Priča o divu koji je usnuo stoljetni san

Klek je planina izdvojena iz masiva Velike Kapele. Visok je 1182 m, kolijevka je hrvatskog planinarstva i alpinizma. Zbog iznimne krajobrazne i biološke raznolikosti područje je od 1971. godine zaštićeno kao značajni krajobraz, a dio je pod zaštitom kao geomorfološki i botanički rezervat. Većinu planine prekriva šuma dok manji, ali botanički značajniji udio imaju planinski travnjaci. Na gorskim livadama brojni su leptiri od kojih su neki rijetki, a jedna podvrsta štajerskog crnog okaša živi samo na Kleku.

Geološki je planina  izgrađena od karbonatnih sedimenata tj. jurskih vapnenaca i dolomita, a vršni dio od krednih vapnenaca. O bogatoj flori i fauni govori i najstariji zapis o usponu na Klek, poznato je da se na Klek 1838. godine popeo saski kralj i  pasionirani botaničar Friedrich August II., pri čemu mu je društvo pravio pukovnik Josip Jelačić, kasnije hrvatski ban. Nekoliko desetljeća kasnije, ushićen usponom na Klek 1874. godine sveučilišni profesor iz Graza dr. Johanes Frischauf potaknuo je osnivanje Hrvatskog planinarskog društva. Njegov zanimljiv i mističan oblik malo koga može ostaviti ravnodušnim.

Klek, Vjekoslav Žgela

Klek gledan sa svake strane izgleda drukčije, a najzanimljiviji je oblik onaj koji se može vidjeti iz smjera Ogulina. Hrbat planine podsjeća na usnulog diva, kojemu su stijene Klečice noge, a vršna stijena glava. Upravo zbog toga nastali su mnoge legende, koji se i danas prepričavaju. Ivan Valvazor, poznati povjesničar i putopisac iz 17. stoljeća, opisuje kako je nastala planina Klek. Davno kada su na zemlji živjeli bogovi i divovi. Bogovi su svu hranu i piće zadržavali samo za sebe. To je kod divova izazvalo nezadovoljstvo, a jedan od njih – div Klek se zaratio s bogom Volosom, koji je čarobnim mačem skamenio sve što poželi. Na mjestu gdje se danas prostire planina Klek bog Volos je  skamenio diva Kleka. Prije nego je skamenjen, Klek se zakleo da će se jednoga dana probuditi i osvetiti se.

Planina je u narodu poznat po pričama o Klečkim vješticama koje se za vrijeme olujnih noći sakupljaju iz cijelog svijeta, pokušavajući probuditi diva Kleka iz stoljetnog sna. Od krvi koja je tekla iz Klekovih žila nastao je Klečki potok. Taj potok nikada ne presušuje. Potok ima više imena, u vršnome dijelu podno stijene Kleka naziva se Klečki potok, u srednjem dijelu gusto obrastao bukvom šumom zove se Crni potok, a u donjem dijelu Rakov ili Marin potok. Potok koji teče podno Kleka dolazi do grada gdje postaje vrelo Cesarovac. To je vilinska voda, jer dolazi s mjesta gdje se okupljaju vile. Legenda kaže ako djevojka popije vodu iz vrela, bit će zauvijek lijepa i mlada, a muškarac koji se napije vilinske vode oženiti  će se Ogulinkom.