Sara David nije obična škola i hotel za pse – to je posjed u Hrebincu kraj Dugog sela s velikim dvorištem i kućom u kojoj sve životinje koje tamo borave žive s vlasnicom Sarom. Sara koju su već prozvali Šaptačicom psima, školovana je trenerica pasa, ali prije svega velika ljubiteljica svih životinja. Iako je odrasla u svijetu umjetnosti i plesa nije poput svoje majke, bivše primabalerine Almire Osmanović, odabrala baletne papučice i svijetla pozornice, već selo i miran život u društvu kućnih ljubimaca. Majka Almira, također ljubiteljica životinja, velika joj je podrška i pomoć kad joj to zatreba, premda Sari nije nikakav problem izaći na kraj s više od 15 pasa. U svom poslu, otkriva, svakim danom uživa sve više i svakom psu, mački, zamorcu ili papigi koji dođe pod njezin krov pristupa s jednako puno pažnje i predanosti.
Po čemu se tvoj hotel za pse razlikuje od drugih?
U mom hotelu sve životinje žive sa mnom u kući, nisu u boksevima. Jednostavno kako su naučili živjeti doma s gazdom tako žive i samnom. Psi koji su naučili na krevet spavaju na krevetu, oni koji vole svoj krevetić spavaju u njemu. Kod mene se psi kreću po cijeloj kući i tri do četiri puta dnevno svi zajedno idu u šetnju.
Kako si došla do ideje da otvoriš hotel takvog tipa?
Budući da su svi psi tužni kad ih njihovi vlasnici napuste i odu na neko vrijeme, razmišljala sam o tome što bi ih usrećilo i shvatila da im ne treba ništa više osim čovjeka, njegove tople ruke i ljubavi te druženja. Razmišljala sam gdje bih ostavila svoje pse, kakav bi to bio hotel – isto bih voljela da budu s nekim u kući i žive s tom osobom. U mom hotelu svi su psi uz ostale životinje kao neki mali čopor, moraju se svi slagati i nema konflikata. Inače obožavam životinje, 10 godina sam se bavila jahanjem, a oduvijek mi je želja bila imati više pasa, tako da mi se kroz hotel ta želja ostvaruje bar nakratko.
To nije samo hotel nego i škola za pse, zar ne?
Tako je, ja sam prošla obuku za trenera koja je trajala godinu dana i imam završen tečaj za šišanje pasa tako da ih i šišam ukoliko vlasnici to žele. Također imam i uslugu prijevoza, ako vlasnici ne mogu ja dođem po psa i vratim ga natrag.
Kako se nosiš s psima koji su skloni konfliktima?
Takvih pasa ima, ali ne puno, na kraju oni uvijek popuštaju i uspijevaju se udružiti s ostalima. Npr. nedavno su kod mene bila dva srednjeazijska ovčara, mužjak i ženka i ženka nije bila naučena na ljude i druge životinje. Trebalo mi je pet dana samo da joj priđem, htjela me je pojesti! Imala sam već iskustva s agresivnim psima, ali ovo je bilo prvi put da radim s nekim koji ne voli ljude. No poslije, kad smo se upoznale, sprijateljile smo se i tada shvatiš da je to zapravo jedno predivno stvorenje.
Kakvi su ti planovi za budućnost?
Nemam neke velike planove, jedino da nastavim kao i do sada jer vidim da su ljudi jako zadovoljni načinom kojim radim i svake godine imam sve više posla.
