavoja” iz 1900-ih.
Unatoč svojoj kontroverznoj povijesti sputavanja ženskog tijela, korzet ostaje istaknuti odjevni predmet u modi.
Korzeti u 20. stoljeću
Korzeti iz edvardijanskog razdoblja, odnosno početkom 20. stoljeća, bili su oblikovani u “S-zavoj” (eng. S-curve) kako bi stvorili specifično držanje poznato kao “golublje držanje”. Ovaj stil je imao ravnu prednju stranu i zakrivljenu stražnju, što je naglašavalo ženske proporcije, stvarajući zaobljena leđa i istaknuti prsni dio.
U to vrijeme, vješti izrađivači korzeta bili su vrlo traženi, jer se idealizirana moda reklamirala putem razglednica i cigaretnih kartica. Na tim reklamama često su bili prikazivani glumci i druge ugledne žene, koji su ilustrirali modne trendove. Djevojka Gibson bila je najpoznatiji simbol ovog ideala ženstvenosti, predstavljajući “Novu ženu” s naglašenim tankim strukom i izduženom figurom.
Nastanak sportskih steznika
Tijekom Prvog svjetskog rata (1914.-1918.), žene koje su se počele uključivati u radnu snagu utjecale su na promjenu modnih trendova vezanih za oblikovanje ženskog tijela. Fokus se preusmjerio na udobnost, što je ostalo popularno i u 1920-ima, odražavajući sve aktivniji način života. S pojavom elastičnih sportskih steznika, žene su dobile više slobode kretanja zahvaljujući opuštenijoj konstrukciji i fleksibilnosti.
Nakon rata, stil “La Garçonne” postao je popularan, naglašavajući dječačku, predpubertetsku figuru, s ciljem stvaranja ravne siluete. Steznici 1920-ih bili su dizajnirani da suze bokove i stvore mladenački izgled. Često su imali dodatke poput podvezica za pričvršćivanje čarapa. Flapper djevojke, koje su uživale u plesanju, posebno su trebale slobodu kretanja. Tako su steznici postali cilindrični i elastični kako bi podržali njihov aktivan stil života.
Tijekom drugog svjetskom rata moda postaje praktičnija
Poželjna vitka silueta postala je popularna tijekom 1930-ih. Iako su žene i dalje naglašavale tanje bokove kao u prethodnom desetljeću, struk im je dodatno bio istaknut laganim, čipkastim korzetima s ugrađenim kostima. Ljepota je tada bila povezana sa zdravljem. To je dovelo do korištenja steznika koji su oblikovali figuru, poput korzeta i grudnjaka, a njihova elegancija sugerirala je snažnu tjelesnu građu.
Tijekom Velike depresije i Drugog svjetskog rata, moda je postala praktičnija, s fokusom na funkcionalnu odjeću koja je naglašavala šire krojeve i labavije siluete. Ipak, neki su odbacili ovaj modernistički pristup i okrenuli se neoviktorijanskom stilu. On je favorizirao ukrašenost i ekstravaganciju, nudeći bijeg od surove stvarnosti. Filmovi poput “Prohujalo s vihorom” i “Male žene” prikazivali su elegantne haljine s korzetima, a dizajneri poput Normana Hartnella stvarali su odjeću s tankim, oblikovanim strukovima (npr. Neo-Georgian balske haljine).
Nakon Drugog svjetskog rata, praktično donje rublje zamijenjeno je nježnijim, ženstvenijim dizajnom. Posebno je to došlo do izražaja u Diorovom “New Looku” iz 1947. godine, koji je naglašavao visoke suknje i stegnuti struk, vraćajući u modu profinjene linije.
1950-ih uvođenje najlona u modu omogućilo je lagane, konstruirane steznike poznate kao pojasevi. Ovi pojasevi, izrađeni od najlona i lateks gume, pružali su ženama spljoštenu stražnjicu, za razliku od tradicionalnih korzeta. Iako su mnoge žene i dalje nosile uske prsluke s kostima, mlađe generacije preferirale su jednostavniju strukturu pojasa. Grudnjaci i pojasevi često su imali konusne košarice, stvarajući karakterističan šiljasti oblik grudi, koji je postao simbol 50-ih.
Danas se korzeti nose zbog trenda
Moda je tijekom 1960-ih i 1970-ih postupno odbacila korzete, jer su sportski i zdraviji stilovi života postali sve popularniji. Umjesto da oblikuju tijelo nošenjem uske odjeće, žene su se počele više fokusirati na prehranu i vježbanje kako bi postigle željenu figuru.
Međutim, s pojavom punk estetike, korzeti su se vratili na modnu scenu, inspirirani viktorijanskim stilovima. Istaknuti dizajneri poput Vivienne Westwood i Jean Paula Gaultiera ponovno su uveli korzete u modu tijekom 1970-ih i 1980-ih. Westwood, koja je bila zaljubljenica u povijesni punk, preoblikovala je korzet kao simbol osnaživanja žena. Gaultierov ružičasti satenski korzet, koji je Madonna nosila oko 1990., postao jedan od najupečatljivijih modnih dizajna.
Yves Saint Laurent, Tom Ford i Thierry Mugler također su koristili korzete u svojim kolekcijama, čime su postavili trend nošenja donjeg rublja kao vanjske odjeće.
Danas, korzeti su neko vrijeme bili rezervirani uglavnom za kostime i zavodljivo donje rublje. Ponovno su oživjeli na modnim pistama i u pop kulturi. Na Moschino FW20 reviji, dizajni su podsjećali na Mariju Antoanetu i francusku modu, s modelima koji su nosili korzete s oblikovanim torzom, inspirirane citatom “Neka jedu kolače”.
Slavne osobe poput Belle Hadid, Kim Kardashian i Rihanne također su u svoj svakodnevni stil uključile korzete, potvrđujući da ovaj klasični komad odjeće ostaje snažan simbol ženske seksualnosti i važan dio modne povijesti.
