Majčinstvo se sve više prestaje promatrati kroz idealiziranu sliku i počinje dobivati prostor kakav zaslužuje, stvaran, slojevit i ponekad težak. Sve češće u javnom prostoru čujemo kako majke ne prolaze samo kroz ljubav i ispunjenje, nego i kroz sumnje, iscrpljenost, osjećaj gubitka sebe i ono što mnoge prepoznaju kao baby blues.
Kako piše Jessica Urlichs u knjizi Predivan kaos: „Majčinstvo je zbunjujuće, i prekrasno, i zahtjevno, i ponizno. Obožavamo svoju djecu, ali ponekad nedostajemo same sebi.”
Upravo ta iskrenost sve više pronalazi svoje mjesto i izvan stranica knjiga. Na predstavljanju ove knjige, psihologinja, terapeutkinja i coach Martina Trboglav Podvorac istaknula je koliko je važno što se u javnom prostoru napokon otvaraju ove teme, bez uljepšavanja i bez pritiska da majčinstvo mora izgledati savršeno. Kao jedan od primjera navela je i sve prisutnije iskrene ispovijesti žena, među kojima je i izjava Nike Fleiss iz podcasta Mame kod Lane: „Ja nemam baby blues. Ja imam heavy metal hard rock baby blues.”
Takve rečenice možda zvuče duhovito, ali u sebi nose važnu poruku da iskustvo majčinstva nije jednoznačno i da mnoge žene prolaze kroz emocionalne izazove o kojima se tek sada počinje otvoreno govoriti.
Upravo zato ovaj intervju sa Sanjom Srdić Jungić ima dodatnu težinu. Kroz svoju Biblioteku TOYA odlučila je dati prostor knjigama koje progovaraju o stvarnosti majčinstva, a ne samo njegovoj idealiziranoj verziji. U razgovoru koji slijedi pokušat ćemo otvoriti upravo ta pitanja, o njezinom osobnom iskustvu, o promjenama kroz koje prolaze majke, ali i o tome zašto je važno da takve priče postoje i u književnosti i u javnom prostoru.
Kako je tvoje iskustvo majčinstva izgledalo u prvim mjesecima nakon poroda: što te najviše iznenadilo?
Ako ću biti posve iskrena, prvih nekoliko mjeseci majčinstva ne pamtim po najljepšem. Po prirodi sam dosta anksiozna osoba i kako je naš početak bio obilježen ponekim konkretnim zdravstvenim problemom te ponekom lažnom uzbunom to je uvelike utjecalo na moj doživljaj majčinstva. Usto sam dojila bebu koja nije voljela spavati, a ni dati se nekom drugom u ruke i za mene je to bio period konstantne brige i iscrpljenosti. Postoji ta jedna rečenica, da nismo rodile kako bismo imale bebe nego djecu, i to je u mom slučaju točno; puno sam se više saživjela s majčinstvom kad je prošla prva godina postpartuma.
Jesi li se susrela s baby bluesom ili nekim oblikom emocionalnog preplavljivanja i kako si to doživjela?
Ja sama nisam smatrala da imam baby blues ili da se nešto neobično događa sa mnom, no kada mi se nekoliko prijatelja javilo nakon kolumne koju sam napisala za jedan portal da me pitaju jesam li dobro i kad mi je muž rekao da me u posljednjih petnaest godina nikad nije vidio ovakvu odlučila sam otići kod nekog stručnog na razgovor. Nije bila riječ o postporođajnoj depresiji, ali definitivno sam bila emocionalno (i fizički) preplavljena.
Koliko se tvoja očekivanja o majčinstvu razlikuju od stvarnosti koju danas živiš?
Danas, otkad ipak malo bolje spavam, puno ljepše i vedrije doživljavam majčinstvo. Sa mnom je sad dvoipolgodišnja djevojčica koja svakim danom sve više priča i može jasnije pokazati svoje potrebe, koju ne moram stalno imati na rukama i koja me neće buditi svakih sat vremena jer je gladna ili traži utjehu i prilično se dobro zabavljamo.
U početku nisam imala neka očekivanja; oko mene je dosta nećaka i, možda će nekome zvučati smiješno, ali godinama se brinem oko naših životinjica i mislila sam da će me tih par stvari i situacija bolje pripremiti za ono što me čeka. No iako možda nisam imala očekivanja od majčinstva, imala sam dosta visoka od same sebe i tu sam se razočarala. Trebalo mi je dugo da se s tim pomirim i shvatim da to što sam štreberski odrađivala škole, poslove, odnose i ostalo ništa ne znači u ovom jednom novom svijetu u kojem trebaš naučiti sve ispočetka.
Jesi li u nekom trenutku imala osjećaj da si „izgubila sebe” i kako si se ponovno pronalazila?
Mislila sam da sam izgubila sebe, ali nisam to dobro osvijestila nego sam samo imala dojam da su mi dani isti, da moj život uopće ne nalikuje prijašnjem i da sve ono što sam gradila do tad, a do čega mi je bilo vrlo stalo, više ne postoji. Najteži period bio mi je kada sam tijekom porodiljnog bila tri mjeseca na moru, izolirana od obitelji i prijatelja i u tim se situacijama, vjerujem, žene najviše izgube, kad nemaju doticaj s ljudima i rutinama koje ih čine onima što su bile dotad. Najviše sam se vratila samoj sebi kada sam počela raditi. Sada imam nešto drugačiju karijeru, sama biram obaveze, radno vrijeme i imam dojam da svojoj djevojčici tako mogu pružiti više, a opet biti dio poslovnog svijeta i svijeta knjiga, koji mi je toliko nedostajao.
Koliko ti je važno kroz Biblioteku TOYA otvarati teme stvarnog majčinstva i što bi poručila ženama koje se trenutno osjećaju izgubljeno ili nedovoljno dobrima?
Bila bih najsretnija kad bi primjerak Predivnog kaosa svaka (buduća) mama imala kod sebe doma. Ne zato što mislim da ženama uvijek treba pomoć, utjeha ili podrška, nego zato što zaista mislim da svaka, bez obzira na to kako trenutno doživljava majčinstvo, u njoj može pronaći nešto za sebe. Od tekstova o ljepotama trudnoće do toga kako je teško cijeniti svoje tijelo kad ne izgleda onako kako smo navikle, iako smo svjesne svega što je prošlo; prvim danima postpartuma i koliko je lijepo biti nasamo s bebom, ali koliko je to ponekad i osamljujuće; svim slojevima koje naš partner dobije kada postane otac, ali i tome koliko se naš partnerski odnos mijenja kada dođu djeca; pa sve do poruka djeci koja pred našim očima odrastaju, iako bismo ponekad voljeli da zauvijek ostanu mali. I forma je vrlo zahvalna za čitanje; ja prva otkad sam dobila dijete iznimno malo čitam, a ovim kratkim tekstovima i pjesmama možemo se uvijek vraćati, bez obzira na to koliko imale vremena u danu.
A što se tiče poruke, mislim da je to ipak sama autorica najbolje napisala pa dijelim njezine riječi ohrabrenja: „Majčinstvo nije tipična ljubavna priča, majčinstvo je sirova, neuređena verzija, sa svim izbačenim scenama, što je i čini najljepšom ljubavnom pričom od svih.“
SHE GIVEAWAY!
Nova prilika za osvajanje super nagrade na našem Facebooku!
Želimo nagraditi vašu vjernost, a evo kako možete sudjelovati:
KAKO SUDJELOVATI?
- Pratite nas na Facebooku i Instagramu.
- Lajkajte i podijelite ovu objavu.
- U komentaru tagirajte barem jednu osobu kojoj bi se ovo svidjelo.
VIŠE ŠANSI ZA DOBITAK: Možete sudjelovati s više komentara, samo svaki put označite drugu osobu! Budite aktivni – vaša podrška se uvijek primjećuje!
OSNOVNA PRAVILA:
- Morate imati navršenih 18 godina i prebivalište u Hrvatskoj.
- Prijave primamo do 15. svibnja u podne.
- Dobitnicu biramo nasumičnim odabirom.
NAKON IZVLAČENJA: Dobitnica svoje podatke (ime i prezime, adresu i broj mobitela) šalje u inbox naše Facebook stranice. Podatke koristimo isključivo u svrhu dostave nagrade (rok dostave je 30 dana).
Hvala što ste dio naše she.hr zajednice i…
SRETNO SVIMA!
Rozmari Ribarić